TEOLOGIJA TIJELA ZA NJEGA

Potiskivanjem strasti ne ugađa se Bogu, a prepuštanje požudi ne donosi sreću! Što nam je onda činiti?

Samo pročišćenjem i kroćenjem muškarac može iskusiti puninu onoga što bi erotska ljubav trebala biti: “Čistoća ne poništava erotsku žudnju, ona je usavršava.”

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Jedna od najvećih preprjeka čistoći u suvremenome svijetu jest pogrješno shvaćanje da su spolne žudnje loše. Zapravo, mnogi smatraju da su pojmovi “spolan” i “grješan” gotovo istoznačnice. Za muškarca kršćanina takav je stav dovoljan da ga učini neurotičnim. On bi mogao pomisliti: “Kako bih – sa svim svojim žudnjama prema ženama – trebao postati čist ako je posjedovanje tih istih žudnja nečisto? Imam samo dva izbora. Mogu ili potiskivati sve svoje strasti kako bih Boga učinio sretnim ili se mogu prepustiti svojoj požudi i učiniti sebe sretnim.”

Ono što ovaj muškarac ne shvaća jest to da se potiskivanjem strasti ne ugađa Bogu, a da prepuštanje požudi ne će zadovoljiti nijednoga muškarca. Na sreću, ovo nisu jedina dva načina na koje možemo odgovoriti na spolni poriv.

U knjizi Muško i žensko stvori ih (Teologija tijela) papa Ivan Pavao II. govori o otkupljenju naših tijela. Otkupljenje znači da je nešto kupljeno natrag ili brižljivo vraćeno svojoj prvotnoj svrsi. Papa nas dakle poziva da iznova otkrijemo izvorno značenje naših tijela. U početku, kada je Adam prvi put ugledao Evu, oni su još uvijek bili u stanju nevinosti. Papa Ivan Pavao II. ističe: “Prve muškarčeve riječi iz Post 2,23, kada je ugledao ženu što ju je Bog stvorio, izražavaju čuđenje i divljenje, štoviše, osjećaj očaranosti.”2 Adam je u početku iskusio spolni nagon kao žudnju posve čistu. Iako je Adama očarao ženski lik, on Evu nije vidio kao predmet koji treba iskoristiti ili pokoriti zbog svojega zadovoljstva. Naprotiv, u njezinu je tijelu vidio poziv da je ljubi na način koji će učiniti vidljivom Božju ljubav – ljubav koja je slobodna, potpuna, vjerna i životvorna. Međutim, zbog istočnoga se grijeha naša sposobnost da prepoznamo ovaj poziv okaljala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bojno polje

Da parafraziram riječi pape Ivana Pavla II., naša su srca postala bojno polje između ljubavi i požude. Što požuda više vlada našim srcima, to smo manje sposobni iskusiti “ženidbeno značenje tijela”3. Ono što Papa podrazumijeva pod “nupcijalnim” ili “ženidbenim značenjem tijela” jest to da tijela muškarca i žene otkrivaju da su stvorena jedno za drugo. Ona su stvorena da budu dar onome drugome. Ovo je tako očito da je utisnuto u njihovu anatomiju. Pa ipak, mi više ne vidimo jasno. Kada muškarac bulji u ženino tijelo, vidi li on poziv na istinsku ljubav prema njoj ili istoga trena osjeti kušnju da je iskoristi? Vidi li je kao odraz raja ili kao odvraćanje od njega? Njegov problem nije ljepota ženina tijela. Njegov je problem u tome što mora iznova naučiti kako je gledati – i to ne samo “gledati”, nego vidjeti je onakvom kakvom ju je Bog stvorio. Kao što kaže Ivan Pavao II.: “Krist dostojanstvo svake žene dodjeljuje kao zadaću svakome muškarcu.”4

