Nedostatak pronicljive pažnje kod djece može uzrokovati jednaku ili čak veću štetu negoli psihičko ili fizičko zlostavljanje. To je šteta koja ne nastaje djelovanjem nego propustom, ali to je ne čini ništa manje teškom ni dugotrajnom. Djeci se nanosi šteta kada ih njihovi roditelji, koji na njih „milosrdno“ ne obraćaju pažnju, ne uspiju učiniti britkima, pažljivima i budnima, nego ih umjesto toga ostave u nesvjesnu i neoblikovanu stanju. Djeci se nanosi šteta kada se oni kojima je povjerena skrb nad njima ne usude ispravljati ih zbog straha od sukoba ili uznemiravanja te ih ostavljaju bez vodstva. Lako prepoznajem takvu djecu na ulici, mlitava su, neusredotočena i izgubljena. Nepokretna su i zatupljena, ne sjaje niti blistaju kao što bi trebala. Oni su neobrađeni blokovi, zarobljeni u vječnome stanju iščekivanja da ostvare svoj potencijal.

Takvu djecu i vršnjaci izbjegavaju u široku luku zato što nije zabavno igrati se s njima. I stariji su skloni izbjegavati ih (iako će to očajnički nijekati kada ih pritisnete). Kada sam na početku  karijere  radio u cjelodnevnim vrtićima, relativno zanemarena djeca očajnički bi mi prilazila, dotumarala bi do mene onako  poluformirana,  bez osjećaja za pristojnu udaljenost i bez prirodne razigranosti. Brzo bi se izvalili negdje u mojoj blizini – ili izravno u moje krilo, bez obzira na to što ja radim – potaknuti nesvladivom željom za pažnjom odrasle osobe, koja je nužan katalizator daljnjega razvoja. Bilo mi je iznimno teško ostati smiren i ne reagirati s odbojnošću na takvu djecu i njihov produljeni infantilizam. Bilo mi je teško doslovno ih ne odgurnuti, iako sam suosjećao s njima i dobro razumio njihovu situaciju. Vjerujem da je takva moja reakcija, ma koliko možda gruba i strašna bila, univerzalno iskustvo: to je nutarnji signal koji upozorava na relativnu opasnost od uspostavljanja odnosa s loše socijaliziranim djetetom. Upozorava na mogućnost razvijanja neposredne i neprimjerene ovisnosti (što bi trebala biti odgovornost roditelja) i golem zahtjev za vašim vremenom i snagama koje takva ovisnost zahtijeva. Potencijalno prijateljski raspoloženi vršnjaci i zainteresirane odrasle osobe u takvoj će situaciji puno vjerojatnije usmjeriti pažnju na drugu djecu kod koje će omjer uloženoga i dobivenoga, da se grubo izrazim, biti puno povoljniji.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Jordana Petersona “12 pravila za život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.