Dietrich von Hildebrand oštroumno je objasnio podijeljeno iskustvo ljudi s njihovom – grijehom »ranjenom« – spolnošću:15

S jedne strane, oni koji se vole dolaze svojom ženskom ili muškom spolnošću do najužeg zajedništva koje obuhvaća i dušu i tijelo. To je nježna, duboka tajna koju ljudi smiju riješiti samo »s posebnim Božjim dopuštenjem«. Ovo je »područje svojom dubinom i tajnom posebice pridržano samom Bogu«.16 Postati jedno tijelo za bračnu je ljubav potpuno darivanje, koje supružnici doživljavaju kao čudo koje ulijeva strahopoštovanje, kao međusobni dar i kao, mogli bismo nadopuniti s Ivanom Pavlom II., »religiozni čin«.17 Proslava vjenčanja s pravom je nazvana svadbom ispunjenom ljepotom i radošću. Ljubav je puna strahopoštovanja, čista, ona nema razloga da se skriva pred licem Božjim (kao Adam i Eva nakon istočnoga grijeha).

Ako se, pak, spolnost odvoji od ljubavi i ako njome gospodari sama požuda, njezina se »kvaliteta« mijenja. Čudo ljubavi uzmiče pred običnom, besramnom, razdražujućom, zavodničkom čarolijom, i postaje otrovno-slatka pjesma sirena koja čovjeka pomućuje, opija i kalja. Ono što bi trebalo biti čudo ljubavi, poprima jeziva, u krajnjem slučaju i demonska obilježja. Tko se tomu prepusti, oglušit će se za čudo ljubavi, njegovo će se srce ohladiti, on će u sebi nositi nešto što je nemoguće uskladiti s ljubavlju. Umjesto da ujedinjuje, požuda razdvaja, na mjesto sebedarja stupa odbacivanje sebe, izdaja sebe i drugoga. Dok supružnici u ljubavi postaju jedno tijelo, s Bogom povezano, samo je požudno sjedinjenje grijeh, usporediv s pričešću koja se ne prima iz pobožnosti nego iz nekog interesa.

Zanimljivo je kako se ovo dvostruko, proturječno iskustvo ljudi zrcali i u jeziku, pa na jednoj strani stoje, neovisno o dijalektu i govornom jeziku, pojmovi kao: »čaroban«, »dražestan«, »čežnja«, »poštovanje« i »ljubav«, a na drugoj strani pak: »razdražljiv«, »pohotan«, »zavođenje« i »iskoristiti« (naravno i druge riječi koje nije jednostavno podijeliti).

Možemo li dokazati da je tako? Ne, kaže Hildebrand, stojimo pred tajnom čiji se korijeni nalaze s druge strane našega duhovnog vidokruga – ali vidimo »da je to tako«!18

»Spolni čin lišen koegzistencije demonska je stvar«, kaže evangelički teolog K. Barth i ima pravo. Mnoge pojave spolnosti nisu povezane s ljubavlju. Ako preskočimo prave nastranosti, i biblijske nam pripovijesti na potresan način predočuju velike umjetnike »požude bez ljubavi«:

–    Amnon, jedan od Davidovih sinova, mami vlastitu polusestru u svoju sobu, siluje je i onda je izbacuje iz kuće (usp. 2 Sam 13).

–    Dva starija muškarca uhode Suzanu koja se kupa ništa ne sluteći i žele je sebi podčiniti. U trenutku, pak, budući da ne uspijevaju u naumu zbog njezina karaktera, zlorabe besramno svoj autoritet. Da nije bilo hrabrog i oštroumnog Daniela, bila bi kamenovana (usp. Dn 13).

–    »Don Giovanni«, veliki zavodnik u operi Wolfganga Amadeusa Mozarta, pokušava osvojiti svaku ženu koja mu se sviđa na bilo koji način i unijeti je u popis svojih »pobjeda«, ali bez i najmanjeg traga zanimanja za samu ženu i nikada ne pomišljajući kakve ljudske tragedije time prouzročuje.

–    U poznatom romanu Dostojevskog otac braće Karamazovih hvali se da i u najbjednijoj ženi još može otkriti izvor za vlastiti užitak.

–    U Richardu III. Shakespeare stavlja na pozornicu čovjeka koji »ljubav« čini instrumentom svoje politike moći i stoga se usuđuje udvarati udovici čovjeka kojega je ubio tijekom samog ukopa i k tome još i pobjeđuje!

Ima i žena koje zlorabe ljubav:

–    »Carmen« ne voli muškarce, nego voli nad njima gospodariti!

–    Dalila izdaje Samsona bez i najmanje grižnje savjesti upravo u trenutku kada, usnuo, leži u njezinu zagrljaju.

–    Herodijadina kći svojim plesom uspijeva dobiti glavu Ivana Krstitelja – onog Ivana o kojem Isus kaže da nema većeg od njega (usp. Mk 6,17).

Svaki se dan na svijetu događaju brojni zločini zbog pohote i grešne požude, a ne samo na pozornici ili u biblijskim pripovijestima, a da pritom ljepota Mozartove glazbe ne može pomoći da se zaboravi što ova djela znače stradalim osobama! Ovo nisko, ružno lice spolnosti povezano je s pojmovima kao što su: spolna zloporaba djece, silovanje, trgovina djevojkama i seksualni turizam. U tome ne sudjeluju samo ljudi s ruba društva. Trgovina takozvanom »tvrdom« pornografijom pokazuje da ovo tržište ima brojnu klijentelu koja plaća visoke cijene.

Da danas jako dobro poznajemo i tamnu stranu spolne požude pokazuju rasprave i zakoni s obzirom na »spolno uznemiravanje« bilo riječima, znakovima ili »dodirima« koji prema svojoj prirodi nisu pak ništa drugo nego »udvaranje« ženi ili čak očitovanje ljubavi.

Potrebno je podsjetiti ujedno i na sve one žene i muškarce koji bez skrupula uništavaju drugi brak, ili također na one koji se brakom negdje »dobro smjeste« pri čemu njihova ljubav nije upućena čovjeku, nego njegovu novcu, njegovoj slavi ili moći. Pritom je jedna stvar prije vjenčanja dobro promisliti o svim čimbenicima, stoga i o financijskim temeljima, a druga je stvar gledati samo – naglasak je na ovome »samo« – na novac, odnosno sve drugo tomu podrediti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Andreasa Launa Ljubav i partnerstvo. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

15 Usp. D. von Hildebrand, Reinheit und Jungfräulichkeit, str. 31. sl.

16 D. von Hildebrand, Reinheit …, str. 62.

17 Ivan Pavao II., Evangelium vitae, 43. Neposredno se ovaj zadivljujući izraz odnosi na začeće, rađanje, ali također i na »postati jedno tijelo«!

18 D. von Hildebrand, Reinheit …, str. 38.