Studije pokazuju da su autoritet i ljubav podjednako važni.

Ranih šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je Amerika bila na rubu društvenih pomutnji koje će izazivati autoritet na svim razinama, psihologinja Diana Baumrind s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyju počela je longitudinalnu studiju s ciljem pronalaska odgovora na pitanje koje je i danas aktualno: Kako naš stil roditeljstva – uključujući naše prakticiranje autoriteta, ali i ljubav – utječe na razvoj karaktera i sposobnosti naše djece?

U studiji je sudjelovalo više od stotinu roditelja i njihove djece. Kada su djeca bila u vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi, istraživači su proveli 50 sati promatrajući u svakoj obitelji interakcije roditelj-dijete kod kuće i u laboratoriju, i intervjuirali su roditelje o tim interakcijama. Usto, istraživačka ekipa je promatrala interakcije svakoga djeteta s vršnjacima u školi. Na kraju su intervjuirali svako dijete zasebno u osnovnoj i u srednjoj školi.

Na temelju tog istraživanja Diana Baumrind je uspjela identificirati četiri roditeljska stila. Svaki stil bio je definiran time kako su roditelji prakticirali „zahtjevnost” i „reagiranje”. „Zahtjevnost” se odnosila na način na koji su roditelji koristili svoj autoritet – kako su pratili aktivnosti svoje djece, pokazivali kontrolu i motivirali poslušnost uz očekivano ponašanje. „Reagiranje” se odnosilo na način na koji su roditelji izražavali ljubav – kako su reagirali na djetetove potrebe i želje, i kako su svojemu djetetu pomogli ispuniti roditeljska očekivanja.

Kako su djeca ispala

Kako je svaki od četiri roditeljska stila uklopio – ili nije uspio uklopiti – zahtjevnost i reagiranje, i kako su djeca odgojena uz te različite stilove ispala?

1. Isključeni roditelji nisu zahtijevali, a ni reagirali

Njihov stav je bio takav da se nisu željeli gnjaviti s odgovornostima koje nosi odgoj djece. Neki su bili udaljeni i nemarni, a neki hladni, odbacivali su djecu.

Ishod:

Djeca isključenih roditelja imala su najgore ishode. Većina ih je bila neuspješna u školi, i imali su problema u odnosima s vršnjacima. U tinejdžerskoj dobi imali su najslabije ocjene među svima mladima u studiji, i najviše razine anksioznosti, depresije i zloporabe droga.

2. Permisivni roditelji su reagirali, ali nisu zahtijevali

Ti roditelji postavljali su malo pravila, često su popuštali svojoj djeci, a kada jesu pokušavali motivirati poslušnost, često su se koristili manipulativnim metodama, poput podmićivanja ili uskraćivanja ljubavi. Od djece nisu tražili da budu odgovorni ili da poštuju potrebe drugih. Izbjegavali su sukobe, i draže im je bilo da ih se gleda kao prijatelje, nego kao autoritete.

Ishod:

Djeca permisivnih roditelja obično su imala slabu samokontrolu, malo obzira prema drugima, i bila su slabo motivirana za postignuća. Kao tinejdžeri, češće su koristili drogu nego djeca čiji su roditelji bili zahtjevniji.

3. Autoritarni roditelji bili su zahtjevni, ali nisu reagirali

Manjkalo im je topline, bili su veoma kritični, i rijetko su hvalili pozitivna postignuća ili djela svoje djece. Detaljno su upravljali aktivnostima svoje djece, i inzistirali su na konformizmu sa željama roditelja na arbitrarne i stroge načine koji nisu bili povezani s djetetovim interesima, sposobnostima ili potrebama. Nisu se trudili komunicirati razloge za svoje zapovijedi i zahtjeve, nego su se oslanjali na prijetnje i kazne kako bi motivirali poslušnost. Posljedice neposlušnosti bile su oštre i ponekad nepredvidljive.

Ishod:

Djeca odgojena na taj način svoje su roditelje vidjela kao nepredvidljive i nepristupačne. Toj djeci manjkalo je samopouzdanja, i bila su sklona anksioznosti, depresiji i popuštanju vršnjačkome pritisku.

4. Autoritativni roditelji bili su zahtjevni, i reagirali su – imali su visoka očekivanja i pružali su mnogo potpore

Bili su topli i brižni, poticali su individualnost i nezavisnost u skladu s godinama, ali su i cijenili poslušnost zahtjevima odraslih. Znali su gdje su njihova djeca i što rade. Hvalili su pozitivno ponašanje, davali racionalna objašnjenja za svoja pravila i očekivanja, i slušali su mišljenja svoje djece. Uključivali su se u rasprave i dogovore, ali nisu temeljili svoje odluke na željama djece. Posljedice lošega ponašanja bile su logično povezane s djetetovim djelima.

