AUTENTIČAN KRŠĆANSKI OTAC Esencijalna uloga oca u formiranju čvrste, zdrave i svete obitelji Porast stope razvoda, učestali preljubi, parovi koji prije braka žive zajedno, djeca napuštena od svojih očeva ili majki, istospolne zajednice koje usvajaju djecu i nazivaju se “modernim obiteljima”, pornografija koja napada domove i vodi do snažne ovisnosti i potpunog otuđenja od ostalih članova obitelji; pogled je to iz ptičje perspektive na obiteljsko stanje u modernom svijetu o. Ed Broom | Catholic Exchange Foto: Shutterstock Unatoč tome, sljedbenici Isusa Krista podižu zastavu s riječi – nada. Nada je jedna od tri bogoslovne kreposti koje se ulijevaju u dušu u trenutku krštenja; Vjera, Nada i Ljubav. Nada je krepost po kojoj stavljamo svoje potpuno povjerene u Boga. Unatoč našim padovima, slabostima, manama, našim grijesima i potpunoj krhkosti znamo da je Bog naša Stijena, naša Tvrđava, i naše Svjetlo usred tamnog tunela. Kao što je arkanđeo Gabrijel objavio Mariji: “Bogu ništa nije nemoguće.” Ovim kratkim člankom želimo osnažiti današnje obitelji i istaknuti važnost uloge oca u formiranju zdrave, čvrste i svete obitelji. Majka je srce obitelji, ali otac je “glava” obitelji. Koji su to ciljevi kojima svaki čovjek pozvan na brak treba težiti da bi uistinu živio pravo “očinstvo” u svijetu očeva koji odustaju, nemarnih očeva i pretjerano plašljivih očeva? Prvo, da bi bio dobar otac, mora biti dobar sin Boga Oca. Otac obitelji odražava sliku Boga Oca. Ako otac ima duhovnu krizu identiteta – tj. ako ne razumije svoj intimni odnos s Bogom – tada neće moći prenijeti svojoj djeci i obitelji autentičnu sliku Boga Oca. Međutim, ako je zemaljski otac susreo Boga Oca na intiman, osoban, sinovski i uvjerljiv način, moći će prenijeti takvo očinstvo onima koje mu Bog povjeri na brigu. Najbolji primjer može se naći u životu Karola Wojtyle – budućeg Svetog Oca, pape Ivana Pavla II. Izgubio je majku s devet godina i proveo puno svog vremena sa svojim ocem, čak su spavali u istoj sobi. Mladi Karol prisjeća se buđenja u ranim jutarnjim satima, prije zore, kada je vidio svog oca kako kleči, duboko u molitvi. Ovaj primjer ostavlja neizbrisiv trag na mladom Karolu. Njegov zemaljski otac imao je duboku i intimnu vezu s Bogom Ocem i prenio ju je na sina. Onda je Karol postao veliki “Sveti Otac” – papa Ivan Pavao II., jedan od najvećih i najjasnijih odraza istinskog očinstva u povijesti svijeta. Drugo, nakon stavljanja primarnog naglaska na svoj odnos s Bogom Ocem, pravi bi otac trebao voljeti svoju ženu. Ljubav i prijateljstvo koje ima sa svojom ženom trebali bi biti neophodni. Ova ljubav ne bi trebala stagnirati, ili još gore, biti neuspješna. Naprotiv, ta ljudska ljubav nadnaravno blagoslovljena sakramentom svete ženidbe treba cvjetati, rasti i napredovati do trenutka smrti. Previše brakova izgubi svoju živost; ljubav zahladi do te točke da supružnici žive u istoj kući kao međusobni stranci. Očito, djeca će snositi posljedice. Kako supružnici mogu održavati plamen gorućim i svjetlo upaljenim? Kao u svakoj aktivnosti, sportu ili karijeri, veza između supružnika zahtijeva rad, težak rad – krv, znoj i suze. Prije svega oboje bi trebali njegovati sve dublji odnos s Bogom. Kako? Molitvom (individualno i obiteljski, imajući na umu riječi svećenika o. Patricka Peytona, “Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno”), sakramentalnim životom (česta ispovijed i sveta pričest), pobožnost Mariji u