„Ovo me rasplakalo…“

„Predivno!“

„Napokon prava božićna reklama!“

Otprilike tako zvuče komentari na novu božićnu reklamu jedne banke. Mnogi u komentarima ističu kako ih je reklama dirnula, a video su već podijelili brojni vjernici oduševljeni time što se u filmiću pojavljuju trudna Marija i Josip koji se nalaze na putu za Betlehem.

I zaista, u moru božićnih reklama koje promoviraju nešto što je sama marketinška industrija prozvala „duhom Božića“, a zapravo je duh konzumerizma i trošenja novaca na nepotrebne stvari, spomenuta reklama zaista je drugačija.

Uostalom, ovo nije prvi put da ta banka ima upečatljivu božićnu reklamu: primjerice, prošlogodišnja je govorila o nastajanju popularne pjesme „Tiha noć“. Ovogodišnju reklamu na YouTubu je pogledalo gotovo četiri milijuna ljudi u trenutku pisanja ovog teksta, a reklama je objavljena prije tri dana.

‘Vjeruj u sebe, vjeruj u Božić’

U tom se kratkom filmu radi o jednom magarcu kojega život nije mazio. Gazda ga je tukao, naporno je radio, a čak se ne bi uspio ni najesti jer bi ga drugi magarci pretekli i pojeli sve prije njega.

Međutim, događa se nešto čudesno: upravo na njega sjeda trudna Marija koja sa svojim zaručnikom Josipom odlazi u Betlehem. Magarac, koji nikada nije uspio osjetiti ljubav, sada ima važnu ulogu u povijesti spasenja.

Reklama završava rečenicama: „Ponekad onaj najmanji može nositi najveće svjetlo. Vjeruj u sebe. Vjeruj u Božić.“

Ne treba puno objašnjavati zašto je reklama već postigla toliki uspjeh i stekla brojne simpatije. Ljudima je žao magarca, a vjerojatno se brojni mogu poistovjetiti barem s djelićem onoga što je ta sirota životinja doživjela. Naravno da su na „njegovoj strani“ i iznimno im je drago kada vide da je na kraju dobio zasluženu nagradu. Uz to, vjernike oduševljava prikaz vjerskih simbola, koji su opet dovoljno suptilni da ne naljute nevjernike.

Ali, i u ovoj priči postoji druga strana.

Za početak, to je ipak samo reklama. Vjerujem da oni koji su je stvorili najradije ne bi htjeli da se ona dublje analizira. Međutim, to je video koji izaziva snažne emocije, osobito kod vjernika. Zbog toga je važno vidjeti što se krije ispod lijepe površine.

Vrijedi li se doista oduševiti ovom reklamom?

Ovo su neka pitanja na koja se treba odgovoriti. Koji je cilj te reklame? Koja je poruka? Evangelizira li ova reklama doista, ili je to samo privid ispod kojeg se krije neka druga namjera?

Iako se možda na prvu čini da je cilj „napokon govoriti o Božiću“ ili nešto slično tome, brzo ćemo doći do zaključka da stvari stoje drugačije. Jer, što je Božić? To je najradosniji kršćanski blagdan, slavi se rođenje Isusa, Sina Božjega.

Što nam Isus govori?

Već smo rekli da je poruka reklame ovo: „Vjeruj u sebe. Vjeruj u Božić.“ No, Isus nije rekao da trebamo „vjerovati u Božić“, njegove riječi glase potpuno drugačije: „Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“ (Iv 14, 1)

Između ostaloga, što uopće znači „vjerovati u Božić“? Vjerojatno ništa, ali jako lijepo zvuči.

Što se tiče rečenice „vjeruj u sebe“, i za nju u Bibliji možemo pronaći nešto potpuno drugačije: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. (…) Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu
i kome je Jahve uzdanje.“ (Jer 17, 5.7)

Da skratimo: kršćani bi trebali vjerovati u Boga, a ne u Božić; trebali bi se pouzdati u Boga, a ne u sebe.

Zašto onda ova reklama govori nešto potpuno drugačije?

Ne radi se ovdje o nekim skrivenim porukama. Stvar je jasna: ta banka želi za sebe pridobiti klijente. Odnosno, želi zaraditi.

Korporacije uvažavaju samo jednu vrijednost

Prisjetimo se malo starije reklame iste banke. Prije 8 godina snimili su reklamu koja je izazvala ljutnju mnogih vjernika jer se u njoj promovirala veza između dvojice muškaraca.

Na prvu bi netko rekao da su oni tada njegovali drugačije vrijednosti nego sada.

Na neki način, to je daleko od istine. Oni, poput mnogih drugih velikih kompanija i oglašivača, imaju jednu vrijednost, njima je bitna jedna stvar, a to je profit. Zarada. Novac. Poput ChatGPT-a, samo kimaju glavom i slažu se sa svime što je trenutno važno većini ljudi u svijetu.

Sve ovo ne znači da je ta reklama loša – sigurno netko u tom filmiću može pronaći nešto što će ga nadahnuti i dati mu nadu u teškim trenutcima života.

Poanta je samo u tome da treba paziti kome dajemo svoje emocije, oduševljenje, kome dajemo svoje povjerenje. Poanta je u tome da ne treba nasjedati na varku da nam velike korporacije žele nešto posebno doprinijeti u našem privatnom životu – oni naše emocije, oduševljenje i povjerenje itekako mogu dobro unovčiti.

Između ostalog, zar nam zaista treba neka reklama da nam kaže da smo voljeni, da smo vrijedni, da smo bitni u ovome svijetu?

Zar nam sve to već nije rekao Bog, koji nam je dao samoga sebe – prvo u betlehemskim jaslicama, zatim na križu, a danas na oltarima naših crkvica čije klupe čekaju našu prisutnost?