Svake godine organiziram za Novu godinu nekoliko dana zimskoga druženja za samce. Snijeg, šport, razgovori, olakšanje za dušu. No Johanna je već drugoga dana odlučila napustiti društvo. “Pa zašto već odlaziš?” “Odmah sam vidjela da tu nema nikoga za mene. Radije idem kući.” Johanna je očito posve krivo shvatila smisao ovakvih druženja pa se opet sakrila u svoju puževu kućicu. Sve sudionike na brzinu je skenirala, poput zaštitarske službe u zračnoj luci. Draga Johanna, tako ne ćeš nikada nikoga upoznati. Važno je zanimati se za druge ljude, a ne samo za sebe. I dopustiti drugima da nas iznenade ili da dopru do nas. Važno je prepoznati vrijednost prijateljstva i međusobnoga obogaćivanja. Odlazak je loša strategija jer prijatelji ti donose radost u život, otvaraju tvoje srce i zahvaljujući njima upoznaješ i druge, a među njima se možda nalazi i onaj pravi za tebe. Ali ti nisi vjerovala da bi ostali sudionici mogli dodirnuti tvoje srce, nisi im čak pružila ni priliku da ih istinski upoznaš. Zar ti je kod kuće stvarno bilo tako lijepo?

Da bismo nekoga mogli upoznati, prije svega moramo biti spremni za prijateljstvo. Samo tako se kasnije može razviti i veza. A ako ti nisu zanimljivi ljudi koji u tebi ne pobuđuju i romantično zanimanje, potrebno je ponovno razmisliti malo o prioritetima u životu.

Samo smireno

Oni koji su krenuli u potragu silno žele pronaći odgovarajućega partnera. Zato postoji opasnost da se toliko užive u svoju želju da počinju gubiti uravnoteženost. Od vlastitih čežnja i nadanja ne smije se izgraditi “zid”! Inače bi potencijalni kandidat mogao pobjeći preko njega što je moguće prije. Tko čuva vlastitu nutarnju slobodu, dopustit će je i drugome. Slobodan je čovjek privlačan jer je spreman za ljubav i zato što je ljubav dar koji se može ostvariti samo u slobodi, a nije ispunjenje nečije potrebe.

Što čovjek postaje stariji – a pritom ne mislim na sjedokose i stare ljude – to mu je manje neugodno priznati da bi rado pronašao nekoga za sebe. Osoba koja u trideset i petoj godini traga za kršćanskim bračnim partnerom, ali se ne želi pojaviti na događanjima za samce katolike samo da nitko ne bi saznao kako još uvijek traga za nekim, može nastaviti dalje raditi na osobnomu sazrijevanju.

Što je neka osoba zrelija, manje će strahovati od toga da bi drugi mogao pomisliti kako se zapravo zanima za njega. Jer protjecanje vremena čini nas pragmatičnijim i zna se da svijet ne će propasti ako “on to sazna”.

Sa sve većim životnim iskustvom u nama raste i spoznaja da je druga osoba dar, a dar se ne može zahtijevati. Uostalom, ako treba, može se živjeti i bez njega.

Onima koji ljube Boga sve se okreće na dobro, a više od toga i ne treba znati. Smirenost i staloženost su privlačne osobine. Zato treba biti takav. Ako nisi dovoljno opušten i smiren, još poradi na tome i otkrij sama sebe kao ljubljeno dijete Božje.

Jednostavno – biti zadovoljan

Mnogi nam parovi javljaju da su se upoznali baš kada ni jedno od njih takvo što nije očekivalo. Kada ni jedno od njih na to nije ni mislilo. A kada to čovjek ne misli na mogućnost ozbiljne veze, na svoja nadanja u budućnosti? Onda kada je pomiren sa samim sobom i kada je zadovoljan svojim životom, svojim zadaćama, svojim prijateljima i svojim Bogom. S bračnim partnerom planiramo provesti cijeli život, zato mudar čovjek bježi od bilo kakva očigledna nezadovoljstva.

Nezadovoljstvo će svakoga prestrašiti jer tko može jamčiti da će to nezadovoljstvo nakon vjenčanja odjednom nestati, da se nikada više ne će vratiti? Privlačan je čovjek zadovoljan svojim životom jer mu zapravo ništa ne nedostaje.

To ne znači da i dalje ne radi na sebi. Privlačan čovjek pomirio se sa stvarnošću. On živi sada i ovdje, a ne u budućnosti. Živi na toliko primamljiv način da i oni oko njega žele biti dijelom takva života. Ako si nezadovoljan, radi na sebi sve dok ne postaneš zadovoljan.

Američki pedagog Robert Havighurst naveo je sljedećih pet stupnjeva[1] kako postati zadovoljan vlastitim životom:

Stupanj radosti pri obavljanju svakodnevnih poslova: radujem li se obavljajući svoje dnevne zadaće? U čemu osjećam prije ljutnju i ravnodušnost negoli radost i sreću? Zašto? Kako bih to mogao promijeniti? Gdje bih mogao potražiti pomoć?

Stupanj u kojemu se život doživljava kao pun smisla i to se odlučno potvrđuje: zahvaljujući vjeri kršćani ovdje imaju veliku prednost.

Osjećaj da sam postigao zacrtane ciljeve: a koje sam to ciljeve želio postići? Što je ispalo drukčije? Kakve ću si nove ciljeve postaviti?

Stupanj pozitivna stava prema samome sebi: kakvu sliku imam o sebi? Vrijedim li? Ljubi svojega bližnjeg kao sama sebe.

Stupanj optimistična stava i raspoloženja: jesu li godine koje još imam pred sobom tek “ostatak” mojega života ili još uvijek znatiželjno iščekujem što će mi one donijeti?

Sažetak: Najbrže ćete nekoga upoznati ako ste zadovoljni sami sobom, Bogom i svojim životom. Ne trebate neprestano misliti samo na sebe niti se previše brinuti o svemu. Najbolje je to rekao don Bosco: “Biti radostan, činiti dobro i pustiti vrapce da cvrkuću.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gudrun Kugler “Kako pronaći ljubav svoga života”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

——————

[1]  Iz priloga Linde i Hansa Jörga Krabea na internetskoj stranici www.lebenshilfe-net.ch; tekst pod nazivom “Više ne mogu izdržati osamljenost”.