Na Čistu srijedu (Pepelnicu) čuli smo kako Krist poučava svoje učenike kako vršiti pokoru (Mt 6,1-6.16-18). Usredotočio se na tri tradicionalna područja pokore u židovskome životu. To su post, milostinja i molitva. Kako primijeniti ta načela na život svoje djece školske dobi? Što možemo učiniti da  ih naučimo – ne prisilimo – da čine pokoru Kristu za ljubav?

Post

C. S. Lewis iznio je jedan veoma zanimljiv zaključak o neumjerenosti u jelu i piću u svojoj knjizi „Pisma starijeg đavla mlađem”. Tu je istaknuo da postoje i druge vrste neumjerenosti osim one u jelu i piću.

To uključuje i previše zabrinutosti oko toga što ćemo, kada i kako jesti. To za našu djecu znači odbijati jesti bilo što što nije pizza ili krafne, ili u manje ekstremnim varijantama, ne voljeti jesti nikakvo povrće.

Potičimo svoju djecu da umjesto da čine ono očito – odricanje od slatkiša – da pokušaju prevladati jednu od svojih averzija prema nekoj vrsti hrane. Potrudite se da shvate da ta promjena treba doći iz srca i da se ne smije činiti mrzovoljno. Ako se to čini dobro, onda će to biti istinska pokora, koja će donijeti trajne učinke. Budite sigurni da razumiju da nije nužno voljeti tu hranu, nego samo prevladati svoju averziju u tolikoj mjeri da pojedu barem manju količinu. Zbog svoje pale naravi mi ne možemo uvijek kontrolirati što volimo, a što ne volimo, a Bog ne očekuje tu nadljudsku moć od nas, no očekuje da za stol donesemo – poslušnost.

Davanje milostinje (zarađivanje novca radi darivanja siromašnih)

Svi dobri kršćani znaju da moramo davati novac siromasima, ali djeca ne zarađuju. Možemo im dati nekoliko novčića da stave u košaru za milostinju u crkvi, ali pomaže li im to stvarno razumjeti koncept davanja milostinje, ili oni na to gledaju samo kao na igru?

Za vrijeme korizme većina katoličkih župa sudjeluje u prikupljanju novčanih priloga za Caritas ili u školama prikupljaju darove za Marijine Obroke. Na početku korizme možda ste primili malu kartonsku kutiju s različitim prizorima bijede iz Trećega svijeta. Bili ste zamoljeni da kroz vrijeme korizme dajete male doprinose za gladne.

Ove godine, umjesto da jednostavno svojoj djeci dajete novac da ga stave u kutiju, neka sami zarade. Prikupite nekoliko hrpica kovanica, od manjih do većih, iz najbliže banke. Na svoj hladnjak stavite popis s iznosima koje će zaraditi ako obave određene kućanske poslove. Mogu zaraditi novčić ako pospreme suđe iz perilice, ili dva ako to urade prije nego što im se naredi. Starije dijete, koje raznosi novine ili svakoga tjedna kosi susjedov travnjak, možete potaknuti da svoju zaradu podijeli s manje sretnima od sebe.

Molitva

Gotovo svaki kanonizirani svetac, koji se nije obratio tek na samrtnoj postelji, imao je blizak molitveni odnos s Bogom. Ali kako su ga ti sveci postigli? Mnoge od njih su već u djetinjstvu roditelji naučili moliti. Te su molitve mogle biti posve jednostavne, poput molitve anđelu čuvaru, ili Zdravo Marije, no vjera i pozornost s kojom su se te molitve izgovarale za dijete su pričinjale ogromnu razliku.

Kao roditelji, mi potičemo razvoj molitvenoga života svojega djeteta ponajviše svojim primjerom. Neka nas često vide kako molimo, i neka vide izvanjske znakove pobožnosti. Nemojte pretpostaviti da će vaše dijete uvidjeti kako ste vi istinski zaljubljeni u Gospodina ako u klupi sjedite pogrbljeno. Dijete je veoma konkretna osoba. Izvanjski činovi pomažu mu razumjeti unutarnje raspoloženje, koje ono ne može vidjeti.

Pored usmene molitve, sveci su dosegli velike vrhunce bliskosti s Bogom u mentalnoj molitvi. To se možda nije dogodilo dok su još bili djeca, ali temelji se često postave veoma rano. Katoličko razmatranje temelji se na mentalnoj slici. Na primjer, onaj tko razmatra o raspeću Kristovu, formira mentalnu sliku toga događaja, a zatim, nastojeći isprazniti svoj um od svih ometanja, usredotočuje svoju maštu.

To je veoma zahtjevna stvar za dijete u trećem razredu osnovne škole. Dijete obično ne može stvoriti tu mentalnu sliku. Tu na scenu stupate vi, kao roditelj.

Odvojite nešto vremena sa svojim djetetom, možda petnaest minuta nedjeljom poslijepodne, i izaberite otajstvo krunice. Uzmite dijete u naručje (vaš će mu dodir pomoći da svoje cijelo biće usredotoči na to što govorite), i opisujte mu neki prizor iz Kristova života. Zatim ga upitajte o čemu razmišlja kada ima tu sliku u mislima. Pokušajte ga voditi prema razgovoru s Kristom, a ne samo s vama. Možete mu reći: „Što bi ti rekao malome Isusu i njegovoj majci Mariji kada bi ih vidio u Betlehemu?” Ako možete svojemu djetetu pomoći razviti naviku unutarnjega razgovora, pomoći ćete mu poći putem svetosti.

Izvor: CERC | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.