Jedan od načina na koji ovo možemo činiti jest da razmislimo o ljubavi između zaručnika i zaručnice u Pjesmi nad pjesmama. U njoj se zaljubljenik obraća ženi “sestro moja, nevjesto” (Pj 4,9). Takav vam izraz vjerojatno zapinje za oko kao pomalo čudan budući da romantičnu ljubav nitko ne povezuje s rođenom sestrom. Pa ipak, razlog zbog kojega je zaručnik u Pjesmi nad pjesmama sposoban u potpunosti voljeti svoju zaručnicu jest to što je prije svega vidi kao svoju sestru u čovještvu. Braća svojim sestrama žele ono što je najbolje. Štite ih od onih čije pobude nisu čiste.

Kada zaručnik iz Pjesme nad pjesmama ne bi imao ovu bratsku privrženost, kako bi je mogao istinski voljeti? Christopher West ističe: “Prepušten sam sebi u ovome palom svijetu, puki spolni nagon ženu ne bi prepoznao kao ‘sestru’. A zbog pomanjkanja takva prepoznavanja ne bi je mogao ispravno prepoznati ni kao ‘zaručnicu’. Ona bi za njega bila tek predmet prisvajanja – to jest, predmet koji treba zgrabiti, posjedovati, iskoristiti.”5

Kada muškarac ženu promatra kao sestru, to ga potiče da preispituje i svoj vlastiti identitet i poziv. Riječima pape Ivana Pavla II.: “’Sestra’ u određenomu smislu muškarcu pomaže da se na taj način odredi, ona mu je, rekao bih, u tomu smislu izazov.”6  To poziva svakoga muškarca da prepozna svoju ulogu brata koju ima prema njoj. Takva preobrazba pobudâ traži nutarnju snagu. No ona ne uništava muškarčevu sposobnost da ljubi ženu. Ona je čuva.

Ako se nadate ljubiti ženu onako kako je Bog naumio da bude ljubljena, uvijek imajte na pameti da pojmovi “sestra” i “zaručnica” nikada ne mogu biti odijeljeni jedan od drugoga. Čak i ako vas od braka dijeli cijelo desetljeće, znajte da je sada vrijeme da se vježbate biti zaručnik. Čak i ako osjećate da ste pozvani na svećeništvo umjesto na ženidbu, svejedno morate znati kako ispravno ljubiti žene. Dakle, sada je vrijeme da naučite voljeti žene kao sestre.

Strpljiva preobrazba

Čistoća nije samo pitanje othrvavanja i pokoravanja požude. Riječ je o tome da dopustimo Bogu da preobrazi naša srca kako bismo žudjeli za dobrom žene. Riječ je o tome da iskreno zamolimo Gospodina da preobrazi naša srca da uvidimo istinsko otajstvo i dostojanstvo žene objavljeno u njezinu tijelu. To je rast u ljubavi. Papa Ivan Pavao II. je rekao: “Ljubav je uvjerena u pobjedu dobra i spremna je sve učiniti da pobijedi dobro.”7

Ako iskrena srca zamolite Boga: “Bože, pomozi mi ispravno ljubiti žene”, on će vam dati milost da u tome i uspijete. Naša će se srca promijeniti ako budemo ljubili žene ne samo iz poslušnosti prema Bogu ili obveze moralnoga postupanja, nego iskreno iz srca. Ova preobrazba volje traži vrijeme, strpljenje i molitvu. Iznova naučiti kako ispravno promatrati žene nije tek stvar odluke. To je proces koji obuhvaća golemu preobrazbu čovjekova srca. No muškarcima ćemo postati samo umiranjem sebi.

