Hans Urs von Balthasar preminuo je 1988. godine, tek nekoliko godina prije nego što je internet postao gotovo sveprisutnim. U razdoblju što je od tada proteklo internetska se „bojišnica” raširila sa zaprepašćujućom brzinom i inventivnošću. Zahvaljujući toj novopronađenoj tehnologiji, na tisućama različitih područja ostvareni su bezbrojni pothvati. Jedan od njih zasigurno su društvene mreže – internetske stranice ili platforme, napravljene radi promoviranja stvaranja, dijeljenja i raspravljanja o sadržajima, s jednoga kraja Zemlje na drugi. Instagram je jedna vrsta platforme za društvene mreže, i jedinstvena je po tome što omogućava milijunima korisnika da s ostatkom svijeta dijele slike koje smatraju lijepima. Cilj nije uvijek isključivo dijeljenje lijepoga (Instagram je također sredstvo dijeljenja aktualnih događaja, reklama, recepata. Moja svekrva koristi ga za praćenje više računa s tematikom pecanja – ima ponešto za svakoga), ali aplikacija sama po sebi promijenila je način na koji ljudi – ja bih rekla pogotovo mladi – pronalaze ljepotu u svijetu i dijele je s drugima. Uz odjek u ušima riječi biskupa Barrona i von Balthasara, što mi savjetuju da „počnem ljepotom”, sa spoznajom da je Instagram naročito popularan kod mladoga naraštaja „nepripadajućih” (eng. nones, „ljudi bez religijske pripadnosti”), i gledajući kako ova aplikacija usmjerava mlade ljude da pronalaze ljepotu, ne mogu a da se ne upitam: Što bi Hans Urs von Balthasar mislio o Instagramu? Bi li ga on smatrao korisnim alatom, ili pak opasnom zamkom na putu pronalaženja Boga?

Kratki tečaj Instagrama

Instagram je platforma za društvene mreže čija je okosnica ideja dijeljenja slika i kratkih videosnimki. Korisnici se registriraju za korištenje Instagrama, i odrede sebi korisničko ime ili handle, koje počinje simbolom @. Na primjer, handle biskupa Barrona je @bishopbarron, a pape Franje (da, i on ima Instagram) @franciscus. Korisnici postavljaju slike na Instagram kako bi ih podijelili s nekoliko bliskih prijatelja i članova obitelji, ili s više od stotinu milijuna korisnika Instagrama na cijelome svijetu – ovisno o korisnikovim sigurnosnim postavkama. Kada postavljaju slike, korisnici mogu izabrati između različitih „filtera” koje mogu primijeniti na svoju fotografiju – da promijene rasvjetu, boje, svjetlinu, ili raspoloženje. Usto, korisnici mogu napisati kratki opis ispod fotografije, i dodati jedan ili više hashtagova – riječi ili izraza prije kojih stoji simbol „#”, kojima se povezuje fotografije i videosnimke različitih korisnika. Na primjer, objave biskupa Barrona na Instagramu često uključuju hashtagove  #Catholic, #wordonfire, ili #Bishopbarron. Slično tome, korisnici mogu pretraživati Instagram u želji da vide sve slike s nekim specifičnim hashtagom. Više od 95 milijuna fotografija i videosnimki postavlja se na Instagram svakoga dana, što ga čini jednom od najpopularnijih platformi za društvene mreže.

Instagram i „nepripadajući”

Važno je da znamo statistički podatak da je 73 posto američkih korisnika interneta između 13 i 24 godine na Instagramu, i gleda ga ili postavlja sadržaje na njega više puta dnevno. To znači da upravo onaj naraštaj ljudi koji trenutno masovno napušta Crkvu ovoj aplikaciji posvećuje veoma mnogo pozornosti. Bilo bi glupo ne uzeti barem u obzir Instagram kao evangelizacijski alat kojim bi se moglo doći do tih nepripadajućih (ili onih koji će uskoro biti nepripadajući). Ako je ljepota sredstvo kojim se može započeti razgovor s nepripadajućima, Instagram bi mogao poslužiti kao poznato mjesto, na kojemu bi se taj razgovor mogao odvijati. Već smo vidjeli kako biskup Barron, papa Franjo i drugi crkveni vođe veoma uspješno ostvaruju tu zamisao. No vjerujem da u toj poveznici s Instagramom ima i nešto više – nešto u ritmu ili u procesu postavljanja slika na stranicu. Balthasar je smatrao da nas svjedočenje ljepoti potiče da stupimo u zajedništvo s njome, da je konzumiramo, da je učinimo dijelom sebe. Korisnici sudjeluju u samome tome procesu kada postavljaju sliku na Instagram. Korisnik vidi nešto lijepo, i time je tako dirnut time čemu svjedoči da se osjeća potaknutim da ga unese u svoju nutrinu, da to učini dijelom sebe – ili dijelom svojega digitalnoga ja. U današnjemu modernome svijetu oni to čine fotografirajući ili snimajući nešto lijepo, a zatim to postavljajući na svoj Instagram. To je digitalni identitet, nešto što drugima govori tko ste vi kao osoba. Oni su imali to iskustvo s ljepotom, i pokušali su ga učiniti dijelom sebe – biti u zajedništvu s ljepotom. Pred nepripadajućima nalazi se put između ljepote i Boga. Zahvaljujući aplikacijama poput Instagrama taj je put dobro utaban. Posao nas kao evangelizatora jest postavljati tim ljudima izazove i voditi ih u njihovoj spoznaji lijepoga i njegovoj povezanosti s Bogom.

