– Pokrivanje čovjekovih vanjskih spolnih organa bez sumnje je kulturno dostignuće koje se ne može samo klimatski objasniti, nego rastućom senzibilnosti za čovjekovo dostojanstvo koje se temelji na njegovoj osjetljivosti u intimnom području. Na znakovit se način u logorima smrti uvijek vrijeđao i osjećaj stida ljudi i satiralo ga se nogama.21

– Postoji i stvarna golotinja koja je više ili manje neutralizirana okolnostima, primjerice u odnosu između liječnika i pacijenta, u sauni, tijekom tuširanja nakon športskih priredbi.

– Hoće li se golotinja doživljavati razdražljivom ili neće, to je do jedne određene mjere stvar navike. Arapin koji je uvijek bio okružen pokrivenim ženama srednjoeuropsku će raskalašenost potpuno drukčije doživjeti nego netko tko je s tim odrastao.

– Posve je drukčija golotinja u braku: kako ljubav prevladava požudu ona vraća golotinji njezino prvobitno, pozitivno značenje.22 Ako se stid ne tiče zapravo tijela, nego apersonalne požudnosti, a to se bračnom ljubavlju ukida (do jedne određene mjere), ponovno vrijede riječi iz pripovijesti o raju zemaljskom: supružnici su goli, ali se ne stide jedno od drugoga.23

– Golotinju ili poluobučenost koja ide za tim da probudi spolnu požudu svakako je potrebno odbaciti. Pozvati se kod toga na »prirodnost« nema nikakva smisla: mi se ne možemo vratiti u vrijeme prije istočnoga grijeha, ljudi su takvi kakvi su, također i u svojoj spolnoj razdražljivosti.

– Kako »djeluje« golotinja ovisi i o osobnim prirođenim sklonostima. Javni se moral u tome ne može orijentirati prema ljudima s bolesnim sklonostima, a ujedno neće ni smjeti ignorirati opasnosti koje proizlaze od takvih (primjerice s obzirom na djecu).

Umjetnost i respekt

Pitanje o stidu stavlja se i u suodnos s umjetnošću. Kako je poznato, danas je uobičajeno sve i svašta smatrati legitimnim uime nedodirljive »umjetnosti«. To je isto tako krivo kao što je u 19. stoljeću bilo smiješno dati ponovno »ćudoredno« premazati bojom barokne slike, jer su širi krugovi društva prikaz ženskih grudi smatrali poticajem na grijeh.

I s obzirom na umjetnička djela postavlja se pitanje svrhe samoga djela. I bestidne se stvari mogu »genijalno« naslikati ili snimiti kao film, ali se takva umjetnost ne može opravdati samo argumentom formalne perfekcije. Građevine se podvrgavaju ispitu o uklapanju u okoliš, pa bile one arhitektonski veličanstvene, a antisemitska bi se knjiga, na primjer, trebala zabraniti i kada je napiše genijalac. Neshvatljivo je zašto ne bismo sličnim ograničenjima trebali podvrgnuti i pohotan prikaz određenih spolnih čina. Uostalom, koliko je opravdano za djecu tražiti strožija mjerila, toliko je sramotno, na drugoj strani, »za« odrasle zahtijevati ogavnosti svake vrste.

Što se, pak, tiče prikazivanja golog tijela, vrijedi ovo:

– Umjetnička djela mogu učiniti vidljivom ljepotu i dostojanstvo muškog i ženskog tijela, jer ne ponižavaju čovjeka, nego naprotiv, a u »susretu s takvim djelima« možemo upravo spoznati značenje tijela. Pritom vrijedi: »Ljepota je krajnja suprotnost svega besramnog i nečistog.«24

– Također postoje umjetnička djela i reprodukcije koje je potrebno odbaciti, i to ne zbog prikaza tijela kao takvoga (koje uvijek ima dostojanstvo), nego »zbog kvalitete, odnosno načina reprodukcije, utjelovljenja i umjetničkog prikaza«.25

»Čistome je sve čisto«, i to kako »čista osoba« može bez moralne štete vidjeti i besramne prikaze i pritom se ne dati zavesti na »pohotan pogled«, tako isto vrijedi i obratno: onome tko to tako želi mogu velika umjetnička djela, pa čak i mnoga poglavlja Svetog pisma, biti »iskušenje«.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Andreasa Launa Ljubav i partnerstvoDopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. 


21 Usp. Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe im göttlichen Hielsplan (Kateheze o ljubavi i braku na općim audijencijama srijedom 1979. – 1981.),str. 384. sl.
22 Usp. Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 103. sl.
23 Usp. Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 207.
24 D. von Hildebrand, Reinheit …, str. 84. Isto tako Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 396.
25 Ivan Pavao II., Die menschliche Liebe …, str. 396.