DON BOSCOV ODGOJ

10 vrlina koje svaki roditelj treba pokušati razviti kod svoje djece

Roditelji su oni koji svojoj djeci trebaju pomoći da dostatnu količinu urođene “nadarenosti” pretvore u djelotvorne sposobnosti. To je jedna od onih čudesnih moći kojima raspolažu roditelji.

Foto: Shutterstock.com

Djeca neprestano imaju o vrat obješen idealni natpis: “Radovi u tijeku”. Ako su ti radovi bez reda, povremeni, ako nemaju plana po kojem se izvode, život će im otkriti krivudav put, sa stranputicama i zaprekama. Sa životom se nije moguće suočavati s nejasnim osobnim slagalicama.

Jednom od svojih blistavih sinteza, Don Bosco je nudio odgojni sustav koji oblikuje “dobre kršćane i poštene građane”. Kad dobro razmislimo, to i nije tako malo.

Čini se da ima roditelja koji su sebi “naručili” sina s “popisom osobina”: visok toliko i toliko, lijep na takav način, inteligentan toliko, sportski u tom i tom smislu, takvog i takvog značaja… Ako nisu dobili sina po narudžbi, danima smišljaju ispravke: muče, opominju, dotjeruju, ispravljaju svoj jadni “dobitak”, da bi ga uobličili prema svojim snovima, uzrokujući time samo patnje i nevolje.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Ne postoje vile koje nad kolijevkama udjeljuju čudesne osobine novorođenčadi. Roditelji su oni koji svojoj djeci trebaju pomoći da dostatnu količinu urođene “nadarenosti” pretvore u djelotvorne sposobnosti. To je jedna od onih čudesnih moći kojima raspolažu roditelji.

Ali nikamo se ne kreće dok se ne postave jasni ciljevi kamo želimo stići. Ako biste željeli načiniti popis osobina koje biste htjeli prepoznati u svojoj djeci, koje biste odabrali? Evo prvog takvog popisa kvaliteta koji bi mogao pomoći u snalaženju u zbrkanom svijetu kakav je naš.

1. Pomozimo im da steknu samopouzdanje. Jedino roditelji mogu provesti djecu kroz ono “to mogu i ja”. Dijete koje vjeruje da nešto može, prihvatit će s puno snage i oduševljenja zadaće koje će život pred njega stavljati. Potrebno je otkriti koji su njihovi urođeni darovi i sposobnosti, a zatim ih malo-pomalo razvijati kako bi na najbolji način došli do izražaja. Stoga djecu treba stalno ohrabrivati. Rečenica: “doista sam ponosan na tebe” ima čudesnu moć.

2. Naučimo ih da poštuju druge i da budu pošteni. Steći samopouzdanje ne znači postati sebičan i ohol. Treba puno vremena i strpljivosti da se djecu nauči govoriti istinu, poštivati zakone i prava drugih ljudi, održati zadanu riječ. Čarobne riječi su: “Hvala ti što si mi ispričao kako se to dogodilo. Imam povjerenja u tebe, jer ćeš mi reći istinu”. Još čudesniji je primjer roditelja: samo roditelji koji poštuju druge, koji uživaju ugled, mogu naučiti djecu poštenju i iskrenosti.

3. Povjerimo im razne kućne poslove. Tjedni dogovor oko raznih kućnih poslova, dužnosti se zapišu na malu oglasnu ploču, mali su trikovi kojima se djeca uče odgovornosti. Čarobne riječi su: “U našoj obitelji svatko ima neka zaduženja, a ti si u svojim poslovima jako dobar! To je od velike pomoći tati i mami.”

4. Ispunimo ih oduševljenjem. To je kvaliteta koju djeca usvoje od roditelja. Nitko nije ništa važno (niti sporedno) ostvario bez oduševljenja. Kod djece nije toliko problem kako u njima probuditi tu sposobnost, koliko kako je obraniti, a to nije lako jer je oduševljenje krhko. Kao da se svi urote i nastoje zagušiti žarku želju da se živi dječjim životom; sa svih strana navale zajedljivošću, prevelikim kritikama, pesimizmom i raznim grubostima. Djeca drže važnim ono što roditelji pokazuju da im je važno. Čarobna riječ u ovom slučaju jest glasoviti don Boscov izraz: “Volite ono što mladi vole da bi mladi zavoljeli ono što vi volite.”

5. Učinimo ih osjetljivima i suosjećajnima. Djeca su obično jako osjetljiva na tuđu bol i na patnju. Svojim primjerom roditelji mogu poticati ili zatirati tu osjetljivost.

6. Suočimo se zajedno s poteškoćama i neuspjesima. U obitelji u kojoj se svi zajedno suočavaju s eventualnim neuspjesima, uči se umijeće međusobne podrške i kako izvući pouku iz teških trenutaka. “Zajedno sve možemo”, to su čarobne riječi.

7. Naučimo ih umijeću dogovaranja. Naše je društvo nasilničko i djeca trebaju naučiti smanjivati napetosti i na nasilje ne odgovarati nasiljem. Jedna bezobzirna i opasna izreka kaže: “Možeš me slomiti, neću se pokoriti”. Ponekad je bolje pokoriti se nego “se slomiti”. Ljudi koji vatru gase vatrom obično na kraju imaju samo pepeo.

Razgovarati, pregovarati, dogovarati se uvijek je bolje nego svađati se i tući. Umijeće dogovaranja plod je inteligencije i vježbe, posebno kad je riječ o obiteljskom životu. Uostalom, danas je više nego ikad prije potrebno naučiti djecu da izbjegavaju bilo kakve sukobe, pa i one koji iskrsnu iznenada.

8. Potičimo ih da budu kreativni. Djeca mogu naučiti biti kreativna ako ih netko prati, potiče, motivira. Treba ih ohrabrivati da budu znatiželjni, da ispituju što je novo, da osjete život kao lijepu avanturu. Zašto im ne reći: “Hajdemo zajedno sanjariti; što bi ti učinio da se nađeš u situaciji…?”

9. Smijmo se s njima. Humor je dobar za zdravlje, osobito ako se ponekad znamo našaliti i na vlastiti račun. Jedna desetogodišnja djevojčica napisala je u školskoj zadaći: “Ponekad pomislim kako bi bilo dobro da me usvoji neka druga obitelj gdje se više smiju, gdje se ljudi dogovaraju”. Nastojte da se u vašoj kući nađe bezbroj prigoda za smijeh i šalu.

10. Izvedimo ih na put nade. Za djecu ne postoji veći dar od istinske i duboke vjere. Onaj koji vjeruje u stalnu prisutnost Boga koji ljubi ljude, koji se brine za svoja stvorenja i spreman je priskočiti im u pomoć, ima izvor snage koja ga nikada neće napustiti.

Odluka: Danas ćemo razgovarati sa svojom djecom o tome koji su njihovi snovi za budućnost.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “Sretni roditelji – s don Boscovim odgojnim sustavom”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 14. srpnja 2017.

Možda vam se svidi