Jedan od najvažnijih elemenata koji potiče intimnost između dvoje ljudi jest sposobnost svakog od njih da preuzme odgovornost za vlastite osjećaje.

Bio sam terapeut paru koji je imao bračnih problema zbog suprugova opijanja. Zamolio sam suprugu da mužu kaže kako se osjeća kad on pije.

„Imam osjećaj da ne razmišlja o onom što radi. Imam osjećaj da on…“ „Ne, sada procjenjujete njegove postupke. Kako se vi osjećate zbog njegova opijanja?“

„Imam osjećaj da ga nije briga…“

„Ne“, rekao sam. „To je ono što mislite o njemu. Kako se osjećate kad on pije?“

Počela je plakati. „Osjećam se vrlo usamljeno i preplašeno.“ Konačno je izgovorila kako se osjeća.

U tom trenutku njezin je suprug ispružio ruku i položio je na njezinu nadlakticu. „Nisam imao pojma da si preplašena“, rekao je. „Nikad ne bih htio da si u strahu zbog mene.“

Ovaj razgovor bio je istinska prekretnica u njihovu odnosu. Godinama mu je supruga prigovarala i kritizirala ga zbog toga kakav je i kakav bi trebao biti. On joj je uzvraćao optužujući je i opravdavajući svoje ponašanje. Usprkos satima i satima razgovora nastavljali su govoriti u prazno. Nijedno nije preuzimalo odgovornost za vlastite osjećaje o kojima nisu govorili jedno drugom.

Svoje osjećaje ne komuniciramo kad kažemo: „Imam osjećaj da ti…“ Svoje osjećaje komuniciramo kad kažemo: „Osjećam se tužno ili povrijeđeno, usamljeno ili preplašeno, ili…“ Takva je ranjivost početak intimnosti i brižnosti.

Osjećaji su i signal upozorenja koji nam kazuje da nešto trebamo učiniti. Primjerice, ako ste na nekog ljuti zbog nečeg što je učinio, vaša je odgovornost prići toj osobi i reći joj da ste ljuti i zašto ste ljuti. Ako mislite da je vaš bijes problem te osobe i da bi ga ona trebala riješiti, mogli biste čekati godinama. A vaš bi se bijes tijekom vremena mogao pretvoriti u ogorčenost. Ako ste bijesni, pa čak i ako je netko drugi zbilja zgriješio protiv vas, vaša je odgovornost da poduzmete nešto u vezi s tim.

Bila je to lekcija koju je Susan trebala naučiti. Dok je njezin suprug Jim nekoliko večeri tjedno provodio na prijenosnom računalu da nadoknadi zaostatke u poslovnim projektima, Susan je postajala bijesna. Umjesto da se suoči sa svojim suprugom, šutjela je i povlačila se. Jima je živciralo što iz nje mora izvlačiti što nije u redu. Naposljetku, kad mu je dodijalo njezino durenje, Jim ju je ostavio na miru.

Odnos možemo uništiti ako se ne bavimo svojim osjećajima povrijeđenosti ili bijesa. Susan je s Jimom trebala razgovarati o tome kako se osjeća, a ne čekati da on to iz nje izvuče. Premda je osjećala da je on taj koji je povrijedio nju, trebala je preuzeti odgovornost za vlastitu povrijeđenost i bijes.

Jim i Susan nisu riješili problem samo tako što mu je ona priznala svoj bijes. Susan je morala načiniti još jedan korak. Morala je razjasniti svoje želje u konfliktu.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.