Moja supruga i ja u braku smo sedam godina – otprilike isto vrijeme koliko ja radim kao kanonski odvjetnik, istražujući valjanost brakova. Otkrio sam da se brakovi raspadaju iz mnogo razloga, i da aktivni katolici nisu imuni na današnju kulturu trenutačnog užitka i razvoda bez krivnje (“no-fault divorce”).

U svom radu na sudu vidim mnogo propalih brakova. Neće svi biti proglašeni nevažećima (ili “poništenima”, kako se to pogrešno kaže u uobičajenom žargonu). Ali svaki od njih predstavlja narušenu vezu. Tragedija je još veća kada su u pitanju djeca. Gledaju kako im je dom razoren i stabilnost obiteljskog života oduzeta. Bore se s pitanjem voli li ih još uvijek svaki roditelj.

Iako se raspad braka ne može uvijek spriječiti, moje iskustvo kao kanonskog pravnika i oženjenog muškarca naučilo me pet stvari koje katolički parovi mogu učiniti kako bi ojačali svoj brak.

1. Molite zajedno

Prvo što par mora učiniti ako želi snažan brak jest moliti se zajedno. Jedno od najvećih iznenađenja s kojima sam se susreo u radu na sudu jest to što mnogi parovi, uključujući i one koji su aktivni u Crkvi i pro-life pokretu, ne mole zajedno kao parovi. Kada dođu djeca, to postane izostanak obiteljske molitve.

Jednom mi je nakon razgovora prišao jedan gospodin i objasnio da prolazi kroz teško razdoblje u braku. Bio je aktivan u Kolumbovim vitezovima, lokalnom pro-life pokretu i muškom molitvenom krugu kojem sam pripadao. Njegova supruga vodila je i župno društvo krunice i lokalno društvo za katoličke žene, a svake nedjelje nakon mise donosila je svetu pričest bolesnima.

„Molili ste zajedno o svojim bračnim problemima, zar ne?“ upitao sam.

„Molili smo se na tu nakanu“, odgovorio je, „ali ne zajedno.“

Zatim je ispričao da su im “izvannastavne” crkvene aktivnosti zauzele velik dio rasporeda. On i njegova supruga rijetko su nalazili vremena za zajedničku molitvu. Često su molili, ali ne kao par. Redovito je predmolila krunicu u župi svakog četvrtka, zbog čega je bila previše umorna za molitvu kad bi se vratila kući. Umjesto da ostane na piću s dečkima, on bi se na putu kući od Kolumbovih vitezova zaustavio u kapeli trajnog klanjanja. Ona bi bila u krevetu kad bi on konačno došao kući. Jedino vrijeme kada su kao par molili zajedno bilo je na nedjeljnoj misi – pod pretpostavkom da u njihovom rasporedu nije bilo kolizija.

Služenje u župi ili lokalnom katoličkom apostolatu je dobro. Međutim, nikada ne bi trebalo zamijeniti vrijeme sa supružnikom. Osim našeg odnosa s Bogom, brak je najvažniji odnos u koji ćemo stupiti (ako je to poziv na koji nas Bog poziva). Bračni savez odražava savez između Boga i Njegova naroda. Nekoliko odlomaka u Starom i Novom zavjetu spominje to.

Par ne može postati jedno tijelom osim ako se ne trudi postati jedno duhom. Stoga bi par trebao odvojiti vrijeme za zajedničku molitvu – ne samo moliti, ne samo jedno za drugo, već zajedno kao par.

Molitva jača sakramentalnu vezu koju je Bog stvorio između para. Podsjeća ih da Bog stoji u središtu njihova odnosa. Osim toga, uči ih da se oslanjaju na Boga i vjeruju u njegovu providnost dok se suočavaju s mnogim teškoćama koje im život donosi.

