• Primjedbe na cijeli koncept međupredmetnih tema:

Nije definirano tko, kada i gdje će se one provoditi. Time se, osim organizacijske zbrke koju bi mogle izazvati, otvara veliki nedefinirani prostor u kojem bi se djeca uključivala u razne sadržaje i aktivnosti, a bez uvida i suglasnosti roditelja.

Treba zahtijevati da oni sadržaji međupredmetnih tema koji već nisu dio redovnih predmeta budu izbornog karaktera i da roditelji trebaju dati suglasnost za svoje dijete. To je u skladu sa zakonom i dosadašnjom praksom u školama (dobrovoljno sudjelovanje u izbornim predmetima te izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima).

Na roditeljskoj pisanoj suglasnosti posebno treba inzistirati u sadržajima koji imaju istaknutu odgojnu i svjetonazorsku dimenziju – primjerice u spolnom odgoju u temi Zdravlje ili aktivizmu nevladinih udruga u Građanskom odgoju (v. dolje zašto). U protivnom radi se o kršenju čl. 64 Ustava RH koji kaže da „roditelji imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece“, kao i o nepoštivanju načela demokracije i pluralnosti.

U prijedlogu su zanemarene nacionalne vrijednosti domoljublja i hrvatski nacionalni identitet, te općeljudske vrijednosti kao što su etičnost, moralnost i vrijednosti braka i obitelji. Prijedlog više stremi nekom nedefiniranom interkulturalnom, kozmopolitskom i moralno relativističkom duhu.

Broj međupredmetnih tema je prevelik, većina njih tiče se građanskog odgoja, te bi to trebalo objediniti. Postavlja se i pitanje izbora međupredmetnih tema, zašto među njima npr. nema prve pomoći, domaćinstva i mnogih drugih korisnih sadržaja?

  • Primjedbe na koncept međupredmetne teme Zdravlje:

Prijedlog je usko ograničen na medicinsko-tehnički, javnozdravstveni aspekt zdravlja (npr. na „reproduktivno zdravlje“). No, budući da škola nije ambulanta ili poliklinika već odgojno-obrazovna ustanova, ona bi trebala djelovati preventivno, na primarno ponašanje mladih, a ne svesti se na sprečavanje i liječenje posljedica neodgovornog ponašanja.

Ne uzimajući u obzir cjelovitost ljudske osobe, ovakav prijedlog ne može biti učinkovit. Tek cjeloviti pristup u kojem djeca i mladi izgrađuju svoje stavove i vrijednosti indirektno se pozitivno odražava i na njihovo tjelesno zdravlje, a isto tako i na njihovo emotivno, socijalno, mentalno i duhovno zdravlje. Direktni put, usvajanje „zdravih životnih navika“ a bez odgoja za vrijednosti u praksi ne funkcionira.

Osobito je neprihvatljivo što se tako važno odgojno područje ljudske spolnosti u ovom prijedlogu svodi na brigu o reproduktivnim organima, kontracepcijsku zaštitu i cjepiva. Ponekad se čini da se ne radi o ljudima, već npr. o kunićima – kako među njima spriječiti bolesti, cijepiti ih i sl. Dojam je da su ga sastavljali javnozdravstveni djelatnici a ne pedagoški stručnjaci, te da iza njega stoji interes farmaceutskog lobija.

Čak je i pojam „odgovornoga spolnog ponašanja“ sveden na uporabu „zaštite“. Primjena takvih tehnicističkih programa u svijetu temeljenih na prezervativima pokazuje da oni ne donose rezultate i da situaciju sa spolno prenosivim bolestima i tinejdžerskim trudnoćama čine još lošijom.

Iz prijedloga nije vidljivo da se on temelji na potpunim stručnim činjenicama. Mladima se nameću nedefinirani pojmovi poput „pouzdane zaštite“ ili „zaštićenog odnosa“, dok im se selektivno prešućuju neki podaci kao što su: kolika je zapravo pouzdanost najčešćih kontracepcijskih sredstava (npr. ne kaže se da ona za prezervativ iznosi samo 85% te da on ne pruža zaštitu protiv HPV-a), koji je princip djelovanja tih sredstava, nuspojave, mogućnost abortivnog djelovanja, štetan utjecaj na zdravlje i plodnost itd.

Trudnoća se uvijek spominje kao „neželjena“, čime se pridjev „neželjeno“ veže i implicira uz novi život i podsvjesno kod mladih stvara negativnu sliku o djetetu.

Ne govori se o suvremenim spoznajama o početku života i o razvoju djeteta od začeća nadalje. Također se prešućuje tema pobačaja, osim ako se ne podrazumijeva da i on spada u „brigu za reproduktivno zdravlje“?

