'CARPE DIEM'

‘Nemam vremena’ – smrtonosan recept koji trebamo otkloniti iz života

Iz vlastitog života treba znati otkloniti smrtonosan recept “nemam vremena”. Vrijeme treba iskoristiti, ali ne tako da mu postanemo robovi.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Neki se još sigurno sjećaju potresnog filma Društvo mrtvih pjesnika, u kojemu zaneseni profesor učenicima često ponavlja latinsku poslovicu: “Carpe diem!”, što po prilici znači: “Iskoristi svoje vrijeme!” Tu su mudru istinu praktični Rimljani nerijetko stavljali kao upozorenje na svodovima svojih domova, kao podsjetnik da stalno treba misliti na vrijeme i što bolje ga iskoristiti.

Englezi, koje neki smatraju logičnim baštinicima rimskog duha, ovu su poslovicu nešto preinačili i ona sada glasi: “Vrijeme je novac”, a pojavljuje se i u proširenoj verziji: “Ne govori: vidjet ću kad budem imao vremena, jer tko kaže da ćeš imati vremena?”

Mnogi ljudi našeg vremena doslovno shvaćaju i primjenjuju ovu staru mudrost da vrijeme treba iskoristiti. I tek što otkuca vrijeme koje označava kraj posla i rada, na izlazima i ulicama nastaje silan metež. O tramvaju i autobusu da se i ne govori. Kao nekom nevidljivom rukom ustrijeljeni, poskaču radnici i namještenici i nagrću na izlaze. Kao da svi bježe. Eksplodirala je bomba vremena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zanemarimo li trenutno sumrak razuma, koji nam je nametnut ovim prljavim ratom i koji nas vraća u dane kamenog doba, svi mi danas ipak doživljavamo silan napredak. A taj motor napretka opet glasi: “Vrijeme je novac!” I ljudi se melju u tom stroju koji ipak ne donosi sreću. Životna sreća klije i raste jedino na temelju i na tlu ljubavi i nesebičnosti.

Ljudi imaju doduše sve više slobodnog vremena, sve dulje vikende, sve više odmora. A opet se svi strahovito žure. Obratite li se nekome, najčešće će vam odgovoriti: “Nemam vremena!” Nikad nije bilo toliko užurbanih ljudi. Očevi i majke čekaju beskrajno dugo da ih posjete njihova djeca, jer ova nemaju vremena. Bolesni i stari promatraju zdrave i mlade kako žure, a za njih nemaju vremena. Bračni drugovi se otuđuju jer nemaju vremena jedno za drugo.

Pitamo se: zašto imamo tako malo vremena? I zašto ne bismo malo zastali u tom našem do u tančine programiranom životu? U miru od svagdanje žurbe i jurnjave krije se radost i sreća života. Iz takva mira niču male pažnje koje traže puno manje vremena nego što mislimo: topla riječ, nasmijano lice, zahvalan poljubac, pažljivo slušanje, nenadani telefonski poziv zaboravljenoj osobi, dar izrađen vlastitim rukama, iskreno prijateljsko pismo…

Iz vlastitog života treba znati otkloniti smrtonosan recept “nemam vremena”. Vrijeme treba iskoristiti, ali ne tako da mu postanemo robovi. To znači: prestati s ubitačnim tempom i pronaći vremena da budemo i ostanemo – dobri ljudi.

Lj. A. Maračić


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 17. svibnja 2016.

Možda vam se svidi