U redu, to i nije tako česta pojava, ali ipak mislim da bi svatko trebao razmotriti ideju da propusti dan vlastitoga vjenčanja. Poslušajte me! Ne kažem da bismo sve trebale biti gomila „odbjeglih nevjesta”. Želim govoriti o svojem iskustvu s idejom da su vjenčanja i velike, raskošne zabave sinonimi. Ta je ideja duboko ukorijenjena u našoj kulturi, našim društvenim krugovima, a u određenoj mjeri i u našim crkvama, i to često odvlači pozornost s onoga što je stvarno važno. 

Dopustite da ispričam što je bilo, od početka. Čim smo se ja i moj suprug zaručili, znali smo da želimo jednostavno vjenčanje, bez pompe i raskoši. Zašto? Vjerojatnost da ću biti dovoljno zdrava da se udam bila je pola-pola, a planiranje velike zabave samo bi povećalo rizik. Svatko se složio da je minimalističko, jednostavno vjenčanje odlična ideja za nas, i ljudi su se počeli javljati da nam pomognu. Pomislila sam: „Odlično, s ovoliko će pomoći sve biti lako!”

Tada se dogodilo nešto zanimljivo.

Većina dobrovoljaca koji su pomagali s vjenčanjem promijenila se na veoma neobičan način. (Što vjenčanja čine ljudima…?) Iako smo se složili da će vjenčanje biti jednostavno, izgleda da su svi oni mislili da ja neću biti sretna ako na vjenčanju ne bude: … (sami ispunite prazninu). Ukrasa za dvoranu, savršenih deserta, elegantnih programa, posebne frizure, igara, poklona. Svećenik je čak pitao moga zaručnika jesam li mu dopustila da na fotografijama nosi ručni sat. 

Izgleda da je svatko mislio da postoji samo jedan način da se mene, Mladenku, usreći. Svaka osoba me voljela i imala je najbolje namjere, ali ja sam se ubrzo izgubila u svim tim „prijeko potrebnim” detaljima i planovima koje su mi svi prezentirali. Nisam mogla prestati razmišljati: „A što se dogodilo s jednostavnošću?!”

Možete sami pogoditi kako je sve završilo. Onoga tjedna kada smo se trebali vjenčati ja sam se ozbiljno razboljela, ali planovi za vjenčanje ipak su se odvijali kao što je bilo predviđeno. Gosti su stigli sa svih krajeva zemlje, DJ se u dvorani pripremao puštati dobru glazbu, i svatko se dotjerao i iščekivao moj dolazak u crkvu.

To se nije dogodilo. Sve sam propustila. Nisam čak uspjela ni pozdraviti zaručnikove roditelje. Na kraju su svi bili na večeri i naplesali su se, i otišli kući a da uopće nisu vidjeli nikakvo vjenčanje.

Neobično, ali upravo tada su se stvari maksimalno poboljšale.

Sjećate li se svih onih dobrovoljaca koji su stalno nešto nadodavali mojem „minimalističkom” vjenčanju? Svi su se zaokrenuli za 180 stupnjeva. Svećenik, koji je satima isprobavao vjenčanje dok mene nije bilo, odjednom nam je rekao da možemo promijeniti termin i doći bilo kojega dana kada meni bude bolje. Čak je ponudio da nas vjenča kod kuće, uz posebno biskupovo dopuštenje.

DJ je poslao suosjećajan e-mail i rekao da mu je bilo čast biti dio svega, iako mene uopće nije bilo. Frizerka je ponudila da dođe kod mene kući kada god bude novi termin vjenčanja. Fotografkinja je rekla da može doći kada god nama bude odgovaralo. Svi su gosti bili puni razumijevanja i rekli su da im je najvažnije moje zdravlje.

„Stvarno čudno”, pomislila sam, zahvalna, ali i zbunjena. „Što se dogodilo sa svačijim zamislima i detaljima?” Nisam znala jesu li mi ljudi uopće vjerovali na samome početku, kada sam rekla da ću vjerojatno biti previše bolesna za „normalno” vjenčanje, ili jesu li to sve shvatili tek kada su i sami vidjeli. Bilo kako bilo, mi smo čvrsto uvjereni da je najveći blagoslov tijekom toga kaotičnoga razdoblja bilo to što su svi članovi obitelji i prijatelji bili tako spremni prilagoditi se situaciji.

