Kvaliteta braka ne ovisi samo o kvaliteti bračne ljubavi nego također i o kvaliteti bračnog razgovora. Razgovor u našim brakovima je u katastrofalnom stanju. Međusobne poruke se planiraju i šalju, ali bez provjeravanja jesu li uopće “uručene primaocu” ili nestanu negdje na putu prema njemu i kako ju je bračni partner shvatio, prihvatio.

Mnogi se brakovi na to uopće ne obaziru i žive uvjereni da su rekli što su i mislili kazati, da je partner čuo što su mu rekli i da je prihvatio njihovo značenje poruke, pa očekuju da će takvu poruku i realizirati. Nikako ne vjeruju da su rekli što nisu mislili, da je partner čuo što mu nisu rekli, da je razumio poruku na svoj način i prihvatio ne što su mislili i rekli nego što je čuo i shvatio!

Bilo bi idealno kad bismo u braku kazali što namjeravamo, a partner to čuo, tako razumio i prihvatio. U stvarnosti jedno namjeravamo kazati partneru, drugo kažemo, treće on čuje, a četvrto razumije. Na taj način pretvaramo naše brakove u “kulu Babilonsku”, u kojoj svaki drukčije govori, nitko ništa ne razumije, ali svi govore, viču, galame, psuju, prijete i jedno drugo napadaju. Stvara se jedan monologizirani mimo govor, a ne zajednički različit razgovor, koji omogućuje da se različiti upoznamo, dogovaramo i zainteresirano jedni druge otkrivamo. Bračni partneri u takvu braku nalikuju strancima u stranoj zemlji čiji jezik ne razumiju.

Za vrijeme prve kratkotrajne faze bračne ljubavi, koju možemo poistovjetiti sa zaljubljenošću, to nije važno, jer nam u to vrijeme verbalni govor i ne treba, jer ga zamjenjuje emocionalan intuitivni govor bez riječi, koji savršeno funkcionira uz uvjet da je razina međusobne zaljubljenosti obostrano ista. Zaljubljenost je zapravo besplatna “demo verzija” ljubavi. Da bi ona funkcionirala na dužu prugu, u obliku obostrano zadovoljavajuće ljubavi, uz mogućnost sačuvane individualnosti i različitosti oba partnera, treba investirati u njezinu pretvorbu i kasnije održavanje kao bračne ljubavi. Tu je najvažnija i bračna komunikacija, i to jasna, otvorena, razumljiva i verbalna, tj. riječima.

Pomoću kvalitetna bračnog dijaloga moramo stalno provjeravati je li partner našu poruku čuo, razumio, kako ju je protumačio i kako je na nju reagirao. Bračna komunikacija se ne može voditi po nekim receptima. Ona se može teško i naučiti. U njoj se moramo snalaziti uz pomoć međusobna slušanja i povremenim razgovorima o svom razgovoru. U suvremenoj komunikologiji se to naziva metakomunikacija.

Da bismo se mogli međusobno slušati i o svojem razgovoru razgovarati, moramo se voljeti. Krug se zatvara: da bismo u braku mogli razgovarati, moramo se voljeti, a da bismo se duže voljeli, moramo razgovarati! To je i jedini “recept” kvalitete bračnog odnosa.

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak i obitelj iz drugoga kuta”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.