Vrijeme hodanja je predivno. To je vrijeme kada jedva čekamo da se susretnemo s drugom osobom, kada neki od nas pokažu svoju najljepšu stranu – što se katkada može manifestirati na grozne načine, ovisno o “ozbiljnosti” situacije –, kada se čini da nam se duša okrene za 180 stupnjeva svaki put kada pomislimo na drugu osobu ili je slušamo, tada se događaju mnoga iznenađenja i uspomene, te se sve čini kao dio ljubavi.

Istovremeno, osim što ga prati bujica takvih osjećaja, hodanje je proces pripreme i sazrijevanja, kada par sam sebe otkriva i hoda prema trenutku doživotnog predanja. U tom procesu, dijelom opasnom a dijelom uzvišenom, ne bojimo se dati obećanja koja se drugima mogu činiti riskantnima, jer „zauvijek“ postaje jako kratko kada smo uz voljenu osobu. Ali može li to „zauvijek“ biti moguće?

Kako možeš znati da će se to „zauvijek“ doista i ostvariti? U nastavku donosimo nekoliko pitanja na koja bi svaki mladoženja trebao moći odgovoriti prije upuštanja u tu avanturu zvanu brak.

1. Zašto me voliš?

Ovo pitanje mnogima može biti jako zbunjujuće jer, ako smo skupa, to je zato što se volimo! Zar ne? Ali, na što mislimo kada kažemo ljubav? Jedan me prijatelj naučio najbolju definiciju ljubavi, jednostavno je definirajući kao „sposobnost da učinimo nešto za druge“. Ako dobro shvatimo ovaj pojam, sve ostalo je lakše razumjeti. Naučiš odreći se vlastitih užitaka, žrtvovati se, premda puno puta to nije popraćeno leptirićima ili srećom: „Neću ovo reći, zato što ga volim;, izabirem ono što je njemu draže, zato što ga volim; ne mrštim se zato što ga volim; neću napraviti ovaj nepotrebni trošak, zato što volim njega/nju/svoju djecu” itd. Postoji bezbroj primjera. Osoba koja je spremna voljeti je ukratko spremna uložiti trud kako bi izgradila vezu, pa i onda „kada joj nije do toga“ ili kada „ne osjeća ništa“, koja je spremna potpuno se predati i prihvatiti drugu osobu u svim njezinim dimenzijama, a ne samo određene dijelove ili trenutke.

2. Hoćeš li biti zaljubljen u mene i kada zapadneš u rutinu?

Dok hodate, ovo nije teško, teško je kada ste rastavljeni. Ali nakon nekog vremena, zbog rutine i prevelikog tereta briga i umora, teško je činiti stvari koje poručuju: „Još uvijek te volim, ti si mi najvažnija, imam oči jedino za tebe.“ Važno je iskazati tu naklonost čak i kada nam to može predstavljati dodatan napor svakog dana. Ali ljubav je žrtva. U tom smislu, muž mora voljeti svoju ženu i to joj pokazati. Kako su sveti Josemaria Escrivá i sveta Majka Terezija iz Kalkute govorili: „Ljubav, da bi bila istinita, mora koštati.“ Da, katkada je teško, ali ona nosi svoju nagradu.

3. Hoćeš li ostati uz mene u najtežim trenucima?

Brak nije vječni medeni mjesec, a „teška razdoblja“ ne podrazumijevaju samo smrt i bolest supružnika. Ona se kriju u običnim trenucima, u umoru poslije posla, u lošem raspoloženju nakon mnogih rasprava, u iscrpljenosti uzrokovanoj neprospavanim noćima provedenim u brizi oko bolesnog djeteta… Čak i u neopisivoj boli koju iskusimo kada nekoga izgubimo. Mogla bih navesti još mnogo primjera, ali mislim da je jasno: bit će teških razdoblja. Lagali bismo sami sebi kada bismo mislili da će, zato što se volimo, sve biti savršeno. Sveti Franjo je govorio: „Uslužnost je sestra milosrđa, ona gasi mržnju i raspaljuje ljubav.“ Usred nevolja, nasmiješiti se, reći „daj da ti pomognem“ ili tek mala gesta, velik su i konkretan znak ljubavi.

4. Kakav roditelj želiš biti?

Za vrijeme hodanja, važno je razgovarati o tome što očekujemo od roditeljstva. Ne radi se samo o tome želimo li biti dobri roditelji, jer činjenica je da svi to žele. Što za tebe znači biti „dobar roditelj“? Koje vrijednosti bi želio prenijeti svojoj djeci? Prema kojim principima bi ih odgajao? Koje je tvoje stajalište po pitanju otvorenosti životu? Hoćeš li se truditi biti prisutan u njihovim životima? Kako ćeš posložiti svoje prioritete s obzirom na vlastite projekte i obitelj? To su neka od pitanja koja bi trebalo postaviti i o kojima bi se trebalo raspravljati za vrijeme hodanja. U slučaju da ne znaš, roditeljstvo dolazi zajedno s brakom.

