Na početku školske godine imamo obiteljsko okupljanje na kojem zajedno odlučujemo o zaduženjima, jer u našoj obitelji vlada demokracija. Najstarije dijete uzima olovku i papir i zapisuje sva imena, uključujući i ona tate i mame. Uz ime zapiše zaduženje koje svatko od nas izabere za sebe. Oni najlukaviji odmah kažu “molim to i to, jer sam za ovo bio zadužen prošle godine”. Ne sviđaju nam se podjednako sva zaduženja, no svi znamo da je dovoljno pet minuta našega vremena dnevno da pomognemo u kućanstvu i damo svoj doprinos. Kuća je zajednička, i zajedno vodimo brigu o njoj; nije samo tatina i mamina.

U kući funkcioniramo u parovima; jedno starije dijete brine se za jedno mlađe. Ta je ideja niknula kada je Lolita bila dugo u bolnici. Pala je na pamet mojoj kćeri Tere, kojoj je tada bilo 12 godina: “Svatko ima svoga para.” Budući da tate i mame nije bilo kod kuće, svako dijete trebalo se brinuti za brata ili sestru. Ako im nešto nedostaje ili trebaju pomoć, neće potražiti tatu ili mamu, već svog para. Ako ne mogu pronaći cipele, treba im pomoć u rješavanju zadaće iz matematike, nisu počešljani ili nisu oprali zube… Zaduženje za kupovinu kruha iz mjeseca u mjesec preuzima drugi član obitelji, budući da zbog toga mora ustati oko 30 minuta ranije. Imamo dogovor s jednom pekarnicom koja nam nije tako blizu, no ponudila nam je kruh po posebnoj cijeni: daje nam popust od 25 centi po štruci, što je velika razlika ako uzmemo u obzir da dnevno kupujemo 12 štruca kruha. Mi smo njihovi VIP kupci. Moj muž je istražio tržište i pronašao pekarnicu s najboljim omjerom količine i cijene. Tko će postaviti stol i oprati posuđe ovisi o tome koji je dan u tjednu. Ponedjeljkom to radi najstariji, utorkom onaj sljedeći po starosti, srijedom idući… i tako redom. Na taj način uspostavlja se rutina i nije teško zapamtiti čiji je red, tako da nije potrebno provjeravati popis zaduženja koji je izvješen na kuhinjskom zidu. Nekoliko puta je popis nestao sa zida, jer se očito nekome nije svidjelo zaduženje koje je dobio. Ako popis nestane, a ne postoji “sigurnosna kopija”, moramo ga raditi ispočetka.

Postoje i sezonska zaduženja: posložiti bicikle, objesiti ručnike s bazena, voditi računa o vrtu… Gašenje svjetala može biti odlično zaduženje za trogodišnjake, dok petogodišnjak može preuzeti brigu o javljanju na telefon. Tako djeca uče od malih nogu osjećati da je kuća njihova. Dvogodišnjaci mogu sami pospremiti svoj krevet, ako ih naučimo. Naravno, krevet treba biti jednostavan: postoji vrlo praktična posteljina — plahte s gumicom, čiji se kutovi nataknu na madrac, te pokrivač s patentnim zatvaračem koji nalikuje vreći za spavanje, da se dijete ne bi otkrilo po noći. Osim toga, kada izlaze iz sobe odjeveni, pidžama mora biti složena, papuče na svom mjestu i krevet pospremljen. Praktično je i objesiti na vrata vreću za prljavo rublje. Ove je godine četrnaestogodišnja Rosita dobila novo zaduženje: mora koji put pohvaliti mamu i prestati se buniti protiv svega. Mora gledati na život pozitivno i biti zahvalna na onome što ima. Ne smije zanovijetati za svaku sitnicu… Moram napomenuti da ta kritičnost prema svemu ovisi o godinama. Budući da četverogodišnji Rafa i petogodišnja Lolita pomažu u vješanju rublja, kupili smo stalak za sušenje rublja koji je njihove visine. Oni su zaduženi za vješanje donjeg rublja i čarapa. Treba početi s manjim odjevnim predmetima i vježbati korištenje kvačica, kojima je ponekad teško rukovati. Za djecu je to igra, i vide pravi izazov u vješanju rublja do zadnjega odjevnog predmeta, a sviđa im se i miris tek oprane odjeće: “Mama, kako fino, miriše na čisto.”

Jedno od sezonskih zaduženja je ubijanje kukaca, i to ljeti kada smo u planinama. Kada otvorimo prozore da uđe malo svježeg zraka, nakupi se više kukaca nešto što biste očekivali. Tako uvijek imamo par malenih koji obožavaju ići u lov na životinje. Ponekad čak ubiju i 20 muha, kada prije pljuska pobjegnu u kuhinju da bi se zaštitile od nevremena, a ubijaju i pauke koji šeću po kući. Pauke treba ubijati svaka dva dana, a budući da u kući ima puno vlage, izgleda da se vrlo lako razmnožavaju. Kada djeca spavaju na krevetu na tri kata, oni na najvišem ležaju vrlo su blizu stropa i nipošto ne žele da im pauk upadne u usta. Ima i stonoga, duguljastih pauka s čijih tijela visi stotinu nožica. Hvala Bogu, u kući nismo imali ni jednu najezdu mrava. Za vrijeme praznika nitko nam ne pomaže u obavljanju kućanskih poslova. Tako svako dijete ima priliku čistiti zahod, kuhati, glačati, mesti, prati posuđe, uključiti stroj za pranje rublja, vješati rublje i ići u kupovinu. Da, i dječaci i djevojčice uče raditi sve kućanske poslove. Čak i stavljati slike na zid, prišiti gumb, odčepiti odvod i aranžirati buket cvijeća. Za vrijeme praznika nema isprika zbog nedostatka vremena i školskih obveza. Na zidu je izvješena tablica s tjednim rasporedom za svakoga, i tako se izmjenjujemo u različitim kućanskim poslovima. Ljeto je zlatna prilika da se nauči i savlada sve to. Jednog će dana biti sretni što već znaju raditi sve kućanske poslove, i uvidjet će kako je lako voditi kućanstvo.

Rosa Pich-Aguilera Roca

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kako biti sretan s 1,2,3… djece?”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.