Ishod:

Djeca autoritativnih roditelja pokazivala su najviše razine samopouzdanja, poštivanja drugih, samokontrole i postignuća u školi.

Potvrda nakon desetogodišnje studije 20 tisuća obitelji

Superiornost autoritativnoga roditeljstva, s njegovim uravnoteženim uklapanjem zahtjevnosti i reagiranja uvelike je potvrđena nakon desetogodišnje studije psihologa Laurencea Steinberga sa Sveučilišta Temple, koja se usredotočavala samo na tinejdžerske godine. Studija Diane Baumrind promatrala je stotinu obitelji, a u Steinbergovoj se istraživalo 20 tisuća obitelji iz devet različitih zajednica iz cijelih Sjedinjenih Država.

Za ilustraciju toga kakvima se četiri roditeljska stila pokažu u adolescenciji, razmotrite kako bi svaki stil pristupio uobičajenom scenariju između roditelja i djeteta: vaš tinejdžer došao je kući kasno, kasnije od dogovorenoga.

  • Autoritarni roditelj nametnuo bi kaznu uz vrlo malo ili nimalo rasprave. Naglasak bi bio na poštivanju pravila, i točka.
  • Permisivni roditelj možda bi bio nezadovoljan zbog kašnjenja, ali bi izbjegavao sukob zbog toga.
  • Isključeni roditelji vjerojatno uopće ne bi određivali vrijeme povratka, a kad i bi, ne bi im bilo stalo do kašnjenja.
  • Autoritativni roditelji ozbiljno bi shvatili kašnjenje. Doznali bi zašto je dijete kasnilo, razgovarali opravdanost razloga, i pomogli svojem tinejdžeru da uvidi zašto bi svaka odgovorna osoba, bez obzira na razlog, nazvala (ili poslala poruku) da roditeljima javi da je sve u redu, ali da će kasniti.

Naglasak kod autoritativnoga roditelja bio bi na tome da tinejdžer sagleda stvari iz roditeljske perspektive, i obveže se na odgovornije ponašanje u budućnosti. Ako se problem s kašnjenjem ponovi, raspravljalo bi se o pravednim posljedicama koje bi motivirale buduću poslušnost.

Ako želite maksimizirati svoj doprinos razvoju karaktera i sposobnosti vašega djeteta, povežite zahtjevnost (bitno pokazivanje vašeg autoriteta) i reagiranje (bitni izraz vaše ljubavi).

U Steinbergovoj studiji, kao i u onoj Diane Baumrind, tinejdžeri iz autoritativnih obitelji bili su najbolji u svim kategorijama. Imali su najviše samopouzdanja, bilo je najmanje vjerojatno da će koristiti droge ili alkohol, i bilo je najmanje vjerojatno da će doživljavati probleme s anksioznosti ili depresijom. Ulagali su najviše vremena u svoje učenje i dobivali su najbolje ocjene.

Glavni zaključak iz obiju studija?

Ako želite maksimizirati svoj doprinos razvoju karaktera i sposobnosti vašega djeteta, povežite zahtjevnost (bitno pokazivanje vašeg autoriteta) i reagiranje (bitni izraz vaše ljubavi). Taj uravnotežen, autoritativan roditeljski stil kombinira sljedeće važne elemente:

  • samopouzdan autoritet, koji postavlja visoka očekivanja, u skladu s dobi djeteta
  • visoku razinu topline i potpore, koja djeci pomaže ispuniti ta očekivanja
  • racionalna objašnjenja roditeljskih pravila i zahtjeva
  • cijenjenje poslušnosti i neovisnosti u skladu s dobi djeteta
  • poštena i razumna disciplina, u kojoj su djeca odgovorna s obzirom na očekivanja, s naglaskom na razvoj odgovornosti
  • roditeljska spremnost uključiti se u raspravu u kojoj se sasluša djecu, a roditelji donose konačnu odluku
  • odnošenje prema djeci kao prema pojedincima koji imaju potrebe i osjećaje koji zaslužuju poštovanje.

Izvori

Baumrind, D. (2008). Authoritative parenting for character and competence. („Autoritativno roditeljstvo za karakter i sposobnost”). U D. Streight (ur.), Parenting for Character: Five Experts, Five Practices. („Roditeljstvo za karakter: pet stručnjaka, pet praksi”). Portland, OR: The Center for Spiritual and Ethical Education.

Steinberg, L. i dr. (1996). Beyond the classroom: Why school reform has failed and what parents need to do. („Izvan učionice: Zašto školska reforma nije uspjela i što roditelji trebaju učiniti”). New York: Simon and Schuster.

Thomas Lickona

Članak je izvorno objavljen na stranici CERC. Dopuštenje autora za prenošenje teksta vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net