Uz ovo remek-djelo, mladi Carlo ostavio je i primjer svetog života. Od najranije mladosti bio je štovatelj euharistije, a sa samo 11 godina došao je na ideju organizacije izložbe o euharistijskim čudesima. Poticaj je dobio 2002. g. u Riminiju gdje je sudjelovao na katoličkom susretu angažiranih vjernika laika iz Italije i cijeloga svijeta te vidio jednu izložbu.

Po povratku je započeo veliki posao u kojemu su mu pomagali roditelji. Prikupljao je podatke o euharistijskim čudesima koja su se dogodila tijekom dvije tisuće godina kršćanske povijesti, a koja potvrđuju prisutnost Isusa Krista u sakramentu euharistije. Tijekom dvije godine prikupio je dokumete vezane za 140 čudesa te ih priredio za izložbu online te kreirao svojevrsni virtualni muzej.

Carlo je preminuo od posljedica leukemije u 15. godini života, a 14 godina nakon smrti proglašen je blaženim.