Zamisli prizor: automobil ispunjen žamorom i smijehom dok dvanaestero braće i sestara putuje na misu. Neki čitaju dnevna čitanja, neki potiho izmjenjuju šale, a drugi su uronjeni u tiho razmišljanje.

Misa je bila središte našega života dok smo odrastali u obitelji s dvanaestero djece. Otac je uvijek naglašavao da je upravo misa najvažnija molitva.

Duboko vjerujem da nas je upravo ta usmjerenost na misu održala povezane kao obitelj. Kao što kaže izreka: „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno.”

Nakon mise vraćali bismo se kući i zajedno večerali za dugim stolom – otac na čelu, majka uz njega, budnim okom pazeći da je svima ugodno.

Taj prizor doziva u sjećanje riječi Psalma 127:

„Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k’o mladice masline oko stola tvojega.”

Ono što sam posebno voljela kod nedjeljnog ručka bila su pitanja iz općeg znanja koja bi nam tata postavljao; na taj način mogli smo zaraditi malo džeparca. To me poticalo da čitam o temama koje inače ne bih istraživala. Jednom nas je pitao je li Sunce zvijezda – i jest.

To je probudilo moju znatiželju i zapalilo želju za učenjem novih stvari.

Život u velikoj obitelji bio je ispunjen, živahan, ponekad kaotičan, ali apsolutno predivan!

Odrastanje zajedno

Jedan od najvećih darova odrastanja u velikoj obitelji jest zajedništvo.

Nikada nisi sam; uvijek postoji netko s kim možeš razgovarati, smijati se ili na koga se možeš osloniti.

I danas imam prekrasne uspomene na nas:

– odlazak na misu zajedno
– zajedničko pjevanje
– gledanje filmova
– putovanja…

Izvodili smo i male predstave te stvarali vlastitu zabavu. Dijelili smo grickalice, odjeću i gotovo sve ostalo.

Ti su trenuci bili dragocjeni. Uvijek se nešto događalo i uvijek je bilo nekoga s kim to možeš podijeliti.

Što je sve to činilo mogućim

Iskreno vjerujem da je struktura u domu bila iznimno važna. Moj otac bio je glavni hranitelj obitelji, ali i onaj koji je donosio red i disciplinu. Pobrinio se da Bog bude u središtu naše obitelji.

Kao obitelj svjedočili smo mnogim blagoslovima i čudesima.

Bili smo blagoslovljeni time što su svećenici dolazili u naš dom i poučavali nas vjeri.

Moj je otac imao i prijatelja koji nas je, dok smo bili mali, učio prekrasne katoličke pjesme. Pjevali smo ih nakon večernje molitve i još ih se i danas sjećamo. Jedna od mojih sestara naučila je svoju djecu neke od tih pjesama i predivno je vidjeti kako se ta baština prenosi na sljedeću generaciju.

Moja majka je iznimno brižna. Trudila se razumjeti naše različite osobnosti i pazila da se svatko od nas osjeća viđeno. Poznavala je naše snage, ali i naše borbe.

Sjećam se kako bi sjela kraj mene kad bih se vratila iz škole i pustila me da joj ispričam kako mi je prošao dan. Uvijek sam imala osjećaj da joj mogu reći sve – i i danas smo jako bliske.

Život koji ostaje povezan

Danas mnogi od nas žive daleko jedni od drugih, ali trudimo se ostati povezani. Bez obzira na udaljenost, nastojimo biti prisutni u životima jedni drugih.

Volim kad moja braća i sestre dijele fotografije i videa s rođendana i drugih posebnih prigoda. Ponekad se okupimo na vjenčanjima i to je uvijek posebno lijepo.

Obožavam svoje nećake i nećakinje i veseli me gledati njihove fotografije i videa.

Širenje sposobnosti za ljubav

Davno sam pročitala članak o ženi koja je imala dvadesetero djece. Rekla je da je svako dijete proširilo njezinu sposobnost za ljubav.

Ljubav raste – što više dajemo i što se više žrtvujemo, to više raste.

To je bilo itekako istinito u mojoj obitelji. Kako su dolazila nova braća i sestre, tako smo ih sve više voljeli – i danas ne možemo zamisliti život bez njih.

Odrastanje u velikoj obitelji uči te požrtvovnoj ljubavi. Učiš davati sebe čak i kada je teško.

Kao što se kamenje na obali izbrusi jer ga pijesak neprestano dodiruje, tako smo se i mi oblikovali odrastajući u velikoj obitelji.

Takvo odrastanje duboko je utjecalo na mene – na način na koji se odnosim prema drugima i kako im služim.

Djeca predstavljaju ljubav, a u velikoj obitelji ljubav se umnaža.

Velike obitelji nisu bez izazova, ali su neosporno lijepe.

Uče te da se radost nalazi u najjednostavnijim stvarima – za stolom, u smijehu, u molitvi i u zajedničkoj prisutnosti.

Podsjećaju te da se ljubav ne dijeli kad se dijeli – ona se umnaža. O tome govori i poznata misao svetog Augustina:

„Kad mnogi ljudi zajedno dijele radost, sreća svakoga od njih postaje veća jer svatko dodaje gorivo plamenu drugoga.”

Najvažnije od svega, velike obitelji uče te da je pripadati nečemu većem od sebe jedan od najvećih blagoslova u životu.

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.