Film govori o 11-godišnjoj djevojčici Riley koja se s roditeljima seli iz Minnesote, gdje su živjeli idiličnim životom, u zapuštenu kuću u nizu u srcu San Francisca. Glavnina radnje odvija se u Rileyinu mozgu; ondje pet likova upravlja njezinim osjećajima i ponašanjem te joj pomaže proživljena iskustva pretvoriti u sjećanja, koja se pohranjuju kako bi se kasnije mogla pronaći. Ti likovi, Radost, Tuga, Ljutnja, Strah i Gađenje, prolaze pravu avanturu dok nastoje izaći na kraj s Rileyinim iskustvom: ona mora ostaviti sve što je voljela i priviknuti se na novi život.

“Izvrnuto obrnuto” na izvrstan način objašnjava – jednostavnim, no zato ništa manje točnim i pametnim pojmovima – kako osjećaji pokreću naše ponašanje te kako iskustva oblikuju naša temeljna sjećanja i osobnost, počevši od našeg rođenja (ili, naravno, još točnije od našeg začeća). Film pokazuje djeci konkretan način izražavanja njihovih osjećaja te razloga zbog kojih postupaju na određeni način.

Kroz Rileyino putovanje, i lekcije koje Radost i Tuga uče putem, dijete može početi razumijevati kako je uobičajeno i normalno da su neka sjećanja i iskustva ispunjena pomiješanim osjećajima, i da stvarni život nije nikad pošteđen tuge i tegoba, no da se radost može pronaći i usred toga.

Na trenutak zaboravimo djecu: ovdje bi i brojni odrasli mogli iz osnova neuroznanosti naučiti mnogo toga. Jednostavne lekcije koje film predstavlja vode boljem razumijevanju razvoja mozga, kako male djece i mladih tako i mozga odraslih.

U filmu je također prikazano što se događa u glavama majke i oca dok se Riley, za vrijeme večere, brine zbog preseljenja u San Francisco. Ti su trenuci podsjetnik kako biti dobar roditelj podrazumijeva da poznajemo što nas same motivira da nešto kažemo ili učinimo, i zašto. Tužna i bolna sjećanja kroz koja prolazimo kao odrasli, prošla iskustva, te bilo koja skrivena ljutnja ili neriješeni sram (ovaj bi pojam više odgovarao liku koji u filmu nosi ime “Gađenje”) – sve to potiču naša djeca. Osjećamo li nelagodu kada smo tužni? Isključimo li se emocionalno kada smo uzrujani? Jesmo li skloni tome da se brzo počnemo osjećati defenzivno, bojimo li se ljutnje? Kako bi netko bio dobar roditelj nije dovoljno da razumije svoju djecu – on treba razumjeti i sama sebe.

“Izvrnuto obrnuto” posebno hvale roditelji posvojitelji te udomitelji. Ovaj im film pokazuje kako prosuditi traumatična sjećanja i korijene lošega ponašanja. On također pomaže roditeljima, i svima koji vole i rade s napuštenom, zanemarenom, zlostavljanom, traumatiziranom djecom, da bolje razumiju prošlost te djece i da ih vode prema iscjeljenju. (Koristeći se jezikom i pričom filma “Izvrnuto obrnuto”, spisateljica i majka Cindy Foote napisala je izvrsno djelo u kojem opisuje što se događa u umu posvojene djece. Ono može biti od velike koristi svakome, ne samo posvojiteljima i posvojenima.)

Od animiranog filma “Izvrnuto obrnuto” neće mnogo naučiti samo obitelji koje pate od trauma iz prošlosti. Svako dijete treba jezik kako bi izrazilo svoje osjećaje i raspoloženja te kako bi razumjelo da su emocije poput tuge i ljutnje zdrave, čak i ako ih je ponekad teško nositi. Djeca mogu naučiti da su sva naša iskustva pohranjena u našim mozgovima, bez obzira možemo li ih se sjetiti ili ne, i da nova iskustva mogu promijeniti način na koji se sjećamo naše prošlosti.

Ako imate djecu stariju od četiri godine, i želite s njima započeti konstruktivno razgovarati o, primjerice izljevima bijesa, promjenama raspoloženja ili pomiješanim osjećajima koji su povezani s nečime što se dogodilo, pogledajte “Izvrnuto obrnuto” zajedno. I sama sam upotrijebila film kako bih pokrenula razgovor sa svojim sedmogodišnjacima (koji su posvojeni u dobi od četiri godine). Proveli smo cijelu večer crtajući i bojeći Radost, Tugu, Ljutnju, Strah i Gađenje; nacrtali smo ih onakve kako oni po njihovu mišljenju izgledaju u njihovim glavama. Crtali smo također neke od njihovih sjećanja i “osobnih otoka”. Malo “kućne terapije crtanjem” uspješna je pomoć djeci, osobito ako neko iskustvo, doživljaj ili osjećaj trebaju “probaviti”.

Sada nam svima treba drugi nastavak “Izvrnutog obrnutog”, u kojem će niski lik crvena lica (“Ljutnja”) podijeliti svoje najdublje tajne kako bi se ispuhao  na zdrav način i kako više ne bismo gubili živce.

Zoe Romanowski | Aleteia.com

Tekst je s dopuštenjem preuzet iz časopisa Book