Pred bračnim se partnerima nalaze četiri mogućnosti: ili jedan nastoji sebe prilagoditi drugome, ili jedno drugo prilagoditi sebi ili oboje raskidaju bračnu vezu ili obostrano jedno drugome prilagođuju sebe i svoje ponašanje.

U prvom se slučaju jedan bračni partner žrtvuje drugomu. To može činiti zbog neke koristi, osobne slabosti i neodlučnosti, emocionalne ovisnosti, roditeljske obaveze ili životnog uvjerenja. Poznate su loše posljedice takvog žrtvovanja sebe u braku na osobnom i roditeljskom planu.

U drugom slučaju jedan bračni partner pokušava sebi prilagoditi drugoga bračnog partnera. Razvija se međusobno ucjenjivanje i uvjetovanje. Bračni se život pretvara u trgovinu međusobnim ustupcima. Svaki od bračnih partnera nastoji drugoga prisiliti da se promijeni prema njegovim, a ne partnerovim potrebama i željama.

U trećem se slučaju bračni partneri razilaze i prekidaju svoju bračnu vezu, tražeći u novom braku za sebe povoljniju situaciju. U najvećem broju slučajeva razvod braka i zasnivanje novoga nije nikakva garancija rješavanja onih problema, zbog kojih smo se na taj korak odlučili. Veoma brzo sve se opet ponavlja i počinje iznova već dobro poznata bračna situacija.

U četvrtom slučaju oba se bračna partnera nastoje istom željom, ljubavlju i uloženim naporom svakodnevno prilagođavati međusobno i braku u cjelini. To se ostvaruje u obostrano održavanom bračnom odnosu, koji se shvaća kao zajednički zadatak na obostranu korist. Samo u takvom se braku može dugo i kvalitetno živjeti. Tu nema međusobnog žrtvovanja. Ne njeguje se iluzija kako će razvod braka i zasnivanje novoga baš sve otprva riješiti.

Kako je s problemom međusobne prilagodbe u mojemu braku? Prikrivam li možda iza svoga “bespomoćnog žrtvovanja” samo svoju liniju manjeg otpora, lakši način rješavanja za mene teških bračnih problema? Nisam li se pretvorio u ucjenjivača svojega bračnog partnera, kojemu svakodnevno postavljam nove uvjete, ako želi živjeti sa mnom? Možda ga ucjenjujem djecom, materijalnim i socijalnim prednostima sačuvanoga braka? Jesam li stvarno toliko naivan i sanjam li o “čarobnoj svemoći” novoga braka s drugim partnerom?

Brak je obostrana investicija bračnih partnera. U njega treba jednakomjerno ulagati i s jedne i s druge strane. Prepušten sam sebi on se nužno raspada. Održavan s obje strane on se razvija u najkvalitetniji oblik zajedničkog života. Isplati se u njega ulagati! Potreban je i nama i našoj djeci!

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.