Nakon tri godine rasprava na razini župa, biskupija, kontinenata i cijele Crkve, u nedjelju 27. listopada završila je Sinoda o sinodalnosti – proces koji je zbog svoje jedinstvenosti, trajanja i komplicirane procedure mnogima (osobito u Hrvatskoj) ostao nejasan i dalek, a koji bi mogao imati značajne posljedice za Katoličku Crkvu.

Predzadnjeg dana Sinode, u subotu 26. listopada, objavljen je Završni dokument, a papa Franjo je, u neobičnom potezu, poručio kako njegovi zaključci odmah stupaju na snagu.

Završni dokument Biskupske sinode o temi „Za sinodsku Crkvu – zajednica, sudjelovanje i poslanje“, koji sažima plodove barem tri godine rada, sadrži „vrlo konkretne opaske, koje mogu biti pomoć u orijentaciji za misiju Crkava na različitim kontinentima i u različitim kontekstima. Stoga ga odmah stavljam svima na raspolaganje. Želim na ovaj način priznati vrijednost zaključenog sinodskog hoda, koji ovim dokumentom predajem Svetom Božjem narodu“, izjavio je Papa.

Do sada je običaj bio da Sveti Otac nakon održavanja pojedine sinode objavi postsinodalnu pobudnicu (poput Amoris laetitia 2015. godine) no u ovom slučaju tu će ulogu preuzeti dokument kojeg je dvostrukom većinom odobrilo 355 sinodskih članova, od kojih 27% nisu biskupi.

Prema apostolskoj konstituciji o strukturi Biskupske sinode Episcopalis communio iz 2018. završni dokument postaje dio “redovnog Učiteljstva nasljednika sv. Petra”, ako ga Papa, kao u ovom slučaju, izričito odobri.

Strukturalne reforme

Premda je Završni dokument trenutno dostupan isključivo na talijanskom jeziku te ćemo detaljniju analizu pokušati donijeti nakon prijevoda na hrvatski, nekoliko je ključnih točaka koje valja odmah istaknuti.

Jedna od najvažnijih je zahtjev za strukturalnim reformama u Crkvi, uključujući jačanje pastoralnih vijeća na župnoj i biskupijskoj razini te organiziranje redovitih crkvenih skupova na svim razinama, javlja Catholic News Agency, 

Dokument naglašava kako je u sinodalnoj Crkvi “autoritet biskupa, biskupskog kolegija te Rimskog biskupa u donošenju odluka nepovrediv”, ali da to “vršenje autoriteta nije bez granica”.

Delegati su također pozvali na reviziju kanonskog zakona u skladu sa “sinodalnom perspektivom”, kako bi se “pojasnila razlika i odnos između savjetovanja i razmatranja te rasvijetlile odgovornosti onih koji imaju različite uloge u procesu donošenja odluka”.

Tijekom Drugog zasjedanja Sinode o sinodalnosti jedna od najvećih debati vodila se oko prijedloga istaknutog u Instrumentum laboris da se nacionalne biskupske konferencije prizna kao “crkvene subjekte obdarene doktrinarnim autoritetom”.

Premda do toga nije došlo, kako javlja The Pillar, sinodski su delegati u Završnom dokumentu zatražili nastavak rada kako bi se “jasno precizirao opseg doktrinarnih i disciplinskih nadležnosti biskupskih konferencija”.

Žene i laici

Druga važna tema procesa (te osobito medijski praćena) bila je pitanje uloga žena u Crkvi, osobito u upravljačkim procesima.

U tom smislu dokument ističe “kako ne postoje razlozi ili zapreke” koji bi spriječili žene u preuzimanju upravljačkih uloga u Crkvi. Tema žena đakona, u smislu ministerijalne službe, ostala je, pak, otvorena te su sinodski delegati pozvali na nastavak procesa razlučivanja.

Također, predložene su nove procedure za izbor i vrednovanje biskupa te šire sudjelovanje laika u upravljanju biskupijom i kanonskim procesima.

Trebalo bi “istražiti i nove oblike djelovanja i službi” za laike, u skladu s “pastoralnim potrebama našeg vremena”, ističe se.

Glasanje

Završni dokument sastoji se od 155 paragrafa, od kojih su svi dobili potrebnu dvotrećinsku većinu glasova delegata.

Najviše protivljenja izazvao je paragraf 60. koji se tiče uloge žena u Crkvi, a protiv kojeg je glasalo 97 osoba od njih 355.

Idući paragraf s najviše glasova “protiv” (njih 45), nalazi se pod rednim brojem 125., a tiče se već navedene uloge nacionalnih konferencija i poziva na razlučivanje opsega njihovog doktrinarnog autoriteta.

Protivljenje značajnijeg broja delegata (43) izazvao je i paragraf 27. koji se dotiče liturgije te koji poziva kršćanske zajednice “da usvoje slavljeničke stilove koji očituju lice sinodalne Crkve”. Tom se točkom predviđa osnivanje posebne studijske skupine s ulogom da promišlja o tome kako da liturgijska slavlja snažnije izraze sinodalnost. Istaknuto je i da će skupina promišljati o “propovijedanju unutar liturgijskog slavlja”, što su neki protumačili kao implikaciju mogućeg dopuštanja laicima da drže homilije.

Dodajmo kako nakon završetka formalnog dijela Sinode o sinodalnosti slijedi implementacijska faza kako bi sinodalnost postala “konstitutivna dimenzija Crkve”.