Ako žele da proces tinejdžerova stjecanja neovisnosti i učenja odgovornosti protekne glatko, roditelji će ga morati potpomoći jezicima ljubavi. Kad tinejdžeri osjećaju da ih roditelji vole – kad duboko u srcu znaju i osjećaju da je roditeljima stalo do njihove dobrobiti, da se pravila donose i provode samo zbog njihova dobra – onda je puno vjerojatnije da će razviti neovisnost i odgovornost. Održavajte tinejdžerov spremnik ljubavi punim pa će njegove pobune vjerojatno biti tek povremene i prolazne. S druge strane, ako tinejdžer ne osjeća da ga volite – ako vaša pravila smatra proizvoljnim zahtjevima koji samo vama koriste te ako osjeća da vas više brine vaš ugled i uspjeh negoli njegova dobrobit – puno je vjerojatnije da će se buniti protiv pravila i protiv vas kao osobe koja ih provodi.

Zapamtite, nastojanja da prisilom kontrolirate tinejdžera gotovo sigurno će biti uzaludna. Prisilom ne možete dobiti ono što je plod ljubavi, naime osjećaj poštovanja prema roditeljima. Roditelji koji ovo imaju na umu i ustrajno se trude izražavati ljubav tinejdžeru poduzet će prvi i najvažniji korak da ih nauče odgovornosti, potičući istodobno njihovu neovisnost.

Steinberg, ugledni stručnjak za adolescenciju, rekao je: „Kad se roditelji povuku misleći da adolescent više ne želi ili ne treba njihovu privrženost, tinejdžeri se osjećaju napušteno. Ovo možda zvuči otrcano, ali ljubav je najvažnija stvar koju možete pružiti svojemu tinejdžeru.“ Upravo iskazivanjem ljubavi stvaramo ozračje u kojemu možemo poticati tinejdžerovu neovisnost i istodobno ustrajati na tome da preuzima odgovornost.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Garyja Chapmana “Pet jezika ljubavi tinejdžera”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.