Djecu i mlade se u više navrata upućuje gdje da „potraže stručnu pomoć“ i da idu na liječničke i ginekološke preglede, dok se u cijelom prijedlogu uopće ne spominju roditelji tj. da bi se odlazak stručnim službama i liječniku trebao odvijati uz znanje i dogovor s roditeljima!

U temama spolnosti izostavljena je integracija u program vjeronauka u kojem se opširno obrađuje područje ljudske spolnosti.

Već od 3. razreda OŠ provlače se nedefinirani pojmovi poput „pogrešnih tumačenja“, „suzbijanja predrasuda“, „prava na izbor“ i „podržavanja različitosti“, što je dobro poznata podloga za promicanje neznanstvene i opasne rodne ideologije.

Od 3. razreda OŠ nadalje predviđene su teme seksualnog nasilja i prihvatljivih i neprihvatljivih dodira, za koje se zna da imaju svoje korijene u seksološko-pedofilskim krugovima temeljenim na zloglasnim istraživanjima Kinseyeva instituta.

Društveni „izbori“ djece i mladih su ograničeni na „partnerske odnose“ (?) dok je zanemareno prijateljstvo i ostali međuljudski odnosi.

Nedostaju i mnoge druge važne teme: razlike i nadopunjavanje spolova, ljubav i zaljubljenost, smisao veze/hodanja, značenje spolnog odnosa, plodnost muškarca i žene, zloupotreba spolnosti izvan cjelovitog ljudskog konteksta (npr. pornografija), vrijednost i važnost kvalitetnog braka i obitelji itd.

S obzirom da područje ljudske spolnosti zahtijeva i zaslužuje daleko širi i cjelovitiji pristup nego što je to predloženo u međupredmetnoj temi Zdravlje, sadržaje koji se odnose na ljudsku spolnost treba izdvojiti kao posebnu domenu.

U domeni ljudske spolnosti treba roditeljima i učenicima ponuditi izbor, u kojem će biti zastupljeni i kvalitetniji programi spolnog odgoja temeljeni na odgojnim vrijednostima i cjelovitim stručnim činjenicama. Tako bi se ostvarila zdrava konkurentnost i pluralnost, i istodobno poštivala ustavna prava roditelja.

  • Primjedbe na koncept međupredmetne teme Građanski odgoj:

Prijedlog nije usklađen sa Zakonom o odgoju i obrazovanju jer ne navodi da nositelj svih aktivnosti, pa tako i građanskog odgoja, treba biti škola, i da to ne mogu biti nevladine udruge.

Veliki dio aktivnosti i sadržaja građanskog odgoja (oko trećine) prepušten je udrugama civilnog društva, i to bez jasno navedenih uvjeta i kriterija. Predviđeno je posjećivanje, uključivanje i sudjelovanje učenika u projektima, aktivnostima i tribinama nevladinih udruga. S obzirom da se s ciljevima pojedinih udruga roditelji mogu ili ne moraju slagati, a nije predviđeno njihovo informiranje i suglasnost, to predstavlja evidentno kršenje roditeljskih ustavnih prava. Iako se načelno slažemo da kod učenika treba razvijati stavove o važnosti aktivnog uključivanja u društvene procese, uvlačenje maloljetne djece u rad udruga mimo pristanka roditelja predstavlja manipulaciju djecom.

Roditeljski oprez je više nego opravdan kad znamo da je uvođenje kurikularne reforme vremenski sinkronizirano s osiguravanjem velikog novca iz Soroševe fondacije (Open Society) za 50-ak lijevo-liberalnih udruga iz tzv. Good inicijative. Radi se o udrugama iz Platforme 112, kao što su GONG, Forum za slobodu odgoja, RODA, Zagreb Pride, Lezbijska udruga LORI, Centar za ženske studije, CESI ili Institut za društvena istraživanja. One su do sada ulazile u škole na „mala vrata“, a ovom bi reformom ušle na „velika vrata“. Iz spomenutog Instituta inače dolazi g. Boris Jokić i još dvoje-troje ljudi iz autorske skupine ove reforme, te se oni zapravo nalaze u sukobu interesa!

Uključivanje u obrazovni sustav trebalo bi biti ravnopravno omogućeno svim udrugama, i to po kriteriju znanstvene i pedagoške stručnosti, a ne po kriteriju podrške lijevo-liberalnih financijskih fondova.

Kristina Pavlović, prof. i stručni tim udruge Glas roditelja za djecu – GROZD

Ovu, kao i ostale analize stručnog tima udruge GROZD možete pronaći OVDJE.

Bitno.net