Andrea Lonardo: Neumjerenost u jelu i piću

Usporedo s festivalom dva svijeta u Spoletu nastavlja se i niz izlaganja o sedam glavnih grijeha. Nakon izlaganja nadbiskupa Fisichelle o oholosti, don Andrea Lonardo, biblicist, u subotu 30. lipnja govorio je o neumjerenosti u jelu i piću, odnosno o ljepoti i sebičnosti pri jelu.

Don

Isus svaku hranu proglašava čistom, a kršćani s radošću jedu svaku vrstu mesa i piju svaku vrstu pića. Zašto je onda neumjerenost u jelu i piću grijeh, čak smrtni – zapitao je don Lonardo odgovarajući: U knjizi Postanaka čovjek je prikazan kao Božje stvorenje a Bog mu naređuje da se hrani. No, čovjek je i jedino stvorenje koje može uzeti jelo i na njemu zahvaliti Bogu. Ne samo da je stvoren od zemlje nego i svaki dan mora jesti zemaljske plodove. On nije jednom zauvijek dobio život, nego ga uvijek iznova prima kao dar samoga Stvoritelja, koji mu je sve podložio. U ljepoti se jela neprestano očituje ljudsko ‘otajstvo’ – stvorenja u neprestanom rastu – rekao je don Lonardo objašnjavajući: Ne možemo se jednom zauvijek najesti kruha, nego poput mane ima svaki dan iznova silaziti. Stoga hrana nije neka stvar, nego je dar. Nije predmet da ga prisvajamo, nego je iskustvo primljena života. Grijeh neumjerenosti u jelu i piću ukorijenjen je u zaboravljanju „čuda „ hrane i života koji od nje potječe. U jednom nedavnom susretu ‘Predvorja naroda’ francuski je filozof Fabrice Hadjadj istaknuo da je banalno smatrati čovjeka najrazvijenijim bićem jer je najprilagodljivije: Neki tvrde da je čovjek najrazvijenije biće zato jer se tijekom evolucije najlakše uklapao u novonastalu situaciju. A ipak čovjek istodobno izgleda vrlo nesnalažljiv, umjesto da mirno živi po instinktu, on traži smisao, proniče svijet kao da je šuma simbola, žudi za onostranošću da može shvatiti tajne ovoga svijeta, da se može napajati na njegovu izvoru. S Danteom možemo ustvrditi da je čovjek stvoren da se nadilazi – kazao je teolog dodajući: Upravo su nam moderna psihološka istraživanja otkrila kako težak odnos s hranom zapravo skriva ranu duše. Bulimija i anoreksija nisu samo bolesti, koliko su znaci patnje duha jer još nije otkrio čvrsto tlo koje jamči da vrijedi uvijek i posvuda živjeti. Čovjekov bi ‘neprijatelj’ želio sve svesti na zemaljsku glad, da se zaboravi Boga i njegovu ljubav. Želio bi da hrana bude samo „nešto“, a ne znak. U napastovanju Isus odgovara đavlu: „Ne živi čovjek samo od kruha“. Naravno potreban je kruh čovjeku, ali kruh nije sve. Tako Isus preporuča post da na površinu izbije glad koja je u dubini srca: ‘Moja je hrana vršiti volju Očevu’ – istaknuo je don Lonardo.

Dante je u Božanskoj komediji opisao niskost čovjeka koji svoj život svodi na proždrljivost. U krugu proždrljivaca sve je turobno, bezoblično blato u kojem se valjaju. Ima i težih kazna, ali ni jedna nije tako odvratna. U tom krugu Dante susreće Ciacca čije ponašanje govori sve o proždrljivcima: Pogled mu je oboren zemlji, on je poput slijepca, nesposoban je vidjeti život. Tim prikazom Dante obnavlja biblijsku poruku: hrana je stvorena ne samo da je se jede, nego i da bude dijeljena s drugima – primijetio je biblicist.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Govoreći pak o kulinarskoj umjetnosti rekao je da je ona najuzvišenije očitovanje uljudbe. Ona povezuje umjetnost pripremanja jela i ushićenja ukusa sastojaka s bratstvom koje hrana ostvaruje, kada je izraz ljubavi – ustvrdio je don Lonardo rekavši da je Enzo Bianchi, prior zajednice Bose, to vrlo dobro uočio. Zaista je kuhinja i stol objava odnosa i zajedništva. Uostalom hrana je poput spolnosti: veličaju ju se ili bagatelizira, promišljeno se i uredno troši ili pak po nagonu, u hrani se uživa vodeći računa o drugima ili ju se pretvara u stvar i obezvrjeđuje, zanosno je preobražena ili je monotona i banalna. Kuhana je i dijeljenja hrana – objed – mjesto zajedništva, susreta i prijateljstva – primijetio je biblicist.

Ako jesti znači očuvanje i razvijanje života, onda je pripremanje jela za nekoga znak naše želje da on dugo živi, dijeljenje stola je očitovanje volje da želimo biti jedno s uzvanicima. Kršćanstvo je religija koja najviše ističe dobrotu svake hrane, ništa ne zabranjuje, jer Bog je sve stvorio, sve je dakle dobro. U konačnici, hrana ističe logiku uživanja koju je Bog unio u stvoreno. Uživanje, upravo stoga jer nije samom sebi svrha, žudi za smislom. Uživanje upućuje na transcendenciju. U svojem brzom iščezavanju nosi upit o tome što ostaje iza prestanka uživanja. Neumjerenost u jelu i piću niječe odnose koji hrani daju smisao. A vrijednost je posta u tome da oslobodi mjesto vjeri i ljubavi, jer samo one mogu zasititi čovjeka – zaključio je don Lonardo. (rv/bitno.net)


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 2. srpnja 2012.

Možda vam se svidi