Molitva kao para postaje još važnija kada u brak dođu djeca. „Obitelj koja moli zajedno ostaje zajedno“ bila je omiljena izreka sluge Božjega o. Patricka Peytona. Brak je temelj obitelji. Djeca uče iz primjera svojih roditelja. Najveći poticaj djeteta za molitvu je gledanje mame i tate kako mole. Zajednička molitva bračnog para bitan je tvorbeni element obiteljske molitve.

2. Jedite zajedno

Brza hrana, večere na televiziji, obroci iz mikrovalne pećnice, proteinski napitci – čini se da smo kao društvo zaboravili kako izgleda prava hrana. Još više uznemiruje to što smo, u ime praktičnosti, zaboravili kakvog je okusa prava hrana. To je žalosno – ništa ne okuplja prijatelje i obitelj kao ukusan domaći obrok. Zaboravili smo na pravu hranu jer smo zaboravili na obiteljski obrok.

Iznova i iznova sam na sudu vidio ovu jednostavnu činjenicu: Mnogo prije nego što bračni par prestane živjeti zajedno, njihov raspored prevlada nad njihovim danom, i prestanu jesti zajedno. Obiteljski obrok postaje muzejski eksponat.

Djeca mogu postati osjetljivija na kulturu seksa i nasilja jednostavno zato što večera više nije sveto vrijeme u kojem se obitelj okuplja kako bi članovi razgovarali o svojemu danu. Obrok nudi obitelji savršenu priliku da se ujedine, da kombiniraju talente, da razgovaraju, i uživaju u plodovima zajedničkog rada. Kod obiteljskih obroka nije bitna samo prehrana – oni su temelj obiteljskog života.

Dobro pogledajte Evanđelja. Isus koristi obroke kako bi obilježio važne događaje u svojemu životu i prenio svoja važnija učenja. Na primjer, njegovo prvo javno čudo dogodilo se za vrijeme obroka. Na svadbenoj gozbi u Kani mladencima je ponestalo vina. Isusovo prvo javno čudo, na nagovor naše Blažene Majke, bilo je priskočiti u pomoć kod obroka pretvarajući vodu u vino. Tako je Krist blagoslovivši obrok blagoslovio brak.

Čudo kruha i ribe još je jedan dobar primjer. Nakon što je nahranio mnoštvo, naš Gospodin odabrao je ovaj trenutak da otkrije da je on Kruh života, da je njegovo tijelo prava hrana i da je njegova krv pravo piće. Naš Gospodin otkriva jednu od svojih najdubljih teoloških istina – otajstvo transupstancijacije – tijekom jednoga obroka. Osim toga, on utemeljuje sakrament na koji se ova istina najizravnije odnosi, Euharistiju, tijekom Posljednje večere. Tako je Misa oblikovana po uzoru na obiteljski obrok, a ostali katolici su nam braća i sestre u Kristu.

Zajedničko sjedenje za stolom i dijeljenje ukusnog obroka, posebno onoga koji je obitelj zajedno pripremila, pomaže u izgradnji snažnog braka i snažnog obiteljskog života.

3. Razgovarajte zajedno

„Prestali smo komunicirati.“ Ovo je daleko najčešći odgovor kada se podnositelje zahtjeva pred sudom pita zašto im se brak raspao. Komunikacija je ključ svakog braka. Kroz komunikaciju supružnici kažu „Volim te“, otkrivaju međusobne potrebe i želje, uče što druga osoba voli, a što ne voli. Kada se komunikacija prekine, brak počinje zakazivati.

Najbolji primjer kojeg se sjećam ne dolazi sa suda, već iz kampanje jednog ambicioznog pro-life političara koji mi se obratio za pomoć s komunikacijskom strategijom. Prvo što sam mu savjetovao bilo je da odvoji barem pola sata dnevno iz rasporeda kampanje kako bi komunicirao sa suprugom.

