ODGOVORNO RODITELJSTVO

Koliko djece katolici u braku trebaju imati i što o tome kaže Crkva?

Možda vama to i ne treba, ali to se mora objaviti dosta glasno jer često ima osoba koje gledaju na zakone Crkve kao na zabrane, tabue, prepreke pravoj ljubavi, kao osude djela tijela. Nikada nije bilo tako: Crkva želi spasiti ljudsku ljubav u onome što joj je stvarno, suštinsko.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Kršćanski zakon ima cilj učiniti čovjeka istinski i potpunije sretnim. Čuva i umnaža pravu ljubav, oslobađa je od zastranjenja i izopačenosti koje je ponižavaju i zarobljavaju kradući joj njezinu vlast i slobodu. Ne postoji ništa uistinu ljudsko što ne pronalazi odjeka u srcu Crkve. Tako je od početka i tako će biti.

Upravo je sv. Pavao u I. stoljeću bio taj koji, da bi shvatio sjedinjenje muškarca i žene u braku, traži uzvišenu sliku sjedinjenja Krista sa svojom Crkvom. Upravo je sam Isus Krist taj koji je, nekoliko godina prije, odlučno i odvažno izjavio da će se čovjek sjediniti sa ženom i njih dvoje bit će jedno tijelo. Može li se ponuditi veće odvažnosti i veće uzvišenosti planova?

Od te božanske objave iz Svetog pisma Crkva nastavlja bez pukotina. Svjesna je da je njezin nauk znak kontradikcije — kao što je to uvijek bilo — no ne prestaje zato obznanjivati poniznom odlučnošću sav moralni, prirodni i evanđeoski zakon koji se ne može dijeliti na dijelove niti izvlačiti iz konteksta a da ga se ne pokvari. Crkva nije autor tih zakona niti može biti njihov sudac, već je samo njihova čuvarica i tumač.

Znade da time doprinosi uspostavljanju jedne civilizacije koja se može nazivati ljudskom.

A moja sloboda. a moja autonomija? To jako dobro objašnjava poslanica Gaudium et spes: No ako se pod »autonomijom vremenitog« podrazumijeva da stvorene stvari ne ovise o Bogu i da njima može čovjek raspolagati bez obzira na Stvoritelja, svatko tko vjeruje u Boga uviđa neispravnost takova stava. Stvorenje naime bez Stvoritelja iščezava (…) Štoviše, kad je Bog zaboravljen, stvorenje postaje neshvatljivo.

Odavde se izvode zaključci koji bacaju apsolutno jasno svjetlo na bilo koju pretpostavku: Bog je htio da postoji neodvojiva povezanost između obaju značenja bračnog čina: značenja sjedinjenja i prokreacijskog značenja, a čovjek to ne može raskinuti na vlastitu inicijativu.

To, kao i ostala nepromjenjiva načela, Crkva je objašnjavala, posebice u zadnjem stoljeću, u značajnim dokumentima: enciklici Casti connubii, pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes, enciklici Humanae vitae, apostolskoj pobudnici Familiaris consortio te naputku Donum vitae.

Stoga Crkva, koja osim što je Učiteljica također je i Majka, poznaje svu bijedu ljudskog srca i stavlja mu na dohvat svu onu bujicu milosti koju podrazumijevaju sakramenti kako bi dala snage svim ljudima u njihovoj borbi i u njihovim slabostima. Uvijek je imala raširene ruke da oprosti sedam puta i sedamdeset puta sedam. Sve osim da dopusti da je bijelo crno i crno bijelo, jer nije na njoj da mijenja i jednu jedinu sitnicu na blagu o kojem se mora skrbiti.

Takva je Crkva — poput svog Božanskog Utemeljitelja — koji nije došao nikoga osuditi već sve spasiti.

Odgovorno roditeljstvo

Nakon što smo se prisjetili nekih osnovnih pojmova, možemo sada obuhvatiti značenje ovog izraza koji smo toliko puta čuli: odgovorno roditeljstvo. Morat ćemo poći od činjenice da je to roditeljstvo, a ne neplodnost.

S druge pak strane morat ćemo ga proglasiti odgovornim, jer su muškarac i žena kojima je dana sloboda ti koji donose odluku za koju moraju odgovarati pred Bogom koji im je udijelio tu sposobnost.

Stigli smo dakle do suvislog načina djelovanja. Odgovorno roditeljstvo pretpostavlja da muškarac i žena, imajući na umu sve okolnosti tog konkretnog trenutka, traže da se ispuni u njima volja Božja.

