Kada čujete da su kršćani pozvani graditi kraljevstvo Božje, što mislite da to znači?

  • Biti misionar ili govornik?
  • Raditi „nešto veliko”, poput izgradnje bolnice ili škole?
  • Volontirati u lokalnom centru za pomoć u trudnoći ili lokalnoj banci hrane?
  • Baviti se dobrotvornim radom u svojoj župi ili zajednici?

Vjerojatno ste pomislili na sve ove stvari i, ako jeste, u pravu ste. Naravno, kao ljudi u braku s djecom, većina nas vjerojatno neće imati priliku raditi te stvari u onoj mjeri i onoliko često koliko želimo. Možemo neizravno sudjelovati u tim dobrim djelima prisjećajući se tih službi u svojem dobrotvornom davanju, ali ponekad se čini da ne činimo dovoljno.

Što ako vam kažem da, koliko god kritična i važna bila ovakva karitativna djela, ona nisu glavna sredstva pomoću kojih bračni parovi i obitelji grade Božje kraljevstvo? Glavni način na koji gradimo Božje kraljevstvo nije čineći „velike stvari radi Isusa”, već radeći na izgradnji čvrstih brakova i obiteljskoga života.

Cigle za pravedno društvo

Ako ste poput mnogih katolika, posljednja izjava vam se nije baš svidjela. Kad ovo kažem klijentima u svojoj pastoralnoj savjetodavnoj praksi ili slušateljima svoje radijske emisije, dobijem niz odgovora što izražavaju neslaganje, a koji se kreću od: „Pa da, valjda jest tako” do „Pa, naravno, ali osjećam se kao da pokušavam dobiti dodatno priznanje za stvari koje bih ionako trebao raditi”.

Mnogi od nas bili su uvjetovani misliti da je rad na tome da imamo snažne obitelji, pune ljubavi, radostan, zdrav i pobožan bračni i obiteljski životi nekako sebičan. Kako to hrani sirotinju? Kako to pomaže beskućnicima? Kako to može učiniti nešto dobro ikome osim mene? Mislim, naravno. Imati snažan brak i obiteljski život je, općenito govoreći, dobra stvar. Ali to nije neka velika duhovna vježba. Točno?

Pa, jednom riječju, „ne”. Sveti papa Ivan Pavao II. rekao nam je: „Kakva bude obitelj, takav će biti i narod, a onda i svijet u kojem živimo.” Papa Franjo ponovio je ovaj uvid kada je napisao da je Crkva „obitelj obitelji”. Drugim riječima, Bog poziva kršćanske parove i obitelji da budu cigle kojima se On koristi kako bi izgradio svetu Crkvu i pravedno društvo. Ako se cigle ruše, sve ostalo se raspada. Nema smisla pokušavati nadograditi svoju kuću (tj. baviti se dobrotvornim radom izvan kuće) ako su vam temelji napukli i zidovi se ruše. Ili, kako je rekao sveti Pavao: „I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.” (1 Kor 13,3)

Izgrađivati kućnu Crkvu

Nedavno smo na CatholicHOM (Households on Mission, „Kućanstva s poslanjem”, op. prev.) (aplikaciji za formaciju obitelji, koja pruža stručno obučavanje i resurse za izgradnju jakih katoličkih obitelji) proveli anketu tražeći od članova da odgovore na pitanje: „Čini mi se da me moje obiteljske obveze sprječavaju služiti Bogu i Crkvi onoliko koliko bih želio.” Sedamdeset i šest posto ispitanika reklo je da je to za njih točno.

Bilo je to trik pitanje. Ono što većina katoličkih obitelji ne uvažava jest da je rad na izgradnji jake „kućne Crkve” najvažniji način na koji možete služiti Crkvi, osobito ako ste u braku i/ili imate djecu. Izraz „kućna Crkva” nije samo kićeni katolički izraz za obitelj. Kućna Crkva je obitelj koja je (1) povezana s Bogom i međusobno, sakramentalnom milosti, i (2) predana življenju jedinstvene Božje vizije ljubavi u svojim međusobnim odnosima i odnosima sa svijetom. Umjesto da budu samo članovi župe ili potrošači duhovnih „proizvoda” koje župa nudi, obitelj koja prihvaća svoju ulogu kućne Crkve pozvana je biti aktivnim širiteljima milosti u svijetu koji pati, produžetak župne crkve koji doseže sva mjesta na koja Crkva inače ne može doći (npr. vaš dom, radno mjesto, škola te domovi i srca članova obitelji i prijatelja koji nisu vjernici). Kako se kaže u „Katekizmu Katoličke Crkve”: „Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva; stoga se može i treba zvati ‘kućna Crkva’.” (§ 2204)