5. Hoćeš li zatražiti oprost ako si u krivu, čak i ako je teško?

Jednom je prilikom papa Franjo savjetovao parovima da učine sljedeće:

Tijekom života činimo toliko mnogo grešaka, toliko propusta… Učimo kako prepoznati svoje pogreške i ispričati se. Oprosti ako sam danas podigao glas; Oprosti što sam otišao bez pozdrava; Oprosti što kasnim, ako sam ovaj tjedan bio tako nezainteresiran, ako sam previše govorio a da nikad nisam saslušao; Oprosti, zaboravio sam; Bio sam ljut i žao mi je što sam se na tebi iskalio… To je način na koji raste kršćanska obitelj. Isus, koji nas dobro poznaje, naučio nas je jednu tajnu; nikada ne završi dan a da nisi zatražio oprost, a da u našoj kući i u našoj obitelji ponovno nije zavladao mir. Normalno je da se između muža i žene dogodi svađa, ali uvijek postoji nešto što možemo po tom pitanju učiniti. Posvađali smo se… Možda si ljut, možda je poletio i koji tanjur, ali molim te zapamti: nikada ne završi svoj dan a da se nisi pomirio s drugim! Nikada, nikada, nikada! To je tajna, tajna kako se čuva ljubav i održava mir.

Naravno, destruktivne navike katkada ne samo da nas obvezuju da opraštamo ponovno i ponovno, već da supružniku budemo podrška na putu izlječenja. Uzmimo na primjer ovisnost o pornografiji, koja zarobljava toliko mnogo muškaraca i žena te ozbiljno šteti njihovom braku. Kao supružnik, pred vas je stavljen izazov ali i blagoslov da svom partneru pomognete na razne načine – na primjer, usmjeriti ih na savjetovanje ili pak savjetovati im da instaliraju filtere internetskih stranica kao što je Convenant Eyes (više o tome kako pomoći svom supružniku u ovoj specifičnoj borbi, vidi na stranici Integrity Restored).

6. Bi li bio spreman me podnositi kada ni meni samoj to nije moguće?

Mnogo je načina na koje možemo shvatiti ovo pitanje. U emocionalnom smislu, hoćeš li imati strpljenja i podnositi me kada ni ja sama to ne mogu? Kada sam iz bilo kojeg razloga frustrirana, ljuta, depresivna… Koliko dugo bi mogao biti uz mene a da ne zatražiš nešto zauzvrat? (Jer, budimo iskreni, vjerojatno ti neću imati ništa drugo ponuditi osim spremnosti da to nadvladam i nastavim dalje). U ekonomskom smislu, ako se razbolim, ako izgubim posao, ako stvari ne ispadnu onakve kakvima smo se nadali, misliš li da ćeš moći osigurati budućnost meni i našoj djeci? Raditi za nas oboje? Gubitak posla ili bolest se ne mogu planirati… Teško je i ne znamo kako bismo reagirali. Ali što misliš što bi bio spreman učiniti?

7. Misliš li doista da je potrebno da se vjenčamo?

Često čujemo da je brak samo „papir“, pogodan društveni akt. Predstavlja li brak to doista za tebe? Birokratski korak? Važno je znati što brak znači drugoj osobi, jer je on nešto više (mnogo više) od obične potvrde. On je poziv, uzdignut na razinu sakramenta, put ka svetosti, potpuna i neopoziva predanost supružnika, koji odlučuju da žele postati temelj i izvor obitelji. To ne može stati na običan „papir“ jer je ta pravna veza sadržana na tom „papiru“ ogromna; ona je simbol koji obuhvaća njihovu potpunu predanost i prihvaćanje drugog. Sveti papa Ivan Pavao II. je govorio da će „osobi koja ne odluči ljubiti zauvijek biti jako teško uistinu voljeti pa makar i jedan dan“. Zašto? Zato što je „zauvijek“ sagrađen na nizu onih „sada“. Moramo biti vjerni u malim stvarima iz dana u dan, da bismo mogli biti vjerni zauvijek.

8. Hoćeš li moliti za mene?

Ljubimo li svog partnera istim srcem kojim ljubimo Boga? To nisu nekompatibilne ljubavi: što više ljubimo Boga, to više i na bolji način možemo ljubiti drugoga; što smo vjerniji Bogu, to ćemo više cijeniti i brinuti o drugome. On nas uči ljubavi, on nas poučava odanosti, poniznosti, velikodušnosti i strpljivosti… Prema tome, ako želimo njegovati ljubav za vrijeme hodanja ili u braku, prvi korak je njegovati naš odnos s Bogom i moliti za drugu osobu, kako bismo oboje mogli hoditi putem koji vodi prema Njemu. Svetost tvog supružnika dio je tvoje odgovornosti u braku.

Zadnje upozorenje!

Nitko ne započinje utrku bez prethodnog treninga. A hodanje je upravo to: trening. Možda bi netko nakon što ovo pročita mogao pomisliti: „Ali ovo je teško, tko bi onda htio ući u brak?“ Naime, ne radi se o tome da nas bude strah braka, radi se o tome da uđemo u brak znajući da neće sve biti lagano, da neće sve biti ružičasto, već da će biti čudesno. Dobro je da par ovo zna, kako ne bi počeo paničariti ako do ovih poteškoća dođe u braku.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Marija Galić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.