Dobro jutro!

Zapravo se ne poznajemo, ali osjetila sam se prisiljeno napisati Vam ovo pismo nakon našeg kratkog razgovora prošle nedjelje poslije sv. mise.

Sigurno me se sjećate: ja sam skrhana, neotuširana majka kojoj ispadaju dudica i hrana, koja nosi igračke, cirkusantica u klupi direktno ispred Vas.

Mi smo razlog zbog kojeg narod ne čuje propovijed, preglasan “amen” u pogrešno vrijeme, slinavo rukovanje pri pružanju Kristova mira, ometamo vas dojenjem usred pretvorbe, i tako dalje, i tako dalje…

Nisam sigurna znate li ovo, ali mi smo također duboko svjesni o tome da utječemo na doživljaj sv. mise drugim ljudima.

Pretpostavljam da to ne djeluje tako, ali svaki put kada netko od naših “vrhovnih plodova braka” govori preglasno, ispusti pjesmaricu, napuni svoje pelene, mi smo potpuno posramljeni i prestrašeni idejom da možda ometamo druge u slavljenju Svemogućeg Boga.

Shvaćam sada da vjerojatno tako ne izgleda, jer ste se prošle nedjelje osjetili nadahnuti Duhom Svetim (pretpostavljam), da me obavijestite da se potpuno krivo nosim s tom situacijom.

Zar nisam znala da postoji prostorija za plakanje gdje mogu ostaviti dijete da luduje koliko god želi? Mogu li idući put vrišteće dijete iznijeti van? Zašto nisam informirala djecu da ne bi trebala plesati u klupama za vrijeme čitanja Evanđelja? Zar ne znam da ljudi pokušavaju moliti?

Žao mi je što nisam imala spreman odgovor za Vas u to vrijeme kad ste me opremili ovim korisnim povratnim informacijama. Iskreno, bila sam toliko slomljena od Vaših komentara da nisam imala šansu ponuditi išta bolje od obične isprike.

Na putu do našeg obiteljskog automobila, um su mi preplavile stvari za koje bih voljela da sam Vam ih rekla.

Voljela bih da sam Vam rekla da osuđujući pogledi i kritike u vezi s djecom natjeraju roditelje da preispituju trebaju li uopće dovesti djecu na sv. misu.

Voljela bih da sam Vas podsjetila na Mk 10 gdje su apostoli ukorili roditelje jer su dovodili djecu Isusu, i da sam Vas pitala sjećate li se Isusove reakcije: “Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: ‘Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!'” (Mk 10,13-14)

Isus se ozlovoljio!

Da sam Vas barem podsjetila na riječi pape Pavla VI. u djelu Gaudium Et Spes, gdje nas on sve podsjeća: “Djeca su zaista vrhovni dar braka…”

Istina koju svi moramo imati na umu je ta da je jedan od razloga zašto su djeca vrhovni dar braka upravo to što Vas frustriraju (i mene, usput) na sv. misi. Ometaju nas, dosađuju, otežavaju nam da se fokusiramo na vlastite prioritete, a s tim ona rade vrlo marljivo na našem posvećenju.

Da sam Vam barem rekla da to što Vas moja djeca smetaju na sv. misi može biti upravo ono što Bog želi za Vas, da Vam pomogne nadvladati egocentrično razmišljanje i da postanete sveci kakvima Vas je Bog zamislio. Znam da je to ono što preko moje djece radi za mene.

Na kraju, voljela bih da sam Vas podsjetila da je katolička vjera pro-life. Koliko god nam je to nezgodno i teško, naporna djeca i nemirne bebe predivan su rezultat tih pro-life uvjerenja.

Kad zamišljam Isusa kako promatra našu župu, moram ga zamisliti kako se smiješi kada svećenikovu propovijed omete brbljanje, smijeh i vriska najmlađih.

Dok sam se odijevala za ovu nedjeljnu misu, potrudila sam se imati ove odgovore na umu, napokon spremna da Vam kažem što zaista mislim o Vašim komentarima od prošlog tjedna.

A onda mi je sinulo.

Što ako Vi niste čangrizava, stara mrziteljica djece kakvom Vas ja zamišljam. Što ako Vaše primjedbe o ponašanju moje obitelji na sv. misi nemaju nikakve veze s nama. Što ako postoji bol, puno dublja nego ja mogu razumjeti, koja Vas je nagnala da me zaustavite nakon prošlotjedne mise?

Citat iz Pavlove Poslanice Filipljanima pomogao mi je da prestanem misliti samo na sebe: “…u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!”

Jesam li ikada pomislila da Vaši komentari možda dolaze iz duboke rane uzrokovane neplodnošću?

Jesam li ikada zastala i razmislila dolaze li Vaši komentari iz tuge zbog udaljenog, nezainteresiranog supruga koji Vas ne ljubi?

Jesam li zastala i razmislila da Vaši komentari dolaze iz žaljenja što niste učinili sv. misu prioritetom za svoju djecu, pa su ona otpala od vjere?

Priznajem da nisam.

Umjesto toga, razmišljala sam samo o sebi i što je još gore, dopustila sam si da budem preplavljena mislima o tome što sam Vam mogla reći da Vas “dovedem u red”.

Zaključno, ako ću predložiti da Bog stavi nestašnu, glasnu i napornu obitelj ispred Vas na misi da bi Vas pretvorio u sveticu, moram također priznati da je učinio isto za mene, dovodeći Vas u moj život.

Na meni je da odlučim hoću li to što mi On nudi kroz Vas pustiti da mi razori odnos s Njim, ili ću to prihvatiti kao priliku da kažem Njemu “da”, i sve što dolazi s tim.

Sigurno neće biti lako, ali odabirem ovo potonje.

Molim za Vas, i tražim od Vas da molite za mene.

Kao što možete vidjeti iz ludila u klupi ispred vas, potrebno mi je.

Izvor: Catholicmom.com

Prijevod: Ana Tolj | Bitno.net