Biti ljubazan znači misliti na druge i ponašati se tako da doprinosimo njihovoj sreći. To se sigurno ne postiže prigovaranjem. Ako pokušavate ljubaznost učiniti dijelom svoje obiteljske kulture, a još je mnogo prigovaranja, vrijeme je da poduzmete daljnje korake u poučavanju i prakticiranju zahvalnosti. Predlažem vam šest koraka:

  1. Porazgovarajte kao obitelj o tome što je zahvalnost i zašto je važna.

Zahvalnost je sposobnost osjećanja i izražavanja da smo zahvalni na dobrim stvarima koje smo primili. Nazivaju je „tajnom sretnoga života”. Zahvalni ljudi su zdraviji, energičniji, bolje spavaju, imaju više pozitivnih međuljudskih odnosa. Zahvalan duh čini nas svjesnima svega što drugi rade za nas, i nadahnjuje nas da i mi pomažemo njima. Česti izrazi zahvalnosti ništa ne koštaju, a čine da se drugi osjećaju cijenjenima, i stvaraju u vašem domu ozračje puno ljubavi.

  1. Dijelite priče o tome kako biti zahvalan kad je u životu teško.

Kad je život težak, zahvalnost može biti teška. Zato je važno dijeliti priče o ljudima koji su izabrali biti zahvalni u poteškoćama. U svojoj knjizi With Love and Prayers: A Headmaster Speaks to the Next Generation („S ljubavlju i molitvama: Jedan ravnatelj govori novome naraštaju”), o. Tony Jarvis, episkopalni svećenik koji je 30 godina bio ravnatelj bostonske latinske škole za dječake Roxbury, pripovijeda što je dječacima govorio o zahvalnosti na jutarnjem okupljanju prije nastave:

„Ako postoji tajna sretnoga života, to je život u zahvalnosti. Upravo sada među vama sjede dječaci čiji su roditelji alkoholičari, dječaci iz nesređenih obitelji, dječaci koji žive u situacijama tjelesnog ili psihološkog zlostavljanja, dječaci koji žive s nasmrt bolesnim roditeljima. Jedan dječak, čija je majka prije nekoliko godina umrla ružnom i bolnom smrću rekao mi je: ‘Zahvalan sam što joj mogu svaki dan dati malo utjehe nečim što kažem ili učinim.’ Bez gorčine. Bez smatranja da ima pravo na život bez problema.”

„Život vam ne daje pravo ni na što. Ako želite biti sretni, nećete naći sreću razmišljajući o svemu što nemate u životu i ogorčenosti zbog toga. Sreću ćete pronaći razmišljajući o svemu što je dobro, istinito i lijepo u vašem životu i zahvalnosti na tome.”

  1. Učinite zahvalnost dijelom svoje obiteljske kulture.

Kultura oblikuje karakter. Ako želimo odgojiti zahvalnu djecu, moramo stvoriti ciljanu obiteljsku kulturu u kojoj je ta vrlina prioritet. Jedan način da to postignemo su rituali zahvalnosti, koji pomažu da zahvalnost postane navikom. Evo nekoliko ideja:

  • Započnite večeru zahvaljivanjem („Za što ste danas zahvalni?”)
  • Na kraju večere zahvalite osobi/osobama koje su pripremile obrok za sav rad koji su u to uložili, ili za neki dio obroka koji vam se naročito svidio. Zahvalite i osobi koja je postavila stol ili će prati suđe.
  • Učinite obiteljskom praksom zahvaljivanje ljudima u uslužnim djelatnostima (npr. konobarima, prodavačima).
  • Naučite djecu da zahvaljuju učiteljima, ali i školskom osoblju (tajnicama, domarima…) – njima malo tko zahvaljuje.
  1. Prihvatite izazov „Bez prigovaranja”.

Navika prigovaranja – kod odraslih i djece – glavni je neprijatelj zahvalnosti i sreće u kući. Nezadovoljstvo ili loše raspoloženje jedne osobe brzo se prošire na druge. Izazovite obitelj: „Pokušajte 24 sata ne prigovarati ni na što.” Bilježite kad vam nije uspjelo, ali nemojte odustajati. Kad 24 sata prođu, razgovarajte o sljedećim stvarima:

  • Kakvi smo bili?
  • Što smo naučili?
  • Pomaže li prigovaranje da se bolje osjećamo? (Obično samo pojačava negativne osjećaje.)
  • Koji su pozitivniji načini nošenja sa stresom ili razočaranjem?
  1. Molite molitve zahvalnosti.

Ako u obitelji molite, potičite djecu da izmole molitvu zahvalnosti čim se probude. Na primjer: „Hvala ti, Gospodine, što si mi darovao ovaj dan. Hvala ti za dar života. Pomozi mi da danas budem zahvalan.” Potičite ih da svoje osobne molitve počinju molitvom zahvalnosti. Zahvaljujte prije svakog obroka. Kad mole prije spavanja, pomozite djeci da se sjete svih malih i velikih blagoslova koje su primili tijekom dana i da zahvale za njih, da tako nauče na život gledati očima vjere.

  1. Uzvraćajte.

Ako smo doista zahvalni na svemu što su drugi učinili za nas, htjet ćemo širiti zahvalnost. U tom duhu mnoge obitelji sudjeluju u tradiciji „utorka velikodušnosti” (utorka nakon Dana zahvalnosti) doprinoseći novcem ili služenjem nekom vrijednom cilju. Kao obitelj razmislite o divnome radu humanitarnih udruga u svojoj zajednici i cijelom svijetu, koje olakšavaju patnje i poboljšavaju živote potrebitih. Zajedno odlučite koga želite pomagati i kako će svaki član obitelji doprinijeti.

Kako bi to postala redovita praksa, napravite sustav uz koji će djeca svoj tjedni džeparac podjednako dijeliti u tri kasice: „potrošiti”, „uštedjeti” i „dati”.

Kad zahvalnost postane važna, to će poboljšati ozračje u vašem domu, potaknuti stvaranje veza punih ljubavi, povećati sreću, i olakšati prakticiranje svih drugih vrlina koje čine dobar karakter, uključujući ljubaznost. (Za više ideja o zahvalnosti, pogledajte knjigu How to Raise Kind Kids: And Get Respect, Gratitude, and a Happier Family in the Bargain – „Kako odgojiti ljubaznu djecu, a uz to postići poštovanje, zahvalnost i sretniju obitelj”).

Izvor: CERC | Prijevod: Ana Naletilić

Tekst je izvorno objavljen na portalu CERC i objavljujemo ga u hrvatskom prijevodu s ekskluzivnim dopuštenjem koje vrijedi isključivo za portal bitno.net.