Predstava zajednice Jordan

„Nekad davno, sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća i tisućljeća, na ovome brijegu živjela je zajednica mladih. Mladi su u međuvremenu postali roditelji, a neki već bake i djedovi, no nikada u srcu nisu prestali biti mladi… U to vrijeme oni su spremali priredbu za svoje roditelje, a danas, nakon trideset godina, odlučili su načiniti priredbu za svoju i svu našu djecu. Jer… sve su to naša djeca. Priča je pomalo neobična pa je i naslov neobičan: ‘Svaka sličnost sa stvarnim roditeljima je slučajna’. Shvatili ste? Shvatit ćete! A tko koga glumi? I je li baš sve fikcija? Pogledajmo!“

Tim riječima započinje scenska priredba za koju je tekst napisao Vladimir Lončarević, uz scenarističku i redateljsku suradnju Jasminke Lončarević i Krešimira Tičića. Priredbu su uvježbali nekadašnji članovi zajednice mladih „Jordan“, prigodno nazvani „Glumačka družina ‘Jordanovački mališani’“, koji su se svojedobno, tijekom svoga srednjoškolskoga i visokoškolskoga obrazovanja okupljali u zagrebačkoj župi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu. S njima je u pripremi i izvedbi priredbe sudjelovao i njihov tadašnji vjeroučitelj o. Tonči Trstenjak.

Priredba je izvedena 25. svibnja 2013. pred ispunjenom velikom dvoranom Filozofskog fakulteta Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu. Sudionici priredbe izveli su je za svoju djecu, sadašnje članove zajednice mladih „Jordan“ i njihove prijatelje, a, naravno, i za sve župljane, bivše članove zajednice mladih i ostale prisutne.

U priredbi, utemeljenoj na zamjeni uloga, roditelji glume svoju djecu kako pripremaju predstavu za njih, svoje roditelje. Pritom, naravno, dolazi do međugeneracijskog ispreplitanja i niza zabuna (pritom tadašnji vjeroučitelj o. Tonči Trstenjak glumi sadašnjeg studentskog kapelana o. Sebastiana Šujevića). Tijekom priredbe izveden je i niz pjesama – i onih koje su se pjevale nekada, i onih koje se pjevaju sada, kao i onih koje povezuju naraštaje. Čitava je priredba protekla u raspjevanosti, uz obilje smijeha.

Svi koji su sudjelovali u pripremi i izvedbi priredbe, spremno su se i rado uključili u gotovo tromjesečni trud. Uz svoje redovite obiteljske, poslovne i druge obveze, iz tjedna u tjedan nalazili su i volje i vremena da na jednostavan način a – uz to – i u zaigranosti posvjedoče ono što ih temeljno određuje: svoju vjeru i svoju ljubav prema svojim obiteljima, na osobit način prema svojoj djeci, te svoju zahvalnost što im je bilo darovano da se okupljaju, susreću i odrastaju u prostoru jordanovačke župe i u povezanosti s njom.

Kao svojevrsni uvod u priredbu priređen je i domišljato povezan slijed snimaka kroz tridesetak–četrdesetak godina, projiciran na velikom platnu, kroz koji je prikazan život nekadašnje zajednice mladih, njihovo odrastanje, a potom i rađanje njihove djece, današnjih članova zajednice mladih te njihovo odrastanje i život u zajedništvu.

Ono što taj prikaz i čitav događaj čini osobito lijepim jest da su negdašnji članovi zajednice mladih vjeru koju su baštinili i živjeli, vjeru koja ih u svemu nosi kroz život, posve prirodno predali u baštinu svojoj djeci, današnjim članovima zajednice mladih. Mladi koji se danas okupljaju u zajednici, žive svoju vjeru na izrazito svjež i vjerodostojan način u suvremenim životnim okolnostima i izazovima. Ovom predstavom roditelji su im, uz stalo, htjeli posvjedočiti i svoju radost što su, unatoč njihovoj nesavršenosti, prepoznali ono što život čini vrijednim.

Priredbu su tijekom čitavog vremena njezinog osmišljavanja i uvježbavanja podupirali jordanovački župnik o. Blaženko Nikolić i dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove o. Ivan Šestak, zbog čega su se svi sudionici predstave ponovno doživjeli kao svojevrsna zajednica mladih.

Stjepan Lice