Ovo iskustvo ilustriralo je četiri glavna koncepta o kojima valja razmisliti.

1. Samo vjenčanje nije brak!

U današnjem se društvu dan vjenčanja općenito smatra vrhuncem ljubavi. To je posve pogrešno: vrhunac ljubavi jest brak do kraja života, godine odanosti i predanosti „dok nas smrt ne rastavi”. Društvo je to zaboravilo. Želim svakoga od vas podsjetiti da je najvažniji sakrament braka, a ne uzbuđenje oko vjenčanja. Ako planirate vjenčanje, a to ste zaboravili, vrijeme je da pojednostavnite stvar.

2. Vjenčanje se uvijek mora moći odgoditi ako se dogodi hitan slučaj.

Čula sam za slučaj kada su mladoženjine tri sestre poginule u nezamislivoj prometnoj nesreći na putu na probu vjenčanja, a vjenčanja je na kraju ipak bilo. Zašto? Mladenka i mladoženja nisu se mogli dogovoriti s organizatorima vjenčanja oko promjene datuma jer su im bili platili gomilu novca. To je krajnja glupost! Zar su lokacija, datum ili tema zabave važniji od smrtnog slučaja u obitelji? Društvo forsira ideju da je vjenčanje najvažniji događaj u životu. Vrijeme je da prestanemo padati na to.

3. Čak i najbolji ljudi, uključujući i obitelj i prijatelje, mogu pogrešno misliti da vi nećete biti sretni bez… (sami nadopunite)

To se može dogoditi iz mnogo razloga, kao na primjer, da ti ljudi žele da mladencima bude lakše, ili podsvjesno projiciraju svoje želje na mladenku, ili se jednostavno zanesu u vrtlogu uzbuđenja oko vjenčanja. Sve to proizlazi iz dobrih namjera, ali stvari mogu brzo izmaknuti kontroli. Tako se može i izvršiti ogroman pritisak na mladence, koji pokušavaju ugoditi svima. Ako znate što želite, ili ne želite, jednostavno recite.

4. Prestanite stavljati mladenku na pijedestal.

Jeste li ikada imali osjećaj da „Mladenka” postaje naslov popraćen pripadajućom znakovitom glazbom? Promijenimo to. Buduće mladenke: vi niste odjednom centar svemira. Svi drugi: okanite se ideje da je mladenka odjednom postala princeza. Nitko ne mora izvoditi nevjerojatne pothvate kako bi ugodio Mladenki, i mladenka nema „pravo” na savršenstvo. Ona je normalno ljudsko biće, i zato se i ona i svi drugi trebaju tako i ponašati.

Konačno smo se uspjeli vjenčati nekoliko tjedana kasnije.

Na kraju je to bilo upravo ono intimno, jednostavno vjenčanje koje smo od početka željeli. Bih li htjela da sam bila prisutna onoga prvoga puta kada smo se trebali vjenčati? Bih. Jesam li zahvalna za katastrofu u koju se stvar pretvorila? Čudno, ali jesam.

Taj neobični paradoks učvrstio je moje uvjerenje da vjenčanja nisu nastupi ili izvedbe. Društvo u kojemu danas živimo kaže nam da je vjenčanje vrhunac vaše ljubavi, i da to možete izmjeriti veličinom, cijenom, haljinama, datumima ili savršenstvom. Svi mi znamo da to nije važno. Važan je sakrament. Važno je da vi i vaš supružnik počnete živjeti svoj život kao jedno. Prisjetite se toga sljedeći put kada budete na vjenčanju, kada drugima pomažete oko vjenčanja, ili kada budete planirali vlastito vjenčanje.

Cadence McManimon

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Članak je izvorno obavljen na stranici Catholic Match (Catholic Match Institute), internetskoj platformi za spajanje katoličkih samaca. Prenosimo ga s dopuštenjem.