Provođenje 18 sati dnevno u javnosti, kampanja “od vrata do vrata”, ohrabrivanje aktivista, i priprema za rasprave u gradskoj vijećnici uzimali su danak njegovom braku. Njegova supruga bila je preopterećena preuzimanjem svih odgovornosti za djecu i dom, a istovremeno je radila posao s punim radnim vremenom. Htjela bi razgovarati kada bi on kasno navečer došao kući, ali on bi se uvukao u krevet i zaspao. Uvijek je bio previše zauzet ili previše umoran da bi odvojio vrijeme za svoju ženu, sve dok kasno jedne noći nije došao kući i otkrio da je supruga promijenila brave.

„Trebam tvoju pomoć da napišem govor za medije“, rekao mi je sljedeće jutro. „Nije me briga kako će završiti, ali prva rečenica mora biti: ‘Volim svoju ženu. Volim je više od bilo koga drugog na svijetu. Znam da nisam dobar u izražavanju svojih osjećaja, ali radije bih izgubio kampanju nego da izgubim nju.’“

Govor je dospio na naslovnicu lokalnih novina. Postao je glavna tema razgovora u lokalnim kafićima, a njegova popularnost u anketama počela je rasti. Što je još važnije, kada je njegova žena vidjela novine, umarširala je u ured kampanje, pogledala muža u oči i rekla pred volonterima: „Zašto mi to nisi prije rekao? Jutros sam dogovorila sastanak za podnošenje zahtjeva za razvod.“

„Pretpostavio sam da znaš koliko te volim“, odgovorio je moj prijatelj. „Zato se kandidiram. Ne sviđa mi se kako vlada uništava brak i obitelj. Želim da naša djeca imaju ono što mi imamo kad odrastu. Ako ozbiljno misliš u vezi s razvodom, sada ću odustati od kampanje.“

To je bio posljednji put da je kandidat pretpostavio da njegova supruga zna što mu je na srcu. Od tada je svaki dan izdvajao vrijeme iz kampanje kako bi se našao s njom na ručku ili joj kupio cvijeće. Ponekad je to bio samo dvominutni poziv kako bi je zamolio za molitve i rekao joj koliko cijeni stabilnost koju ona pruža obitelji. Najvažnije je da joj je svaki dan govorio da je voli.

Danas podučavaju komunikacijskim vještinama zaručene i tek vjenčane parove. Govore drugima kako je nedostatak komunikacije gotovo uništio njihov brak, i kako je učenje komunikacije donijelo Božji blagoslov u njihov brak.

4. Zabavljajte se zajedno

Jedan od prvih obrazaca koje sam primijetio na bračnim sudovima odnosio se na preljub: Treća strana obično je bio kolega s posla, a preljubnička veza obično je započela nakon razdoblja sukobljenih radnih rasporeda bračnog para. Kada osoba provodi više vremena s kolegom s posla nego sa supružnikom, lakše se povezuje s njim.

Suprotno tome, najjači brakovi su oni u kojima supružnici odvajaju vrijeme jedno za drugo. Nakon komunikacije s Bogom i komunikacije jedno s drugim, važno je da se parovi zabavljaju zajedno. Zato su oba para mojih baka i djedova imali snažne brakove. Kao dijete svake sam godine provodio po jedan tjedan ljetnih praznika sa svakim parom baka i djedova. Moji baka i djed s majčine strane bili su iz više klase i britanskog protestantskog podrijetla, dok su baka i djed s očeve strane bili radnici, katolici i imigranti. Jedna stvar koja im je bila zajednička bila je da u dnevnoj sobi nisu imali televizor. Televizor su držali u radnoj sobi.

Moji bake i djedovi uredili su svoje dnevne boravke tako da su kauči, dvosjedi i fotelje tvorili polukrug oko kamina. Isto vrijedi i za raspored dnevnog boravka baka i djedova moje supruge, i mnogih starijih ljudi koje sam upoznao tijekom života. Godinama kasnije, jedan svećenik mi je istaknuo da vas taj raspored prisiljava da gledate osobu koja sjedi nasuprot vas. To pak vodi do razgovora, društvenih igara, pričanja priča i drugih obiteljskih aktivnosti. Ukratko, umjesto da vegetiraju pred televizorom, moji bake i djedovi provodili su večeri zabavljajući jedni druge.