Zar je tako teško otkriti taj Božji naum za svaki bračni par? Nije. Bog nikada ne traži nemoguće. Kada sami sebi ne postavljamo zamke kako bismo se prevarili; kada se pred Bogom s iskrenošću i ispravnošću srca promišljaju sve činjenice koje oblikuju tu situaciju… svjetlo, mir i vedrina dolaze da rasvijetle odluku da bude u skladu s božanskim planom.

Krenimo korak po korak. Rekli smo da je čovjek razumno biće; takvog ga je želio Bog i ništa od onog što On želi za nas ne ide protiv razuma. On želi da upotrijebimo glavu, talent i jasnu moć rasuđivanja u našem djelovanju.

Služeći se oruđem našeg uma, analizirat ćemo okolnosti u kojima se nalazimo, danas i sada, da vidimo možemo li imati drugo dijete. Te okolnosti očito nemaju istu specifičnu težinu. Da bismo ih odvagnuli, trebamo mišljenje savjesti. Sljedeći korak je stoga: Formiranje naše savjesti.

O toj temi postoji sjajna enciklika Pavla VI., Humanae vitae koja, sabirući sav prethodni nauk, taj nauk aktualizira i razjašnjava. To je dokument koji bi bračni par morao poznavati i prebirati u mirnom i staloženom čitanju.

Vrlo je moguće da će u njegovu čitanju biti potrebno pokoje objašnjenje. Tu se javlja druga važna odluka: traženje pomoći svećenika, čovjeka s iskustvom i pobožnog, sa znanjem i duhovnim životom. Postoji formula koja zna dovesti do otkrića. Potražiti svećenika koji svakodnevno sjedi u ispovjedaonici. Evo vam dobre podrške u formiranju savjesti.

Kad smo već kod toga, čini mi se bitnim dati jedno objašnjenje. Svećenik ti može pomoći da upoznaš koji su konkretni stavovi nauka o braku i djeci: može ti, koristeći svoje iskustvo, ukazati na poteškoće i najbolje načine kako ih nadvladati; može, a to će i učiniti, moliti za vas. Jedina stvar koju ne može učiniti jest zamijeniti vas u odluci. Odluka mora biti vaša i vi ste jedini odgovorni za nju, da nikad ne mognete rasteretiti svoju savjest na onog svećenika koji je »mogao savjetovati«, ali nikada odlučiti. Da biste od te točke došli do toga da možete primati neke korektne smjernice, trebate biti jako iskreni i objasniti situaciju s jednakom jasnoćom kao što doktoru kazujete simptome bolesti. Život nam ovisi o tome.

Na trećem smo koraku: analizirali smo okolnosti, razmotrili smo ih u svjetlu dobro formirane savjesti i stiže trenutak odluke koja će, promišljena u ispravnom rasuđivanju pred Bogom, biti dobra.

Potrebno je primijetiti da te odluke zadržavaju svoju važnost sve dok su okolnosti koje oblikuju osnovnu situaciju nepromjenjive. Kada koja činjenica bude izložena promjeni, morat će se ponoviti proces i proučiti nova odluka.

Koliko djece?

Slažemo se u svim prethodnim razmišljanjima, ali: koliko djece treba imati? Koji razmak u godinama treba biti među njima? Kada je potrebno stati? Odgovoriti na ta pitanja izgovarajući brojeve kao na lotu bila bi ludorija. Mislim da se nitko tko je pri zdravoj pameti ne bi usudio reći neki broj.

Najviše što možemo jest riskirati u pretresanju nekih razmišljanja koja nam mogu poslužiti kao orijentir, nikad kao model u tako intimnoj i osobnoj stvari. Ah! Molim vas, ne vrijedi se služiti dijalektikom krajnjih slučajeva! Trebalo bi se odnositi prema njima kao takvima unutar temeljnih i općih načela morala braka.

  • Ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi trebalo odgoditi rođenje prvog djeteta. Objektivni podatci govore sami za sebe: na sudu u La Roti od 500 slučajeva propalih brakova, 44 posto su brakovi koji nisu imali djece u prvim godinama braka. Ako postoje objektivne poteškoće to znači da to nije bio pravi čas za sklapanje braka.
  • Treba imati sposobnost riskiranja. Logika je jedna grana filozofije koja je jako potrebna, ali Bog također ima svoju “logiku” koju će čovjek odvagati u svjetlu vjere. Riječima Ivana Pavla II.: Ne bojte se djece koja mogu doći; ona su najljepši dar braka. Ne odbijajte dovesti uzvanike na gozbu života. Strah je loš savjetnik, komocija također. Treba kročiti životom uvijek na vršcima prstiju da ne bismo ostali na visini patuljaka. Tri dlana iznad onog što se s ravnog pogleda čini razumnim.
  • Ne zaboravite da je žena ta koja vodi inicijativu kada se radi o postavljanju pitanja o povremenom spolnom suzdržavanju. Općenito, ona je najizravnije pogođena i ona je ta koja obično planira početak i kraj spolnog suzdržavanja. No moramo biti svjesni i da je suprug, zapravo, taj kojemu je veći napor spolno se suzdržavati. Supruga sa svojom savršenom intuicijom mora uložiti u igru sve svoje sposobnosti da bi to mirno prošlo.
  • Brojna obitelj rezultat je velikodušnosti, ponekad herojske, plod darežljivosti koja toliko cijeni dar života da se bilo koja žrtva čini razmjerno malom u usporedbi s neizmjernom vrijednošću ljudskoga bića. U svjetlu tog razmišljanja: četvero, sedmero, osmero djece kruna su užitka i slave.

Ipak, donijeti na svijet desetero ili dvanaestero djece, isključivo zato što se ponašalo po naletima nagona, bez služenja razumom koji bi to regulirao, može značiti nedostatak odgovornosti u roditelja.

O kojim će se okolnostima morati razmišljati u svakom trenutku?

1. Bolest majke

Ako su starija djeca rođena carskim rezom, majka mora potražiti savjet liječnika stručnjaka s profesionalnom etikom, uvažavajući njegovo mišljenje. Na kocki je dobrobit majke, već rođene djece i obiteljska ravnoteža.

Uobičajeno u takvim slučajevima suprug koji voli svoju suprugu bit će odgovoran za moguće štetne posljedice za ženu, što će rezultirati obuzdavanjem nagona i dobrovoljnim prihvaćanjem povremenoga spolnog suzdržavanja.

2. Fizička ili psihička slabost majke

Ponekad više porođaja za redom u kratkom roku mogu prouzročiti iscrpljenost koju bi trebalo analizirati da bi se razmotrila mogućnost odgađanja rađanja djece na neko vrijeme dok se ne uoče znakovi pravog oporavka.

3. Financijske poteškoće

To je vrlo sklisko područje. Kada postoji opasnost od navikavanja na dug, treba donijeti objektivnu odluku. Potrebe koje jedna obitelj može imati neodređene su. Morat će imati junačko držanje da bi se znali zadovoljiti umjerenim životom koji uvijek obogaćuje obiteljski mir.

4. Dobrobit drugih

Dobrobit ostalih ljudi već rođenih nešto je što se mora tražiti, ali znajući promišljati da ta dobrobit znači praviti društvo ostaloj braći makar ih zbog toga »dopadne manje« u raspodjeli. Takav suživot s velikodušnošću, veseljem i žrtvovanjem nezamjenjiva je škola za odgoj snage i jakosti.

Na negativnoj strani također ima praktičnih iskustava.

  • Ne smije biti motiv za odgađanje djeteta planiranje putovanja iz zadovoljstva.
  • Nije razlog za odgađanje djeteta cijena školarine, jer nam djeca ne moraju ići u privatnu školu.
  • Ne može se odgoditi dijete jer nam to »ne odgovara«. Nelagoda trudnoće, porođaj i poslovi koji slijede – sve se to nadoknađuje veseljem donošenja djeteta na svijet.

Usvojiti neku odluku znači već proći pola puta, ali ipak čeka nas još jedan prolaz — kako ga prijeći?

Prije svega razumno. Kao osobe. Kao racionalna bića koja razmišljaju prije glavom negoli srcem.

Kada postoje ozbiljni razlozi, poput onih spomenutih, Crkva prihvaća razmak između mogućih rođenja postignut povremenim spolnim suzdržavanjem. Odnosno: poznavajući periodične cikluse žene, supružnici — s pravim razlozima — uzajamnim dogovorom odustaju od konzumiranja braka u plodnim razdobljima.

Samo iz tog razloga i na taj način dopušteno je da čovjek, koristeći svoj um, odgovorno regulira roditeljstvo.

Prigovori koji se često ulažu protiv načela razuma i dobrog djelovanja bezbrojni su. Pogledajmo dva najčešća:

Te metode uvijek griješe.