Lijepo naspram simpatičnoga

Na Instagramu ima mnogo ljepote, ali rekla bih da ima i mnogo simpatičnosti, koju neki pogrešno smatraju ljepotom. To bi moglo predstavljati problem. Balthasar bi brzo istaknuo da razni „izazovi s čepovima”, „outfiti dana”, ili (koliko mi je to god žao reći) sve one velike pastrve što ih gleda moja svekrva nisu istinski primjeri ljepote, koji nešto otkrivaju. To je simpatično, ali nije lijepo. Tu upotreba Instagrama kao alata za evangelizaciju postaje nezgodnom, jer je mladima često teško razlikovati ljepotu i simpatičnost. Istinska ljepota uznemiruje dušu. Ona nas tjera da promišljamo o značajnim pitanjima, i privlači nas bliže božanskome. Simpatičnost je vizualno zadovoljstvo, ali u konačnici je neobvezna, kratkotrajna, i koristi se u svrhe prodavanja stvari poput šminke, televizijskih serija, ili raznih proizvoda – stvari koje nude trenutačno zadovoljstvo i privremenu sreću, stvari koje nam odvlače pozornost od Boga. Papa Benedikt prepoznao je to u svojemu „Susretu s umjetnicima” kada je rekao: „Ljepota koja nam se nameće prečesto je iluzorna i varljiva, površna i zasljepljujuća, i promatrača ostavlja omamljenim. Umjesto da ga izvede iz njega samoga i da ga otvori obzorima istinske slobode, dižući ga u visine, ona ga zarobljava u njemu samome, još ga više porobljuje, i lišavajući ga nade i radosti još ga više porobljuje.” Da, alati poput Instagrama mogu nas pomoći razumjeti ljepotu, ali nas također veoma lako može zaslijepiti odvlačenjem pozornosti, ili zamračiti naše shvaćanje ljepote.

Može li ‘instagramska ljepota’ spasiti svijet?

Ne volim biti nedefinirana, ali mislim da je odgovor zapravo „i da i ne”. Ili točnije: „da, ali…” Smatram da Instagram može biti korisno sredstvo za privlačenje i evangeliziranje ljudi, i to iz dvaju razloga. Prvi jest da na Instagramu ima mnogo ljepote. Krajolici, umjetnost, glazba… Da, mnogo je primjera tradicionalnih oblika ljepote što se mogu tamo naći, i koji dotiču dušu promatrača. No, ljepota se može pronaći i u drugim, manje tradicionalnim primjerima, koje može ponuditi jedino nešto poput društvenih mreža. Vidim ljepotu u zajednicama koje se okupljaju radi pravednih ciljeva, vidim ljepotu u nepoznatim ljudima koju nude riječi suosjećanja roditeljima koji tuguju, i vidim ljepotu na licu moje kćeri, koje blista od ponosa dok ona drži prvu ribu koju je ulovila, u čemu joj je pomogla moja svekrva. Usto, što je možda i važnije, mislim da Instagram može biti koristan alat za uvježbavanje naše sposobnosti da razlikujemo simpatičnost od ljepote. Korištenje Instagrama da ojačamo svoje „mišiće” za tu vrstu razlikovanja može pomoći nama – i nepripadajućima – razlikovati ono što nas može dovesti u zajedništvo s Bogom od onoga što nas može navesti da zalutamo. Kako papa Benedikt nastavlja u spomenutome citatu: „No autentična ljepota otključava čežnju ljudskoga srca, duboku želju poznavati, ljubiti, ići prema Drugome, dosegnuti Onoga koji je onkraj. Ako priznamo da nas ljepota dotiče duboko u nutrini, da nas ranjava, da nam otvara oči, onda ćemo ponovno otkriti radost gledanja, radost sposobnosti dokučivanja dubokoga smisla našega postojanja.”

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.