Kada zamišljam kako izgleda savršena majka, pomislim na to da ustaje prije djece kako bi popila kavu i imala vremena za molitvu u tišini. Ne premori se ispunjavajući dječje zahtjeve za doručak nakon kojega joj sva njezina djeca pomognu očistiti kuhinju, odjenu se i započnu sa svojim danom. Kada je u pitanju discipliniranje, ona je odlučna, ali nježna. Kada se suoči sa zahtjevnim djetetom, ona ima mudru strategiju za rješavanje problema. Njezina djeca izvršavaju svoje obveze bez prigovaranja, nikada ne gledaju televiziju i često idu na večeru k nekima od svojih mnogih prijatelja jer ih svi vole. Kada napravi večeru, ona je ukusna i sva djeca uživaju dok ju jedu. Uvijek nađe vremena za tjelovježbu i sređena je kada god izlazi iz kuće. Nesebično služi svojemu mužu, a kuća joj je uvijek čista.

Nasuprot toj slici nalazim se ja – nikada se ne budim rano, uvijek sam premorena, moja djeca gledaju televiziju i borim se s time da izvršavaju svoje obveze. Moj je molitveni život nesređen, kao i igračke po kući. Navečer ostajem dugo budna i svejedno ne pronalazim vremena za redovitu tjelovježbu.

Bog mi polako otkriva da: prvo – savršena majka ne postoji i drugo – on ne traži da držim sve pod kontrolom ni da izgledam kao svaka druga majka. On očekuje da budem nedovršena. Savršenstvo majčinstva ne dolazi po čistoći kuće ni po tomu da majka ima sve pod kontrolom, nego po nutarnjoj reakciji na dnevni kaos.

Ako postoji nešto što Bogu ne smeta, to je onda kaos. Samo otvorite Bibliju na bilo koju stranicu! Povijest spasenja pokazuje Boga koji se pojavljuje upravo usred kaosa.

A nije bilo drugačije ni u Marijinu životu. Božji je anđeo najavio neudanoj tinejdžerici da će postati Spasiteljeva majka. Rodila je daleko od kuće, u špilji. Morala je pobjeći u stranu zemlju kako bi svojemu sinu spasila život, a onda ga gledala kako umire brutalnom smrću sa samo trideset i tri godine. Dakle, nisu bitne vanjske okolnosti naših života, nego način na koji mi u svojim srcima na njih odgovaramo – kako te okolnosti upotrebljavamo za rast u krjepostima.

Uporno sam si morala ponavljati da je u postporođajnomu razdoblju, koje traje otprilike godinu dana, u redu imati niža očekivanja i priznati samoj sebi da pokušavaš preživjeti. Pretpostavljam da se neke majke drže sasvim dobro tijekom toga razdoblja, no ja nisam, i morala sam shvatiti da to razdoblje ne određuje ostatak mojega majčinstva i da zasigurno ne znači da sam promašaj.

Znakovi uspješne majke nisu to što je napunila dječju štednju, u jednomu danu dijete naučila da ide na kahlicu ili uvijek čista kuća. Uspješno majčinstvo čine procurene pelene na večeri s prijateljima, mlijeko proliveno po podu i markeri po zidovima. Zapravo, da budem preciznija, uspješno majčinstvo je način na koji pristupamo navedenim situacijama, a to je da ih vidimo kao prilike za rast u krjepostima kao što su strpljivost, darežljivost, umjerenost i, naravno, poniznost.

Najvažnije pitanje koje si mogu postaviti je – Što Bog misli o mojemu majčinstvu? Đavlov glas optužuje, ali Duh osuđuje. Moj me Otac voli više nego što ću ja ikada moći voljeti svoju djecu i zna moje snage i slabosti.

Bog će me pozvati da ostvarim veću svetost najbolje, ali čini to s ljubavlju i milošću.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kako (pre)živjeti prvu godinu majčinstva”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.