Mnogi roditelji na roditeljsko vodstvo i smjernice gledaju kao na vježbu zabranjivanja. „Ne laži!“ „Ne udaraj sestru!“ „Ne trči preko ceste!“ „Ne jedi previše slatkiša!“ A kasnije: „Ne vozi kad piješ!“ „Nemoj stupati u spolne odnose prije braka! „Ne puši!“ „Ne eksperimentiraj s drogama!“ „Ne idi na taj koncert!“ Sva su ova upozorenja na mjestu, ali ne daju gotovo nikakve smjernice o tome kako izgraditi smislen život. Da se razumijemo, zabranjivanje je dio roditeljskog vodstva, ali taj dio nikad ne smije prevladavati. U biblijskom izvještaju o edenskom vrtu piše da je Bog Adamu i Evi dao samo jednu negativnu smjernicu, sve su ostale bile pozitivne. Dao im je smislen posao da im živote ispuni plodnim djelovanjem. Mnogo kasnije, kad su Izraelci došli do Sinaja, dobili su Deset zapovijedi koje uključuju i pozitivne i negativne zapovijedi. Smjernice koje je Isus pružio u govoru na gori bile su iznimno pozitivne.

Zabrane, negativne smjernice su nužne, ali samo kao dio vodstva koje pružamo našoj djeci. Vrhovni je zakon zakon ljubavi, a našoj je djeci očajnički potrebno ljubazno, pozitivno vodstvo. Ako ih možemo usmjeriti ka pozitivnim, svrhovitim težnjama, mnogo je manja vjerojatnost da će podleći opasnostima koje želimo da izbjegnu.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Garyja Chapmana i Ross Campbell “Pet jezika ljubavi djece”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.