Nije točno, a još manje uz najnovija znanstvena dostignuća u analizi sluzi. Dokazano je da u 98% slučajeva trudnoća nije moguća. Pogreška nije u metodi već u ljudima zaduženim da je primijene u praksi. Spominjali smo da je važno upotrijebiti um, jer samo životinje slušaju slijepe nagone, ljudi se služe razumom da bi upravljali tim nagonima.

Jako je teško… to nitko ne može podnijeti… naporno je.

Je li teška metoda ili su preslabe osobe koje bi je trebale provesti do kraja? Očigledno je potrebna marljivost, briga, trud da ne bi dopustili da jedna iskra zapali vatru kad je više nije moguće zaustaviti. Treba vladati maštom, oslanjati se na iskustvo da bi otkrili one situacije koje dovode do dodatne poteškoće. Trebat će biti budna duha i obzirno tražiti pomoć drugog supružnika.

Jedna činjenica koju moramo ponovo uzeti u obzir jest da žena obično može biti mirna s malim znacima ljubavi i pažnje. Ti detalji, međutim, mogu u muškarcu razbuktati puno veću uzbuđenost. Neka se stoga ona ne čudi kada u razdobljima spolnog suzdržavanja njezin suprug postane povučen i dalek.

Još jedan praktičan aspekt, u današnje doba tolikog profesionalnog kretanja, česta su putovanja pa treba paziti s datumima da se ne povežu s razdobljem spolnog suzdržavanja i tako ga još više produže.

Nema sumnje da u određenim prilikama može biti iznimno teško živjeti s povremenim spolnim suzdržavanjem… no moram opet ponoviti refren: možemo. Moguće je tako živjeti jer Bog nikad ne traži ništa nemoguće i spreman je pružiti nam svoju pomoć. Pomoć koja uvijek stiže, jer svih Deset zapovijedi Božjih nose sa sobom dar milosti koja pomaže ljudskoj slobodi da ih ispuni.

Valja se stalno boriti s pobjedničkim moralom, znajući da iskustvo tisuća bračnih parova koji su odlučili uspjeti, pokazuje da se njihova ljubav produbljuje, pušta korijenje i postaje staloženijom i sretnijom.

U suprotnom, bračni život pretvara se u gnojište, u odvodni kanal koji prije ili poslije zatruje čitavu obitelj.

Ve ć sam to rekao. Koristiti kontracepciju, bilo koje vrste ona bila, znači prekinuti poredak koji je Stvoritelj uspostavio u prirodi čovjeka i odbijati priznati Boga kao Boga.

Ne pretjerujem. Posljedice su vidljive i mogu se procijeniti jednostavnim promatranjem.

Pretvaranje u suca života, kršenje Božjeg zakona, degradira i prirodu i to u tolikoj mjeri da su krajnje posljedice zlokobne.

Ne bih htio zaključiti ovo poglavlje a da ne posvetim jedan zaseban odlomak ženi. Oprosti mi što ti to potpuno jasno kažem: u ovom vidu — kao i u mnogim vidovima bračnog života — uloga žene odlučujuća je u 80% slučajeva. Kada se žena potrudi podignuti na noge svoj brak sa svom svojom čistom ljepotom, ona to i postiže. Sredstava joj ne nedostaje da bi to postigla. Koliko je brakova ponovo stalo na noge zahvaljujući herojskoj upornosti žene koja ima visoko mišljenje o njegovu dostojanstvu!

Postoji jedna vrijednost koja proizlazi iz nježnosti kada se međusobnim dogovorom i zbog pravih razloga živi spolno suzdržavanje. Druga osoba osjeća se vrijednom zbog onoga što jest, a ne zbog užitka koji pruža. Pročišćuje se ljubav, ne vene s ravnodušnošću, već se nadopunjuje detaljima prave ljubavi: rođendani, pokloni, vrednovanje kućanskih poslova. Oraspoložiti se da bi se ljupko gledali i smijali se samima sebi, shvativši da iako »to teško podnosimo, super nam dođe«.

Ta je bračna čistoća način voljenja tijela: ona želi da ono bude okretno, mirno i da se u njemu uživa u slobodi sudbine. A to je dokaz da jedno voli drugo s nježnošću a ne zbog vlastitog užitka.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Antonia Vázqueza  Brak za novo vrijeme. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku!

Objavljeno: 5. kolovoza 2016.

Možda vam se svidi