Sve je oko nas puno mitova i iluzija o braku, koje ja nazivam bajkovitim pristupom bračnoj problematici. Na takav se pristup nailazi na mnogim “stručnim” i popularnim skupovima o braku. O braku se pričaju bajke u koje više nitko ne vjeruje, niti oni koji ih iznose, a još manje oni koji ih slušaju. Pokušajmo zajedno razmišljati o nečemu o čemu se malo govori, piše i razmišlja u vezi s brakom.

Ne smijemo u braku nestati, potpuno se predati bračnom partneru i djeci. Moramo i dalje voditi računa i o sebi, a ne samo o njima. Ako to ne učinimo, prije ili kasnije, stradat ćemo ne samo mi, nego i naš brak, a pogotovo djeca. Besmisleno je negiranje sebe da bismo potvrdili bračnog partnera i djecu. Žrtvovani kao osobe, u svojoj individualnosti, prestajemo biti kvalitetni partneri i roditelji.

Nikada ne smijemo prestati misliti i govoriti o sebi u braku. Pogrešno je stalno misliti i govoriti o braku i djeci. Mora biti i za nas mjesta u tom braku i obitelji. To nisu mjesta u kojima moramo nestati, već u kojima se moramo i mi razvijati. Isključivo i permanentno razmišljanje i govorenje o bračnom partneru i djeci najbolji je put da ih izgubimo, udaljimo od sebe, prisilimo na bježanje iz našeg dohvata, radijusa našega glasa i misli.

Nije dovoljno imati povjerenje u bračnog partnera, već i u sebe. Nije dovoljno imati pouzdanje samo u njega ili u nju, već i u samoga sebe. Moramo ostati svoji, da bismo mogli biti i njegovi ili njezini, pa i njihovi (čitaj: djece!). Nestajući u partneru i djeci, pretvaramo ih u svoje “žrtve”, koje sve teže podnose taj njima nametnuti položaj, pa bježe od nas, a mi ostajemo razočarani i sami.

Nije dovoljno u braku jedno drugome govoriti – treba se i međusobno slušati. Nije dovoljno zadovoljavati njegove, njezine ili njihove potrebe, već misliti i na svoje. Također nije dovoljno voditi računa o njegovim, njezinim ili njihovim pravima, nego zahtijevati i priznavanje nekih svojih prava. Ako to ne činimo, brak se i obitelj brzo pretvaraju iz mjesta zajedničke sreće u mjesto zajedničke nesreće, iz mjesta opuštene intimnosti u mjesto napete opreznosti i nepovjerenja, iz mirne bračne luke u oluju na otvorenom moru.

Neki od razloga danas toliko učestalih razvoda nalaze se i u ovim ovdje navedenim problemima suvremenog braka. Danas više brak ne može opstati na bajkovitim temeljima “bračnog tradicionalizma”. Braku je potrebna unutarnja motiviranost za ostajanje u njemu, a to je njegova kvaliteta, pravedna raspodjela prava i dužnosti, zadovoljstva i nezadovoljstva, užitaka i žrtve, ugodnog i neugodnog, sreće i nesreće.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.