Roditelji moje supruge prošle su jeseni obnovili svoje staze i prilaz, a na mjestu gdje su nekada bile stare staze otvorio se novi prostor za vrtne gredice. Došlo je vrijeme za sadnju vrta, pa su punica i punac uzeli svoj vrtni alat i dali se na posao. Nekoliko sati kasnije, provjerio sam s njima da vidim kako im ide, ali sam otkrio da sporo napreduju. Tlo gdje su bile staze bilo je tvrdo, suho, i uglavnom glinasto. Nisu se spustili više od nekoliko centimetara.

Dakle, ponudio sam svoje usluge, a sljedeći dan sam na to područje ponio šipku za kopanje, kramp i lopatu. Evo pet stvari koje sam naučio o Bogu i očinstvu dok sam pokušavao razbiti tvrdu glinu debelu 45 centimetara.

1. Očev posao zahtijeva strpljenje

Opet sam uspio dovršiti jedan projekt, i pritom nešto uništiti. Šipka za kopanje nije ništa drugo nego vrlo velika, teška, šiljasta metalna šipka koja se podiže u zrak i pušta da padne, koristeći svoj vlastiti veliki zamah kako bi se probila u tvrdu zemlju. To je prekrasan, učinkovit alat za razbijanje tvrde zemlje. Također je prekrasan i učinkovit alat za probijanje PVC podzemnih drenažnih cijevi – koje su tek postavljene jesen prije. U roku od 10 minuta od početka projekta svojom posebnom metodom uništenja uspio sam slučajno locirati jednu od tih cijevi. Nepotrebno je reći da sam kroz ostatak projekta bio mnogo oprezniji.

Bog je strpljiv u svojemu djelu razbijanja tvrdoga tla naših duša. Život je neuredan, a suho, tvrdo tlo neće uroditi plodom niti poduprijeti rast. Dakle, kao što otac Kristine Lavransdottir primjećuje na kraju romana Sigrid Undset koji nosi njezino ime, zemlja se mora prekopati prije nego što biljke mogu rasti. Ali Bog primjenjuje pravi pritisak na pravom mjestu u pravo vrijeme kako bi se obavio pravi posao.

2. Oni koji rade Očevo djelo stječu miris Očev

Dok sam radio na zemlji, razvio sam stanje tijela i miris koji često prati težak fizički rad. Ovo nije bilo ništa novo. Ali možda sam se prvi put sjetio kako je moj otac smrdio kad bi se oznojio radeći sličan težak posao.

Na manje uvredljiv način, isti princip vrijedi kada je u pitanju Bog Otac. Ako radimo njegov posao, dobivamo njegov miris. Kod svetaca postoji miris koji ne možete ni s čim zamijeniti – to je miris božanske ljubavi (2 Kor 2,15).

3. Autentično djelo Oca je privlačno

Kad su se neka od moje djece izašla igrati, vidjela su me kako radim na gredici i odmah su se zainteresirali.

„Mogu li pomoći?”
„Naravno.”

Djeca od četiri, šest, sedam i 10 godina odmah su se uključila. Četveromjesečno dijete prepustilo se lijenosti i samo gledalo nas ostale kako se znojimo od napora.
Činjenica je da zapravo nisu imali pojma što radim ili kako ću to učiniti. Čak i ako su imali nejasnu ideju, nisu je razumjeli, niti su vidjeli veći plan na način na koji sam ja vidio. Ipak, htjeli su biti dio toga, unatoč smradu.

Postoji nešto privlačno u autentičnom radu na bilo kojoj razini, ali posebno na duhovnoj razini. Sveti Franjo Asiški privukao je toliko sljedbenika jer je bilo očito da Bog nešto namjerava. Ako se bavimo poslom i djelom Očevim, ljudi će primijetiti, i htjeti biti dijelom toga. Zbog toga su milijuni ušli u Crkvu. Oni mogu osjetiti stvarnu Božju prisutnost, čak i ako ne razumiju širu sliku.

4. Naš rad je stvarno Očev posao

Gotovo odmah nakon što su dobili dozvolu za sudjelovanje u radu, djeca su otišla po alat – velike, opasne alate. Želio sam ih ohrabriti i dati im osjećaj za alate i što mogu učiniti, pa sam im demonstrirao i potom ih predao djeci. No dok su vitlali oruđem, držao sam ruku na njima kako bih usmjerio šiljate krajeve u tlo, a ne u stopalo. Mislili su da rade sami i čine nešto značajno, dok sam ih zapravo ja čuvao, i njihovi su napori bili mnogo manje učinkoviti od mojih.

Bog Otac se spušta čak i da nam dopusti da sudjelujemo u njegovom djelu otkupljenja. Ponekad djelujemo pod dojmom da smo mi ti koji obavljamo posao, dok zapravo Bog obavlja posao kroz nas, vodeći rukom punom ljubavi naše slabe i nesavršene pokrete u poslanju koje je odredio.

5. Postoje neki poslovi koje samo Otac može obaviti

Kad sam ih pustio da rade sami, posvetio sam se delikatnom (tako sam naučio) zadatku lociranja drugih odvodnih cijevi. Vidjevši da radim nešto drugačije i, vjerojatno su mislili, važnije, htjeli su pomoći. Morao sam im objasniti da je to poseban posao, koji samo ja mogu raditi.

Možemo biti ishitreni i drski oko uloge koju želimo igrati u Kraljevstvu Božjem, ali postoje određeni zadaci i uloge – zvanja, ako hoćete – koji su povjereni nama, a ne drugima. A tu je i posao koji se daje drugima, na kojem ne bih smio zavidjeti. U konačnici, sav posao obavlja Bog. Preobratiti srce i dušu svakog od moje djece nije u mojoj moći. Mogu učiniti ono što mi je namijenjeno, ali u konačnici je djelo Duha Svetoga da razrahli to tlo i posadi sjeme koje će izrasti u lozu života, držeći se za odrinu ljubavi – Križ.

Sveti Josipe, moli za nas!

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.