S gitarom na leđima, užurbana koraka, brat Izaija sa svojim je subratom prolazio ulicama Manhattana.

“Jesi li ikad zagrlio drvo?” doviknuo im je beskućnik prekriven tetovažama, s rockerskom majicom i slušalicama na ušima. Zbunjeni fratri zaustavili su se, a beskućnik je dodao: “Ja u Central Parku grlim drveće”, te vidjevši gitaru zamolio fra Izaiju da mu otpjeva pjesmu.

Franjevac je sjeo na pločnik i zasvirao, a njegova pjesma kao da je na trenutak zaustavila vrijeme i otvorila vrata neke nove dimenzije – dimenzije ljubavi i solidarnosti. Otpjevavši pjesmu, franjevci su beskućniku poklonili čudotvornu medaljicu te krenuli svojim putem, no ubrzo su iza sebe čuli glas.
“Hej, mogu li dobiti još jednu pjesmu?” vikao je beskućnik dozivajući fratre.

Okrenuvši se oko sebe, shvatili su kako stoje ispred katoličke crkve iz koje su upravo dopirali zvuci pjesme s euharistijske molitve ozdravljenja.
“Eno, ondje pjevaju!” kazao je brat Izaija hodajući prema crkvi.
“Ok”, odgovorio je beskućnik, utrčavši u crkvu i ondje susreo Euharistijskog Isusa.

Beskućnikovo ime je Jakov, a ovo je “njegova” pjesma.

Vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. Čovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objašnjavaju, nego daje odgovor u obliku prisnosti koja prati, povijesti dobra koja se povezuje sa svakom poviješću trpljenja da u njoj otvori put svjetlu.

– papa Franjo, Lumen Fidei b. 57

[VIDEO] Ovo još niste vidjeli: franjevci koji zakucavaju kao NBA zvijezde

Bitno.net/Aleteia