Naš brak je poput našega duhovnog života: što više truda uložimo u njega, to više Bog može djelovati svojom milosti. Slično tome, što više vremena provodimo sa svojim supružnikom, što više učimo o njemu ili njoj, to više otvaramo brak Božjem blagoslovu. Stoga je važno da parovi pronađu aktivnosti u kojima se mogu opustiti i zabavljati zajedno. Ove igre mogu biti čak povezane s kućanskim poslovima.

5. Držite se za ruke

„Nemojte da vas opet uhvatim kako to radite“, rekao je otac Joe.

Trgnuo sam se. Moja supruga i ja, mladenci, gledali smo zalazak sunca sa šetnice. Otac Joe, kanonski pravnik Svećeničkog bratstva sv. Petra, prišuljao nam se s leđa.

„Kako radimo što, oče?“ upitao sam.

„Ne držite se za ruke. Trebali biste se držati za ruke u javnosti. Inače, kako će ljudi znati da ste u braku i da se volite?“

Moja se supruga nasmiješila. Rekla mi je isto ranije te večeri. Nasmijao sam se. Sljedećeg jutra počinjao sam svoj prvi posao na sudu i držanje za ruke bilo mi je zadnje na pameti.

Sada sam pametniji. U problematičnim je brakovima nedostatak vidljive naklonosti gotovo uvijek primjetan. Sljedeći mjesec proveo sam čitajući iskaze svjedoka koji su naveli da se par nikada nije držao za ruke, nikada se nisu ljubili, i nikada nisu pokazivali bliskost u javnosti. Sedam godina kasnije mogu potvrditi da svjedoci prekinutog braka najčešće ukazuju na nedostatak vidljive bliskosti.

Bliskost je važna jer nas je Bog stvorio kao fizička bića, sa sposobnošću osjećanja. Često je za našeg supružnika zagrljaj više utješan od pukih riječi. Bliskost omogućuje paru da fizički izrazi svoju ljubav jedno prema drugome.

Naklonost se ne smije miješati sa seksom. Bračni čin je fizički izraz ljubavi koji bi trebao biti ograničen na privatnost bračnog kreveta. Bliskost, s druge strane, obuhvaća sve izraze fizičke ljubavi između bračnog para – uključujući i one prikladne za javno pokazivanje.

Držanje za ruke, grljenje i ljubljenje pri susretu i pri rastanku jačaju brak. Brak je sakrament, a ti mali činovi naklonosti su sakramentali. Oni omogućuju paru da ponovno potvrdi svoju ljubav jedno prema drugome, podsjećajući ih na zavjete koji su doveli do njihova saveza. Tim postupcima par javno svjedoči o svojoj ljubavi, svojoj vezi i Božjoj milosti u svojim životima.

Brak je divna institucija. Bračnim savezom muškarac i žena ujedinjuju se da vole jedno drugo. Brak čini temelj obiteljske jedinice i društva. Kada se i muž i žena kršteni, brak je također sakrament, što znači da postaje izvor Božje milosti. Stoga, odvojite vrijeme za zajedničku molitvu, zajedničko jelo, razgovor, zabavu, ​​i držanje za ruke! Vrijedno je truda.

DODATAK

Popratna literatura:

“Priručnik za katoličke obitelji”, o. Lawrence Lovasik

“Otvoreno o seksualnosti i braku”, Christopher West

“Ljubav i odgovornost”, Karol Wojtyła

“Brak – otajstvo vjerne ljubavi”, Dietrich von Hildebrand

“Troje za brak”, Fulton J. Sheen

Izvor: Catholic.com| Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.