Ovom obnovom naših srca, umova i volja, počinjemo osjećati veću nutarnju slobodu. Spolni nam nagon – umjesto da ga vidimo kao problem – počinje ukazivati na rješenje. Čistoća se srca pretvara u leće kojima možemo vidjeti Božju objavu u tijelu. U onoj mjeri u kojoj je muškarčevo srce otkupljeno, u tolikoj mu ženino tijelo nije više predmet kušnje požude, nego mu objavljuje njegov poziv na ljubav. Našim je erotskim žudnjama (eros na grčkome) potrebna nutarnja preobrazba, ali one nisu zle same po sebi. Riječima pape Ivana Pavla II., ova nutarnja promjena omogućava muškarcu iskusiti tu “puninu ‘erosa’ koji znači polet ljudskoga duha prema onome što je istinito, dobro i lijepo, po čemu i ono što je ‘erotsko’ također postaje istinito, dobro i lijepo”.8

Ovo što govori Papa možda zvuči predobro da bi bilo istina, ali je zaista moguće!

U svojoj prvoj poslanici Crkvi papa Benedikt XVI. primijetio je da neki optužuju kršćanstvo da je zatrovalo eros. On postavlja retoričko pitanje: “Nije li nam Crkva sa svim  svojim  zapovijedima  i  zabranama  zagorčala najljepšu stvar u životu? Ne postavlja li nam zabrane upravo tamo gdje nam radost, koju nam je namijenio Stvoritelj, pruža sreću koja nam daje određeni predokus nečega božanskog?”9 Naprotiv, odgovara on: “Eros očito treba stegu i čišćenje tako da čovjeku ne pruža kratkotrajno i prolazno zadovoljstvo, već u određenomu smislu predokus vrhunca našega postojanja, onu sreću kojoj teži čitavo naše biće.”10

Samo pročišćenjem i kroćenjem muškarac može iskusiti puninu onoga što bi erotska ljubav trebala biti. Riječima Christophera Westa: “Čistoća ne poništava erotsku žudnju, ona je usavršava.”11

Savršenstvo ljubavi

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Savršenstvo muškarčevih spolnih žudnja od njega traži da se koristi svojom nutarnjom snagom kako bi služio i žrtvovao se. Kada se nađe u kušnji da promatra ženu kao predmet požude, on priziva u sjećanje da njezino tijelo objavljuje njegov poziv da je ljubi. Kada se nađe u kušnji da postane robom svoje slabosti, on u pamet priziva snagu koju mu je Bog podario. Kada se nađe u kušnji da je iskoristi, prisjeća se da je mora ljubiti kao sestru. Takvo će mu ponašanje omogućiti da je ispravno ljubi kao zaručnicu. Ljubeći žene ovako, muškarci čine vidljivom Božju ljubav, ljubav onoga koji je predao svoj život za svoju zaručnicu, Crkvu.

Ove predodžbe predstavljaju strašan izazov svakome muškarcu. Pa ipak, dorasli smo takvu izazovu. Papa Ivan Pavao II. jednom je primijetio da “mladi zapravo uvijek traže ljepotu u ljubavi, žele da njihova ljubav bude lijepa. Ako i popuste slabostima, ako prihvate modele ponašanja što se mogu ocijeniti kao ‘sablazan suvremenoga svijeta’… u dubini duše žele lijepu i čistu ljubav. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. Znaju da im takvu ljubav može dati samo Bog. Zato su spremni slijediti Krista ne vodeći računa o žrtvama.”12

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jasona Everta Teologija tijela za njega. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

Više tekstova na ovu temu pročitajte ovdje.

Sve tekstove autora Jasona Everta možete pronaći ovdje.


2      Ivan Pavao II., Muško i žensko stvori ih, sv. I. i II., Verbum, Split, 2012./2013., 108,5
3      Vidi TT 13,1.
4      TT 100,6
5      Christopher West, Heaven’s Song (West Chester, PA: Ascension Press, 2008), str. 49.
6      TT 109,4
7      TT 115,2
8      TT 48,1
9     Deus caritas est, 3.
10    Deus caritas est, 4.
11    Ch. West, Isto, str. 86.
12    Ivan Pavao II., Prijeći prag nade, Verbum, Split, 2009., str. 152.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 19. prosinca 2014.

Možda vam se svidi