Fra Daniele Natale bio je kapucin koji se posvetio pomaganju ranjenima i potrebitima tijekom Drugoga svjetskog rata. Kaže se da je imao brojne karizme, uključujući bilokaciju, moć istjerivanja demona i dar čitanja misli i srca ljudi, piše Aleteia.

Njegovo iskustvo smrti i čistilišta te povratak u život postali su temelj njegove jedinstvene duhovne misije. Brat Daniele bio je jedan od najbližih duhovnih sinova svetog Padra Pija.

Prvi put ga je upoznao u dobi od pet godina tijekom posjeta San Giovanniju Rotondu. Nekoliko godina kasnije, talijanski stigmatičar postao je njegov duhovni voditelj. „Bili su poput blizanaca, i dušom i tijelom“, napisao je Matteo Bevilacqua, autor knjige o mističnom životu sveca, subrata iz Pietrelcine.

Nakon operacije upao je u komu i umro

No, 1952. bratu Danielu dijagnosticiran je rak slezene. Čim je to saznao, javio je to Padru Piju. On je brata Daniela uputio u kliniku Regina Elena u Rimu k liječniku, prof. Riccardu Morretiju, koji je bio ateist. „Ne boj se, bit ću s tobom cijelo vrijeme“, uvjeravao ga je sveti mistik.

Liječnik je isprva odbio izvršiti operaciju jer je bolest već bila u uznapredovaloj fazi. Međutim, na inzistiranje kapucina, liječnik je pristao izvršiti je. Brat Daniele je nakon operacije pao u komu i umro tri dana kasnije.

Rođaci su se okupili oko njegova tijela i molili. Nakon tri sata, fratar je skinuo plahtu koja mu je prekrivala tijelo, ustao i počeo govoriti. Rekao je da nakon smrti stao pred Boga. Vidio ga je kao voljenog Oca, a ne kao suca koji samo čeka da ga pozove na odgovornost za sve grijehe koje je počinio na zemlji. Brat Daniele shvatio je da se Stvoritelj brine za njega svaki dan, iako on nije uvijek odgovarao na tu ljubav.

Na zemlji je trebao izvršiti misiju: obraćenje srca

Kapucin je tada osuđen na tri sata čistilišta. Bol je bila strašna i intenzivna, „posebno u osjetilima tijela, koja su najviše vrijeđala Boga“. Najbolniji je bio osjećaj odvojenosti od Stvoritelja. „Bol je bila nepodnošljiva. Nisam znao odakle dolazi, ali sam je intenzivno osjećao. Osjetila koja su najviše vrijeđala Boga, naime oči i jezik, najviše su patila, i to je bilo neopisivo, nevjerojatno.“

I sve to, dodao je, bilo je samo za „kršenje mojih zavjeta siromaštva, za onih nekoliko lira koje sam, umjesto da dam svojim nadređenima, koristio za ono što sam smatrao da je dobro, ali prema vlastitom mišljenju.“ „Ono što je najteže u čistilištu nije vatra, iako je intenzivna, već osjećaj odvojenosti od Boga i svijest da čovjek ima sva sredstva spasenja na raspolaganju, a nije im se koristio“, prepričao je svoje mistično iskustvo brat Daniele.

Kapucin je također vidio Blaženu Djevicu Mariju. Fra Daniele zamolio je Majku Božju da ga posreduje kod Boga Oca i da mu priliku da se vrati na zemlju. Odjednom se Padre Pio pojavio pored Marije i zamolio Gospu da ublaži bol njegova prijatelja. Natale je bio pomilovan. Ovo iskustvo navelo je brata Daniela da nakon povratka na zemlju izvrši jedinstvenu misiju obraćenja srca.

Gospa mu je pomogla u molitvi krunice

Iako je fra Daniele gajio snažnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, nije se uvijek mogao usredotočiti pri molitvi krunice.

„Žarko sam volio Majku Božju i krunicu, no u trenucima fizičkih ili duhovnih teškoća nisam se mogao natjerati da molim ni jednu deseticu. Pomisao na desetke desetica krunice proganjala me: ‘Pedeset Zdravomarija… Oh, hoću li ih moći izmoliti?!’ Ponekad bih počeo moliti ispočetka, ali bi me obuzela čudna tjeskoba i misli koje su me ometale: Hoću li ikada stići do kraja?’ Zato ponekad ne bih ni uzeo krunicu u ruke“, prisjetio se.

No, mistični susret s Marijom, koja mu se ukazala u snu, promijenio je njegov stav prema ovoj snažnoj molitvi. Majka Božja mu je rekla: „Moli krunicu, sine.“ On je jecajući odgovorio: „Kako to mogu učiniti? Ne mogu!“ Tada mu je rekla: „Pomoći ću ti. Molit ćemo se zajedno. Zamoli me u molitvi za što god želiš i ja ću ti ispuniti zahtjev.“