Pavao jasno nalaže muževima da ljube (agape) svoje žene (Ef 5, 22-33), no postoji li koji redak u Svetome pismu koji im nalaže da poštuju svoje žene? Podučivši žene da se s poštovanjem odnose prema svojim muževima (1 Pt 3, 1-2), a obraćajući se muževima, Petar kaže: „…obazrivo živite sa svojim ženama… te im iskazujte čast kao subaštinicama milosti života.“ (1 Pt 3,7) Ovim riječima Petar muževima nalaže da cijene svoje žene koje su im ravnopravne s obzirom na udio u Božjoj milosti. Pavao se s time također slaže: „Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste Jedan u Kristu Isusu!“ (Gal 3, 28)

Na ovaj koncept iskazivanja časti svojoj ženi nailazimo i u petom poglavlju Poslanici Efežanima, gdje Pavao muževima govori da svoje žene trebaju ljubiti kao same sebe. Kao što Pavao kaže: „Nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu.“ (Ef 5,29) Dakle, kao što se muž brine o svome vlastitome tijelu, tako mu je dužnost brinuti se i o svojoj ženi. Žena čezne za time da bude ta posebna osoba koju Pavao opisuje. Ona želi da se on za nju brine kao za princezu, a ne da je poštuje kao kraljicu. Ona čezne biti mu prva i najvažnija na njegovoj ljestvici prioriteta.

To je kao da je on princ, a ona princeza. U Poslanici Efežanima 5, 33 Pavao ističe da žena muža treba poštivati kao glavu, kao onoga koji je pozvan dati svoj život. „Krist (je) Glava Crkve… Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju.“ (Ef 5, 23-25) Princ je onaj koji odlazi u bitku da bi došao do svoje princeze; ona ne ide u bitku. Dakle, princeza ne traži da je poštuje kao glavu, nego da je se cijeni i uvažava kao subaštinicu milosti života. (1 Pt 3, 7)

Da nastavim služiti se slikom princa i princeze, vjerujem da se prema biblijskom poretku stvari muž kao princ smatra „prvim među jednakima“. Time želim reći da je on jednak njoj, ali on je taj koji je pozvan da skrbi o njoj i da je zaštiti, štoviše, da bude spreman dati i svoj život za nju ako je potrebno. Ovo se može zorno prikazati poznatim uzvikom ‘Prvo žene i djeca!’ koji se koristi kada brod tone i u more se spuštaju čamci za spašavanje.

Nije slučajno da su u pravilu muškarci veći i snažniji od žena. Nije li nam Bog na taj način i vizualno želio pokazati koja je svrha muškaraca? Kada je Nehemija predvodio svoje ljude u obnavljanju zida i borbi protiv neprijatelja, rekao im je: „Borite se za svoju braću, za sinove i kćeri svoje, za žene…“ (Neh 4, 8) Nešto u muškarcu čezne za time da mu se njegova žena divi dok on ispunja svoju zadaću. Kada mu to iskaže, to mu daje dodatni poticaj, ne zato što je arogantan, nego zato što ga je Bog stvorio da tako funkcionira. Muškarci ne hodaju okolo govoreći: „Ja sam prvi među jednakima.“ Svaki dobronamjerni muž znat će da to nije njegovo pravo, nego njegova dužnost. S druge strane, nešto u ženi čezne za time da mu ona bude „najvažnija.“ Ništa drugo je neće toliko osnažiti. Ona sebe ne stavlja u središte. Bog je to usadio u njezinu narav.

Kada joj on iskazuje čast i stavlja je na prvo mjesto, a ona njega poštuje kao prvog među jednakima, njihov brak funkcionira. Kada on očekuje da mu se ona divi, a sam ju ponizuje, on ju zapravo iscrpljuje.

Kada muž osjeti da ona želi šefovati, on tada ne može prepoznati što je uistinu u njezinu srcu. Kada ona od njega očekuje da je štiti, a onda ga optužuje da je bio prezaštitnički nastrojen (previše očinski), ona ga time ponižava. Kada ona osjeti da muškarac želi biti „više nego jednak“, ona tada ne može prepoznati što je uistinu u njegovu srcu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Ljubav i poštovanje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.