U našem narodu roditelji kao da se boje govoriti djeci o Bogu i zajedno s njima moliti. Prva stvar koju treba imati na umu jest: molitva nije dužnost nego užitak, pravi istinski užitak za svakog čovjeka, zato je ne treba predstavljati kao osudu na prisilni rad, nego kao zajedničku radost. To je trenutak mira i sklada. Obitelj koja zajedno moli zacijelo će se održati zajedno.

Kao za sve važne stvari, najjednostavniji način da se djecu nauči moliti jest da vide kako vi molite. Kad djeca vide da roditelji mole oduševljeno i puni pouzdanja, shvatit će da je Bog za njih važan, da Isus zaslužuje to vrijeme i da je vrijeme molitve najintimniji dana. Kad djeca vide da su roditelji zadovoljni nakon molitve, naslutit će da je Bog za njih živ i da uslišava one koji mu se mole.

Druga stvar, molite s njima. Važno je biti jednostavan i iskren, služiti se riječima i osjećajima koje djeca razumiju. Zagrlite ih i počnite izrazima kao što su: “Bože, blagoslovi našega malog Luku koji postaje mali čovjek.” Geste su važne: znak križa na djetetovu čelu popraćen nježnim poljupcem stavlja molitvu u njezin pravi okvir. Važno je da djeca shvate kako to nije igra.

Izbjegavajte “stereotipe” imajući u vidu neke izričaje koji se olako koriste. Postoji razlika između moljenja i “recitiranja”. Pronađite knjige s bogatim originalnim molitvama i slikama: dobro će doći u večerima kad su umorna, a djeca će ih brzo zavoljeti. Pjevajte zajedno, ako je moguće. Poznajem obitelj koja završava dan pjevajući ispred svijećom osvijetljene ikone. Molitva je zahvala, divljenje, nježnost, radost, ljepota.

Knjiga koja se najčešće koristi svakako je Biblija. Djeca brzo nauče da je to “Božja knjiga”. Postoji i “Biblija za djecu” s izabranim odlomcima za djecu. Događaji, osobe, riječi u Svetom pismu nezaobilazni su, hrane molitvu i duhovni život. Izričaji u psalmima, Isusove riječi učenicima, prispodobe – sve to postaje izvor za istinsku molitvu. Nezaboravno je vidjeti osmogodišnje dijete kako zatvorenih očiju i sklopljenih ruku izgovara: “Gospodine, čuvaj me, vodi me! Moj život je u tvojim rukama, ti si najljepše što imam. Ti, o Bože, moja si sigurnost, moje te se srce i noću spominje. Ti si mi neprestano pred očima i znam da neću pasti.” (Ps 15)

Roditelji se trebaju sjetiti da “očituju” Boga djeci i svoju djecu Bogu. Najčešća pitanja koja djeca postavljaju o Bogu su: Tko je stvorio Boga? Odakle je Bog? Kakav je Bog? Ima li on prijatelja ili je sam? Zašto ga ne vidimo? Od životne je važnosti izići ususret njihovoj znatiželji, osobito kad im kažemo ono što je Isus rekao o Bogu.

Ne treba zaboraviti da je molitva odnos i komunikacija. Pomozite djeci da shvate da Bog želi biti njihov najbolji prijatelj. Djeca vole prijateljevati, a Bog želi biti njihov prijatelj. To im možete ovako objasniti: “Bog vas jako voli, on vas je stvorio da budete posebni i želi uspostaviti s vama posebno prijateljstvo, drukčije od onih u kojima druge susretnemo i zagrlimo. Velika prijateljstva nastaju postupno, dan za danom. Bog želi da mu se približavate svakodnevno i molite ga da vam pomogne te ga još više upoznate.” Govorite im o Bogu Isusovim riječima. Naučite ih da je i slušanje molitva. Božji glas je različit od ljudskoga, ali je stvaran. To je kao neka tajna, zato se traži veliko povjerenje koje se postiže u šutnji “iznutra”: pomoću misli, čitanja Evanđelja, životnih događaja, želja, susreta tijekom dana.

Načinite tako da molitva bude svakodnevni susret, jedan od onih koje poželimo ako izostanu.

Uvažite njihove poteškoće. Ako mala Ivana danas nije raspoložena, recite: “Ovaj vrapčić je danas umoran, Gospodine, čut ćemo se sutra.” Komunikacijske veze između roditelja i djeca neka budu uvijek otvorene jer su ključ za otvaranje komunikacijskih veza između djece i Boga.

Navikavajte djecu da traže oproštenje, da mole za druge i načinite obiteljske “molitvene programe”. Oni iznalaze druge načine kako djecu uključiti u molitve roditelja i kako ih voditi. Kad se dogodi nešto što pogađa cijelu obitelj, o čemu se govori, primjerice preseljenje, traganje za novim poslom, djedova smrt, onda se za to zajedno moli i traži od Boga pomoć.

Razgovarajte mirno o Božjem odgovoru, osobito kad ga treba čekati. Odlučujući trenutak za njegovanje pouzdane molitve može biti snalaženje tako da se slijede male i velike “životne” zamke. Djeca su posebno osjetljiva na trenutke kad nas život udara, a Bog ne odgovara na naše molitve. Može se činiti proturječno, ali najprikladniji trenuci za stjecanje pouzdanja u Boga su trenuci koji nam sugeriraju da Bog i nije baš dostojan našeg povjerenja. U tim trenucima zbunjenosti i poteškoća, vaš odgovor vjere postaje moćno sredstvo odgoja. Djeca su spremna prihvatiti i Božje pravo da kaže “ne” ako je naše dobro, kako to objašnjava Isus: “Bog zna što nam je potrebno.”

Na kraju, treba postaviti svetu misu na sam vrh obiteljske molitve i to mora biti veličanstveni trenutak u kojem molitva postaje stvarno zajedništvo s Bogom i s drugima.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Vaša djeca imaju samo vas”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.