svakodnevnoj molitvi svete krunice – od toga se sastoji rast u međusobnom odnosu s Bogom. To će dakako potaknuti i jedinstvo među njima kao supružnicima. Ne treba isključiti ni ostale aktivnosti kao što su godišnji bračni odmori, bračni susreti kojima se održava dobro prijateljstvo s drugim katoličkim parovima. Treće, otac bi trebao voljeti svoju djecu i gledati ih kao dragocjeno blago koje mu je povjerio Bog s primarnim ciljem dovođenja ovih malenih njihovoj konačnoj sudbini, raju. Dijete je dar dan ocu i majci, a primarni cilj roditelja je da oni budu ljestve po kojima će se djeca moći popeti u nebo. Autentičan se otac prije svega treba pobrinuti za duhovne potrebe djeteta. Trebao bi čim prije podučiti dijete molitvi. Mala djeca su kao spužve, a spužve upijaju; mogu upiti prljavu ili čistu vodu. Isto tako, dijete može upiti prljavštinu modernog svijeta, ili zahvaljujući pomoći dobrog oca, upijati ono što je čisto, plemenito i uzvisujuće. Otac bi trebao biti učitelj djetetu, posebno u molitvi. Trebao bi uvijek imati na umu bezvremensku izreku “Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno”. S obzirom na umijeće molitve, otac bi trebao vježbati tri različita aspekta molitve: 1. Trebao bi biti čovjek molitve koji se ne boji to javno očitovati. Postoji izreka koja hvali molitvu: “Čovjek je najveći kad je na koljenima”. Zašto? Zato što prepoznaje da istinska veličina dolazi od Oca svih dobrih darova, samoga Boga; 2. Otac treba moliti s obitelji – blagoslov jela, obiteljsku krunicu i aktivno sudjelovati u svetoj misi, koja je dakako najveća molitva; 3. Napokon, pravi otac trebao bi biti kao Mojsije, koji podiže ruke kako bi Židovi mogli dobiti bitku protiv svojih neprijatelja. Otac bi trebao često i žarko moliti za svoju obitelj i za zaštitu od svih zala – fizičkih, moralnih i duhovnih – i za posvećenje i spasenje svoje obitelji. Autentičan kršćanski otac trebao bi imati pogled neprestano usmjeren prema nebu, i ostati svjestan svijeta i opasnosti koje prijete stadu (njegovoj ženi i djeci) koje mu je povjereno. Najveća očeva želja za svoju obitelj treba biti spasenje njihovih besmrtnih duša. Isus je rekao: “Što koristi čovjeku da stekne cijeli svijet, ako pritom izgubi svoju dušu?” Što možemo ponuditi u zamjenu za svoju besmrtnu dušu? Dok ne vratimo esencijalnu ulogu oca u obitelji na prikladno mjesto, svijet će intenzivno patiti. Muškarcu koji je pozvan na brak povjerena je iznimno velika odgovornost. Kraj poziva je svetost života i nebeska nagrada. Međutim, čovjek (otac) mora svakodnevno nastojati njegovati dublji odnos s Bogom. Njegova supruga mora biti njegovana kao njegov najveći dar na zemlji. Nadalje, kako Bog šalje djecu, ona bi trebala biti cijenjena kao neprocjenjivi dragulji. Otac ih mora primiti dobrovoljno iz ruku Oca, stvoritelja. Djecu bi otac trebao formirati emocionalno, intelektualno, moralno, a osobito duhovno. Doista bi otac trebao učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi ih ispunio duboko ukorijenjenim strahom Gospodnjim, ali još više, nježnim povjerenjem i ljubavlju prema našem nebeskom Ocu. Okrenimo se najboljem zemaljskom ocu, dobrom svetom Josipu, i molimo za njegov moćni zagovor. Sveti Josipe, ukrasu domaćeg života, zaštitniče obitelji, zaštitniče očeva, moli za nas! Izvor: Catholicexchange.com | Prijevod: Ana Tolj Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje urednika portala Catholic Exchange. Sva prava pridržana.
