Umorna od alkoholizma, djevojčica je ispričala svoje viđenje svakodnevnog obiteljskog nasilja, odsutnosti oca i nekih drugih posljedica alkoholizma.

”Dragi Jack, nemoj reći tati da sam ti poslala ovo pismo, mogao bi se naljutiti na mene”, započinje Laura svoj tekst.

”Mama je rekla da ne trebamo nikoga mrziti. Ja te unatoč svemu ne uspijevam mrziti, samo te želim zamoliti jednu uslugu: izađi iz našeg života.”

”Tata je izgubio posao zbog tebe. Morali smo prodati kuću kako bismo platili račune. Bez posla, bilo je malo novca u kući da bi se kupila hrana. Mama je često trpjela glad kako bismo moja sestra i ja mogle jesti.”

”Kad sam pala s bicikla, htjela sam da me tata uzme u naručje, ali on je bio s tobom. Nisi mu dopustio da dođe na moj plesni nastup i to me jako rastužilo.”

”Otkad te tata upoznao, ne vraća se kući prije ponoći. Kog’ vraga radite tako kasno?” pitala je Laura.

A onda nasilje: ”Počeo je činiti zlo mami, prvo riječima, a onda s remenom. Kad bi se to događalo, morali smo se sakriti kod susjede. Malo-pomalo kako sam rasla, postala sam kao vreća za udaranje. Više nije bilo igračaka koje bi mogao razbiti. Ne znam što si mu rekao pa da se tako promijeni. Znam samo da mama želi tatu za kojeg se udala.”

”Molim te, udalji se od njega i pusti nas da ponovno budemo sretni”, zaključila je djevojčica. ”Nadam se da ćeš razumjeti. Laura.”

Ova Laurina priča dovoljno je jaka da može svima poslužiti kao primjer. Alkoholizam je teška ovisnost i da bi se protiv nje borilo potrebno je potražiti pomoć. Laura je imala cijeli život pred sobom, ali je umrla zbog monstruma kojeg ”unatoč svemu” nije uspijevala mrziti. Neka nam njezina priča bude opomena.

*Video je napravila brazilska udruga Bandeiras Brancas kako bi na temelju stvarne priče upozorila na pogubne posljedice zlouporabe alkohola.


Izvor: aleteia.org

Prijevod: Monika Šagolj | Bitno.net