“Srce Jenina” – filmska priča snažnija od riječi i slike

Biti čovjek, bez obzira na vjeru, poruka je ovoga filma koja je osvojila mnoge televizijske kuće u Njemačkoj.

Jenin

Izraelska vojska u jednom napadu na arapski grad Jenin godine 2005. ubila je Ahmeda, desetogodišnjeg sina obitelji Khatib. Njegov otac je odlučio darovati djetetove organe za petero židovske djece. Na pitanje: “Je li spreman darovati i srce židovskom djetetu?”, otac odgovara: “Ne dajem srce Židovu, već ljudskom biću, čovjeku.”

To je ujedno i središnja misao koja je vodila njemačkog redatelja Marcusa Vettera u snimanju dokumentarca “Srce Jenina”, filma sa stvarnim likovima i događajima iz terorističkog izraelskog grada Jenina. Film je predstavljen medijskim stručnjacima i novinarima iz cijeloga svijeta na trodnevnom simpoziju o crkvenoj komunikaciji u Rimu, na Papinskom sveučilištu “Santa Croce”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bez imalo uljepšavanja stvarnosti, izlažući se riziku i za vlastiti život, Marcus je sa svoja dva snimatelja otišao u Jenin i snimio ovu priču u kojoj lica, suze, pogledi i tišina govore više od riječi. Organi djeteta ubijenog u terorističkom napadu spojili su dva neprijateljska naroda, Arape i Židove, dvije vjere, islamsku i židovsku. Snažan je odjek priče o obitelji koja neprijateljima daruje organe svoga djeteta, gledajući prije svega u njima ljude u potrebi čijoj djeci tim činom može spasiti život. Biti čovjek, bez obzira na vjeru, poruka je ovoga filma koja je osvojila mnoge televizijske kuće u Njemačkoj.

Redatelj Vetter, svjestan opasnosti kojoj se izložio u snimanju “Srca Jenina”, naglasio je da je “potrebno reći ljudima istinu nadilazeći ono što nas može uplašiti, jer istina je vrijedna svakog truda.” Potresan mu je bio dolazak u Jenin kada je vidio da djeca u školu odlaze u pratnji policije. Taj je grad 2002. godine bio potpuno uništen, a njegova djeca kao da nemaju pravo na mirno i sretno djetinjstvo.

Dojmljivo je u filmu pratiti dinamiku izmjene priča i sudbina stvarnih ljudi, Arapa i Židova, kao i napore oca Khatiba koji je tijekom dvije godine pokušavao posjetiti obitelji židovske djece kojoj je život spašen organima njegovoga sina. I dok djevojčica s Ahmedovim srcem, zajedno sa svojim prijateljima, prikuplja darove za muslimansku djecu s kojom radi Khatib, jedan od roditelja svjestan je činjenice da djeca Arapa i Židova nikada neće biti prijatelji, jer ih se tako odgaja.

Ubijenog Ahmeda Khatiba, dječaka koji nikada nije živio sretno djetinjstvo niti je proživio svoj mali život, nazvali su mučenikom. U svojih deset godina života nije imao pravo na miran život. Iako ubijen, nastavlja živjeti po velikoj odluci i činu oca Muhameda koji je njegove organe darovao djeci u potrebi, bez obzira što su iz neprijateljskog naroda.

Film je prikazan kao primjer uradaka koji bude plemenite osjećaje u ljudima, suosjećanje sa žrtvama i poštovanje prema odlukama u kojima čovjek nadnaravnom snagom nadilazi vlastite granice kako bi se prepustio dobru što nadilazi zemaljsko ropstvo mržnji i grijehu. U snimanju “Srca Jenina” sudjelovala je obitelj Khatib, djevojčice Samah Gadban i Menuha Levinson sa svojim roditeljima, te njihovi rođaci i prijatelji. Od petero djece koja su primila Ahmedove organe, jedno desetomjesečno dijete je umrlo, a još dvoje djece i njihove obitelji željeli su ostati anonimni.

Marcus Vetter nastavio je s ovakvim filmskim pričama, te je prosle godine snimio film “Nakon tišine” u kojem prati priču Židovke, žene čiji je muž stradao u napadu bombaša samoubojice.

Laudato.hr


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 18. travnja 2012.

Možda vam se svidi