Unatoč tome, sljedbenici Isusa Krista podižu zastavu s riječi – nada. Nada je jedna od tri bogoslovne kreposti koje se ulijevaju u dušu u trenutku krštenja; Vjera, Nada i Ljubav. Nada je krepost po kojoj stavljamo svoje potpuno povjerene u Boga. Unatoč našim padovima, slabostima, manama, našim grijesima i potpunoj krhkosti znamo da je Bog naša Stijena, naša Tvrđava, i naše Svjetlo usred tamnog tunela. Kao što je arkanđeo Gabrijel objavio Mariji: “Bogu ništa nije nemoguće.” Ovim kratkim člankom želimo osnažiti današnje obitelji i istaknuti važnost uloge oca u formiranju zdrave, čvrste i svete obitelji. Majka je srce obitelji, ali otac je “glava” obitelji. Koji su to ciljevi kojima svaki čovjek pozvan na brak treba težiti da bi uistinu živio pravo “očinstvo” u svijetu očeva koji odustaju, nemarnih očeva i pretjerano plašljivih očeva? Prvo, da bi bio dobar otac, mora biti dobar sin Boga Oca. Otac obitelji odražava sliku Boga Oca. Ako otac ima duhovnu krizu identiteta – tj. ako ne razumije svoj intimni odnos s Bogom – tada neće moći prenijeti svojoj djeci i obitelji autentičnu sliku Boga Oca. Međutim, ako je zemaljski otac susreo Boga Oca na intiman, osoban, sinovski i uvjerljiv način, moći će prenijeti takvo očinstvo onima koje mu Bog povjeri na brigu. Najbolji primjer može se naći u životu Karola Wojtyle – budućeg Svetog Oca, pape Ivana Pavla II. Izgubio je majku s devet godina i proveo puno svog vremena sa svojim ocem, čak su spavali u istoj sobi. Mladi Karol prisjeća se buđenja u ranim jutarnjim satima, prije zore, kada je vidio svog oca kako kleči, duboko u molitvi. Ovaj primjer ostavlja neizbrisiv trag na mladom Karolu. Njegov zemaljski otac imao je duboku i intimnu vezu s Bogom Ocem i prenio ju je na sina. Onda je Karol postao veliki “Sveti Otac” – papa Ivan Pavao II., jedan od najvećih i najjasnijih odraza istinskog očinstva u povijesti svijeta. Drugo, nakon stavljanja primarnog naglaska na svoj odnos s Bogom Ocem, pravi bi otac trebao voljeti svoju ženu. Ljubav i prijateljstvo koje ima sa svojom ženom trebali bi biti neophodni. Ova ljubav ne bi trebala stagnirati, ili još gore, biti neuspješna. Naprotiv, ta ljudska ljubav nadnaravno blagoslovljena sakramentom svete ženidbe treba cvjetati, rasti i napredovati do trenutka smrti. Previše brakova izgubi svoju živost; ljubav zahladi do te točke da supružnici žive u istoj kući kao međusobni stranci. Očito, djeca će snositi posljedice. Kako supružnici mogu održavati plamen gorućim i svjetlo upaljenim? Kao u svakoj aktivnosti, sportu ili karijeri, veza između supružnika zahtijeva rad, težak rad – krv, znoj i suze. Prije svega oboje bi trebali njegovati sve dublji odnos s Bogom. Kako? Molitvom (individualno i obiteljski, imajući na umu riječi svećenika o. Patricka Peytona, “Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno”), sakramentalnim životom (česta ispovijed i sveta pričest), pobožnost Mariji u svakodnevnoj molitvi svete krunice – od toga se sastoji rast u međusobnom odnosu s Bogom. To će dakako potaknuti i jedinstvo među njima kao supružnicima. Ne treba isključiti ni ostale aktivnosti kao što su godišnji bračni odmori, bračni susreti kojima se održava dobro prijateljstvo s drugim katoličkim parovima. Treće, otac bi trebao voljeti svoju djecu i gledati ih kao dragocjeno blago koje mu je povjerio Bog s primarnim ciljem dovođenja ovih malenih njihovoj konačnoj sudbini, raju. Dijete je