ODGOVORNI ODGOJ

Poslušnost – riječ koja je zbog političke korektnosti izbačena iz rasprave o odgoju djece!

Današnji roditelji se brinu da je jednostavno zahtijevanje poslušnosti od njihove djece samo po sebi ponižavajuće, i kao takvo, oštećuje djetetovo samopoštovanje. Scene kaosa i poremećaja u ponašanju djece u prolazima trgovina i drugim javnim mjestima su cijena koju svi mi plaćamo zbog te pogrešne pretpostavke.

Suvremene rasprave o roditeljstvu se rijetko dotiču poslušnosti – riječi koja je pala u nemilost i doista, skoro je postala tabu. Veća je vjerojatnost da ćete čuti nešto o poslušnosti dresiranih pasa, nego djece, jer je implicitni hijerarhijski odnos između gospodara i podanika politički nekorektan i predstavlja izazov prevladavajućem egalitarnom načinu razmišljanja. Mnogi roditelji smatraju očekivanje da bi djeca trebala jednostavno poštovati pravila zastarjelim, čak nedemokratskim, jer su oni sami odgojeni s mantrom „preispituj autoritet“.

Naravno, neizgovorena želja svih roditelja je da imaju poslušnu djecu, a da se pri tom ne moraju svađati, boriti, pregovarati ili općenito, lomiti dječji duh. Današnji roditelji se brinu da je jednostavno zahtijevanje poslušnosti od njihove djece samo po sebi ponižavajuće, i kao takvo, oštećuje djetetovo samopoštovanje. Scene kaosa i poremećaja u ponašanju djece u prolazima trgovina i drugim javnim mjestima su cijena koju svi mi plaćamo zbog te pogrešne pretpostavke.

Iz perspektive djeteta, poslušnost ne povlači automatski za sobom obeshrabrujući gubitak slobode i kontrole. Kad se igraju ili se bave sportom, oni intuitivno razumiju da se ništa ne može postići bez jasnih pravila koja se moraju poštovati, da vladaju nered i zbrka, i nitko ne uživa. Slično tome, djeca također mogu shvatiti da su roditeljska pravila neophodna i s vremenom, mogu cijeniti njihove prednosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Temperament djeteta je važna odrednica u njegovom odgovoru na pravila, pri čemu se popustljivija djeca lakše prilagođavaju, dok su njihovi tvrdoglaviji prijatelji skloni preispitivanju i otporu. Ali, najvažniji faktor u postizanju popustljivosti kod djeteta je stvaranje atmosfere povjerenja koja omogućuje da roditeljski autoritet bude prihvaćen. To povjerenje se pojavljuje kod djece čiji roditelji slijede neke osnovne smjernice.

Jasnoća: Djeca mogu poštovati samo ona pravila koja su jasna, specifična i prikladna njihovoj dobi. Roditelji provjeravaju je li dijete razumjelo, tražeći ga da svojim vlastitim riječima ponovi ono što je rečeno. Roditelji moraju prilagoditi svoj jezik sposobnosti djeteta u svakoj fazi razvoja.

Realistična očekivanja: U uspostavi pravila ponašanja, roditelji moraju postaviti ciljeve koje dijete može lako postići. Nerealistična očekivanja izazivaju frustraciju i smanjuju djetetovu motivaciju za pokoravanjem. Djetetovo razvojno sazrijevanje bi trebalo biti popraćeno postupnim povisivanjem očekivanja.

Vjerojatne posljedice: Povjerenje u roditeljski autoritet se smanjuje ili potpuno gubi ako se ne provode kazne za kršenje pravila. Jednako kao što se dijete mora osjećati sposobnim i nagrađenim za ispunjavanje roditeljskog pravila, tako mora i vjerovati da će uslijediti roditeljsko nezadovoljstvo i kazna za neposlušnost. Neobične i neuvjerljive prijetnje izgovorene bez ispunjavanja rečenog potkopavaju vjerodostojnost roditelja i njihovog autoriteta u djetetovim očima.

Dosljednost: Roditeljski autoritet se održava i jača stalnom primjenom pravila. Sistematično, radije nego nasumično provođenje pravila prikladnih dobi djeteta omogućuje djetetu da ispravno predvidi posljedice svog ponašanja, povećavajući tako njegov osjećaj sigurnosti u pružanju reda i stabilnosti njegovom svijetu.

Prateći ove smjernice i poštujući svoja vlastita roditeljska pravila, roditelji učinkovito oblikuju samodisciplinu svojoj djeci i dodatno potiču njen razvoj. Dijete počinje shvaćati da i roditelji poštuju pravila ponašanja koja su od koristi cijeloj obitelji jer stvaraju red i sklad. Ova osnovna lekcija se dalje prenosi na druge situacije kako dijete uči da pravila vladaju na svakom društvenom nivou.

Naposljetku, pristojno dijete ne donosi samo zadovoljstvo i užitak roditeljima, već čini dobro i sebi dok ga drugi nagrađuju pozitivnim odnosom prema njemu. Samodisciplina i vladanje sobom povećavaju samopoštovanje kod djeteta koje se naučilo dobro prilagoditi svojoj okolini, i kod kuće i van nje. Roditelji koji nerado izričito zahtijevaju poslušnost od svoje djece zbog straha da će djelovati kao diktatori, bi trebali ponovno razmotriti koristi za sebe, svoju djecu i društvo općenito. U mudrom korištenju svojih roditeljskih moći oni također ispunjavaju svoju primarnu odgovornost poučavanja vrijednosti svojoj djeci. To se omogućava vraćanjem poslušnosti na svoje zasluženo mjesto u raspravama o odgoju djece.

Mary Santangelo

Prijevod: Sanja Š. | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 4. rujna 2019.

Možda vam se svidi