Biblija u Starome i Novome zavjetu na više mjesta zauzima stav o homoseksualnim činima, i to uvijek negativan:

U Starome zavjetu homoseksualnost se javlja kao težak prijestup ne samo u vezi s nepravednom prisilom (kao u Sodomi i Gomori: Post 18,20s; 19; usp. Suci 19,22-26) ili u obliku poganske hramske prostitucije (usp. Pnz 23,18s; 1 Kr 14,24; 15,12; 2 Kr 23,7s), nego i bez tih posebnosti: “Ne lijegaj s muškarcem kako se lijega sa ženom! To bi bila grozota”, piše kratko i jasno u knjizi Levitskog zakonika (Lev 18,22; usp. 20,13). Time su isključeni i dragovoljni seksualni odnosi. U Prvoj knjizi o Makabejcima (1,48) govori se o pederastiji i osuđuje ju se.

Podjednako je jasan i jezik Novoga zavjeta: Pavao ubraja homoseksualnost u sramotne strasti u koje ljudi zapadaju u grešnoj zaslijepljenosti (Rim 1,26). Možda Pavao naziva skvrniteljima djece one koji čine prijestupe protiv zdrava učenja (1 Tim 1,10) i ne baštine kraljevstvo Božje (1 Kor 6,9) – “možda” zbog toga što tu upotrijebljene grčke riječi nisu sasvim jednoznačne, kako je pokazao L. Hogan. 1  Judina poslanica spominje Sodomu i Gomoru kao zastrašujući primjer (Jd 7).

Na prvi pogled ne može biti sumnje: Biblija odbacuje homoseksualnost.

Doduše, ta mjesta treba pojedinačno ispitati i “drugim pogledom”, ne uzimajući ih prebrzo kao “dokaz”. Više razloga opominje nas na oprez:

Prvo, postoje grčki izrazi o čijem se točnom značenju ni stručnjaci ne slažu.

Drugo, nalazimo biblijske zahtjeve naspram homoseksualaca (npr. smrtna kazna!) koji nam se danas čine zastarjeli i čak neljudski. Ako kažemo da “neki” zahtjev ili način gledanja više ne vrijedi, moramo obrazložiti zašto “neku drugu” izjavu smatramo “riječju Božjom”.

Treće pokazuje podrobna analiza jednoga teksta koji se u crkvenoj tradiciji često navodi, naime, pripovijesti o Sodomi i Gomori: središnja tema nije toliko homoseksualno ponašanje, nego puno više povreda gostoprimstva i nasilje. To mjesto ne daje odgovor je li bilo dragovoljnih seksualnih odnosa među muškarcima međusobno.

S druge strane ostaje činjenica: gdje god Biblija spominje homoseksualno ponašanje, ona to sasvim odlučno odbacuje. Razlog tomu je očito ovaj: Bog je stvorio čovjeka kao muškarca i ženu, a homoseksualni odnosi su u suprotnosti s tom bogomdanom međusobnom upravljenošću muža i žene. Najvažnije mjesto o homoseksualnosti u Bibliji nije jedno od onih koji izravno govore o homoseksualnosti, nego izvještaj o stvaranju. Prisjetimo li se uz to da su Božji zakoni u službi života, slijedi: homoseksualno ponašanje prijetnja je dobru naroda, zbog toga ga treba odbaciti.

Što se u ondašnjem svijetu podrazumijevalo pod homoseksualnošću?

Protiv toga zaključka nerijetko se prigovara: zar su biblijski autori doista imali pred očima “ono” što danas podrazumijevamo pod homoseksualnošću? Nitko ne smatra da bi promiskuitetno homoseksualno ponašanje moglo biti u skladu s Biblijom. No, današnje pitanje glasi: zar ne odgovara volji Božjoj da ljudi koji u sebi otkriju jasno homoseksualno nagnuće (dakle “takvi su”) i međusobno se vole žive skupa analogno bračnoj vezi i s jednakim moralnim obvezama?

Unatoč svim kulturnim promjenama, ljudi ostaju ono što jesu. Kao što je onda bilo ljudi s istospolnim sklonostima, uključujući i sve varijacije, tako je postojao i čitav niz različitih načina ponašanja: promiskuitetne homoseksualne veze, odnosi s djecom i s mladima, osobna homoseksualna muška prijateljstva. Povijest grčko-rimske kulture to dokazuje, a odgovor na postavljeno pitanje posebno je važno zbog toga što je sv. apostol Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima opisao taj svijet. To je svijet koji je Pavao bez sumnje poznavao. Stoga je znao i za muškarce koji su se međusobno voljeli i stoga “izgarali” jedan za drugoga. No, on odbacuje svaku seksualnu aktivnost izvan braka. Ispušta pravljenje razlika ne zbog toga što on ne bi poznavao razlike u seksualnome ponašanju, nego što to razlikovanje ne smatra nužnim jer njegov “ne” homoseksualnim činima uključuje sve – čine “iz ljubavi” i one promiskuitetne, one s homoseksualnom sklonošću i one bez nje.

Biblija odbacuje homoseksualne veze. Vrijedi li taj sud i danas?

Iz rečenoga proizlazi odgovor: negativan odgovor Biblije ostaje na snazi, i to iz dva razloga: Nema razloga misliti da biblijski autori nisu znali za razlike među različitim oblicima homoseksualnoga ponašanja. Oni su ipak to homoseksualno ponašanje općenito odbacivali, bez opisivanja postojećih razlika. “Ne” ostaje, ali svakako dopušta pravljenje moralnih razlika: svaki homoseksualni čin je grijeh, ali i ovdje ima vrlo teških grijeha (npr. homoseksualno silovanje) i manje teških grijeha (npr. obzirna seksualna veza dvojice prijatelja). Konačno, i u heteroseksualnim grijesima ima mnogo stupnjeva.

Drugi razlog je: mjerilo kojim Biblija mjeri seksualne odnose jest Božji poredak. Bog je ipak stvorio čovjeka kao muškarca i ženu sa zadaćom rađanja djece i međusobne vjernosti. Ljudi s istospolnom sklonošću nesposobni su ne samo rađati djecu, nesposobni su i potpuno se “sjediniti”, nego samo oponašaju sjedinjenje. Stoga Biblija odbacuje svaku istospolnu radnju.

Andreas Laun

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Homoseksualnost s katoličkog gledišta”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Usp. L. Hogan, “Homosexualität im Alten und Neuen Testament”, u: A. Laun, Homosexualität aus katolischer Sicht, 3. izd., Eichstätt 2001., str 157. sl.