dar dan ocu i majci, a primarni cilj roditelja je da oni budu ljestve po kojima će se djeca moći popeti u nebo. Autentičan se otac prije svega treba pobrinuti za duhovne potrebe djeteta. Trebao bi čim prije podučiti dijete molitvi. Mala djeca su kao spužve, a spužve upijaju; mogu upiti prljavu ili čistu vodu. Isto tako, dijete može upiti prljavštinu modernog svijeta, ili zahvaljujući pomoći dobrog oca, upijati ono što je čisto, plemenito i uzvisujuće. Otac bi trebao biti učitelj djetetu, posebno u molitvi. Trebao bi uvijek imati na umu bezvremensku izreku “Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno”. S obzirom na umijeće molitve, otac bi trebao vježbati tri različita aspekta molitve: 1. Trebao bi biti čovjek molitve koji se ne boji to javno očitovati. Postoji izreka koja hvali molitvu: “Čovjek je najveći kad je na koljenima”. Zašto? Zato što prepoznaje da istinska veličina dolazi od Oca svih dobrih darova, samoga Boga; 2. Otac treba moliti s obitelji – blagoslov jela, obiteljsku krunicu i aktivno sudjelovati u svetoj misi, koja je dakako najveća molitva; 3. Napokon, pravi otac trebao bi biti kao Mojsije, koji podiže ruke kako bi Židovi mogli dobiti bitku protiv svojih neprijatelja. Otac bi trebao često i žarko moliti za svoju obitelj i za zaštitu od svih zala – fizičkih, moralnih i duhovnih – i za posvećenje i spasenje svoje obitelji. Autentičan kršćanski otac trebao bi imati pogled neprestano usmjeren prema nebu, i ostati svjestan svijeta i opasnosti koje prijete stadu (njegovoj ženi i djeci) koje mu je povjereno. Najveća očeva želja za svoju obitelj treba biti spasenje njihovih besmrtnih duša. Isus je rekao: “Što koristi čovjeku da stekne cijeli svijet, ako pritom izgubi svoju dušu?” Što možemo ponuditi u zamjenu za svoju besmrtnu dušu? Dok ne vratimo esencijalnu ulogu oca u obitelji na prikladno mjesto, svijet će intenzivno patiti. Muškarcu koji je pozvan na brak povjerena je iznimno velika odgovornost. Kraj poziva je svetost života i nebeska nagrada. Međutim, čovjek (otac) mora svakodnevno nastojati njegovati dublji odnos s Bogom. Njegova supruga mora biti njegovana kao njegov najveći dar na zemlji. Nadalje, kako Bog šalje djecu, ona bi trebala biti cijenjena kao neprocjenjivi dragulji. Otac ih mora primiti dobrovoljno iz ruku Oca, stvoritelja. Djecu bi otac trebao formirati emocionalno, intelektualno, moralno, a osobito duhovno. Doista bi otac trebao učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi ih ispunio duboko ukorijenjenim strahom Gospodnjim, ali još više, nježnim povjerenjem i ljubavlju prema našem nebeskom Ocu. Okrenimo se najboljem zemaljskom ocu, dobrom svetom Josipu, i molimo za njegov moćni zagovor. Sveti Josipe, ukrasu domaćeg života, zaštitniče obitelji, zaštitniče očeva, moli za nas! Izvor: Catholicexchange.com | Prijevod: Ana Tolj Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje urednika portala Catholic Exchange. Sva prava pridržana.
SNAŽNA ZAGOVORNA MOLITVA Započnimo tridesetodnevnu pobožnost na čast svetog Josipa – molimo za njegov zagovor!
POZIV NA POTPORU Dragi čitatelji, potrebna nam je vaša pomoć! Odvojite 1€ mjesečno i podržite naš rad
NOVI VELEPOSLANICI U VATIKANU Papa se obratio veleposlanicima, objasnio što je ‘pozitivna neutralnost’ koje se Sveta Stolica drži u svjetskim sukobima
HYGGE NA KRŠĆANSKI NAČIN Zima je idealno vrijeme za pronaći novi hobi, ovo razmišljanje će vas uvjeriti u to