Ako se pitate o tome što to točno znači, to je samo stručan način da se kaže da kršćanska obitelj (posebno obitelj koja radi one dvije stvari koje sam gore naveo) nije samo „nešto kao” Crkva . To je Crkva kakva postoji u svijetu, i koja nosi Božju milost svijetu. Obitelji su svakako pozvane poduprijeti svoju župu svojim vremenom i dobrotvornim darivanjem, ali prema katoličkoj teologiji Crkve, obitelji ne postoje prvenstveno kako bi podupirale župu. Župa postoji kako bi formirala obitelji, odnosno, župa postoji kako bi pomogla preobraziti obitelji u kućne Crkve, koje svojim svjedočenjem ljubavi mogu nositi svjetlo Kristovo u svijet. Kao što je rekao sveti papa Ivan Pavao II.: „Budućnost evangelizacije ovisi velikim dijelom o kućnoj Crkvi.” (apostolska pobudnica Familiaris Consortio [‘Obiteljska zajednica’], br. 52) Papa Franjo se slaže. Rekao je: „Crkva želi … doprijeti do obitelji i ‘pomoći svakoj obitelji da otkrije najbolji način za prevladavanje svih prepreka na koje naiđe’.” (apostolska pobudnica Amoris Laetitia [‘Radost ljubavi’], br. 200)

Najbolji način evangelizacije

Koji je najbolji način za evangelizaciju drugih? To nije citirati im Sveto pismo ili odlomke Katekizma. I to ne time da znate raspravljati s ljudima o stavkama katoličke doktrine. Najbolji način da evangeliziramo bilo koga jest pokazati mu snagu Božje ljubavi da zadovolji najdublje čežnje našeg srca – da volimo i budemo voljeni na načine koji nam omogućuju da napredujemo. To je ono što svi žele. Kada kršćanski par svjedoči o Božjoj jedinstvenoj viziji ljubavi u svojemu braku, ili kada kršćanska obitelj živi tu viziju ljubavi u svojim odnosima, svijet to primjećuje. A kada to ne čine, svijet to također primjećuje.

Vjerodostojnost bilo kojeg drugog oblika služenja ili dobrotvornog rada kojim se bavite izravno ovisi o tome jesu li vaš brak i obiteljski život jaki, topli, vjerni i puni ljubavi. I opet, ako činite svakakve „velike stvari radi Isusa”, ali ne možete svjedočiti Božju ljubav u svom braku i obiteljskom životu, onda ste „cimbal što zveči” (1 Kor 13,1). Ako to zvuči kao težak govor, gledajte na to kao na iskren govor sv. Pavla: „[…] a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju?” (1 Tim 3,5)

Koliko god ta poruka bila zahtjevna, to ne mijenja činjenicu da je ona istinita. Baviti se dobrotvornim radom lako je u usporedbi s učenjem kako dijeliti Kristovu ljubav sa svojim supružnikom i djecom.

Nemojte zanemarivati svoj brak i obitelj

To ne znači da se ne biste trebali uključiti u kršćansko služenje u svojoj župi ili zajednici jedino ako je vaš brak i obiteljski život savršen. Umjesto toga, želi se naglasiti da Bog ne želi da zanemarimo svoj brak i obiteljski život kako bismo služili Crkvi ili zajednici. Kao što sveti Pavao objašnjava, imati uredan bračni i obiteljski život osnovni je uvjet da biste znali jeste li spremni služiti u drugim službama. I ako bolji bračni i obiteljski život zahtijeva od vas da posvetite manje vremena župnim službama ili službama zajednice, to ne samo da je u redu, nego je vaša odgovornost kao kršćanskog učenika da se prvo brinete za svoj brak i obitelj.

Naravno, kao netko tko vodi veliku pastoralnu praksu tele-savjetovanja (CatholicCounselors.com), koja svake godine radi sa stotinama katoličkih parova i obitelji diljem svijeta, razumijem da katolička kućanstva pate od iste vrste problema koje imaju i sva druga kućanstva. Možda ste u teškom braku. Vaša obitelj se možda muči s nekom situacijom. To je u redu. Nitko ne očekuje da vaša obitelj postane savršena preko noći – ili uopće. Kao što je papa Franjo mnogo puta objasnio: “Crkva nije muzej svetaca, već terenska bolnica za grešnike.”

Nitko se ne bi trebao sramiti borbi s kojima se suočava u izgradnji kućne Crkve pune ljubavi, radosne, ispunjene milosti. I nijedan katolik ne bi trebao oklijevati potražiti pomoć koja mu je potrebna da uspije u tom poslu. Ali treba ih potaknuti da znaju da posvećivanje vremena, energije i resursa potrebnih za izgradnju jake kućne Crkve – čak i ako to zahtijeva davanje manje vremena, energije ili resursa drugim službama ili karitativnim aktivnostima – nije samo prihvatljivo s gledišta Crkve, već se i potiče.

Izgradnja Božjeg kraljevstva počinje kod kuće. Vrijeme, energija i resursi koje potrošite na izgradnju snažne kućne Crkve računaju se kao pravo služenje Crkvi.

Izvor: Our Sunday Visitor | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.