Milanska katedrala, tal. Duomo di Milano, nesumnjivo je najimpresivnija građevina u Milanu. Ponosno stojeći na Piazzi del Duomo, ova veličanstvena katedrala svjedočila je šest stotina dugoj povijesti koja se odvijala oko nje. Saznajte što se nalazi iza njezine detaljno razrađene fasade uz pomoć ovih šest nevjerojatnih činjenica:

Duomo je peta najveća kršćanska crkva na svijetu…

Iako joj prednjače bazilika svetog Petra u Rimu, bazilika Gospe od Aparecide u Brazilu, katedrala sv. Ivana Božanskog u New Yorku i seviljska katedrala, milanska katedrala je ipak jedna velika crkva! Površine 109 641 kvadratnih stopa i cijelog jednog gradskog bloka, njezina veličina još je impresivnija jer je najstarija crkva na ovoj listi.

… i ima najviše skulptura.

Kažu da ova katedrala gotičkog stila ima više skulptura nego ijedna druga građevina na svijetu. 3400 kipova, 135 ukrasa s grotesknim licem i 700 figura krase milanski Duomo. Popnite se stepenicama ili liftom do krova kako biste u potpunosti vidjeli arhitekturu najcjenjenije siluete grada. S terrazze ćete imati pogled na Milano koji oduzima dah, a vedrim danom i snijegom prekrivene vrhove Alpa. Možete vidjeti i poznatu Madonninu, zlatni kip Marije koji stoji na najvišem vrhu tornja katedrale.

Možeš namjestiti svoj sat prema njezinu sunčanom satu.

Na podu pokraj glavnog ulaza nalazi se sunčani sat. Na dan ljetnog solsticija, 21. lipnja, zraka sunca izbija iz rupe sa suprotnog zida katedrale i pada na sat, obasjavajući pritom brončani jezik, dok na zimski solsticij, 21. prosinca, obasjava meridijan. Iako je sunčani sat star (u milansku katedralu postavio ga je 1768. godine astronom iz Akademije likovnih umjetnosti Brera), on je iznenađujuće precizan – koristi ga se i za podešavanje satova u gradu!

Foto: Facebook
Foto: duomomilano.it

I nemoj propustiti malu crvenu žarulju.

Poviše apside (luka iznad oltara), na mjestu označenom crvenom žaruljicom, nalazi se jedan od čavala s Isusova raspeća. Svake godine na subotu najbližu 14. rujna, milanski nadbiskup se u drvenoj košari urešenoj anđelima uspne na vrh kako bi izvadio taj čavao. Sama košara izrađena je 1577. godine, iako je značajno rekonstruirana 1701. kada su na nju nadodani anđeli. Ipak, katedralu morate posjetiti u pravo vrijeme: čavao je na oltaru izložen do ponedjeljka poslije Večernje, prije no što se ponovno vrati na svoje mjesto.

Foto: whellomilano.it

Trebalo je na tisuće radnika, novi sistem kanala i više od šest stoljeća da se napravi…

Izgradnju Duoma službeno je započeo biskup Antonio da Saluzzo godine 1386., a milanski vladar Gian Galeazzo Visconti, koji je imao velike vizije za katedralu, potpomogao ju je izgraditi. Iako je gradnja inicijalno započela terakotom, kad se shvatila veličina projekta izabran je mramor candoglia s jezera Maggiore. Cijela građevina sagrađena je ovim bijelim mramorom s ružičastim odsjajem. Kako bi ga se donijelo iz kamenoloma Candoglia, iskopani su kanali sve do mjesta izgradnje, dokazi čega su još vidljivi uz poznate kanale navigli, preostale od cijele mreže kanala u južnom Milanu koji su napravljeni samo zbog toga.

Tisuće umjetnika, kipara i specijaliziranih radnika bilo je uključeno u izgradnju milanske katedrale. Arhitekti iz cijele Europe pozvani su raditi na projektu (ukupno 78 različitih arhitekata) i kako je rasla katedrala tako se i njezina izgradnja godinama produživala. Posvećena je 1418. godine iako je tada bio završen samo brod. Izgradnja se nastavila sljedećih 200 godina.

Milanska katedrala (Duomo di Milano) 1859. godine, Foto: ingalleria.com

… i još nije gotova!

Poslije posvećenja 1418. godine, milanska je katedrala ostala stoljećima nedovršena. Politika, nedostatak novca, ravnodušnost u, kako je izgledalo, beskonačnom projektu (zamislite ogromnu strukturu usred vašeg grada koja je ostavljena nedovršena cijeli vaš život… i očev… i djedov) i ostale prepreke stavile su katedralu na, kako se činilo, vječno čekanje. Zapravo, Napoleon je bio taj koji je završio fasadu i ubrzao posljednju fazu izgradnje u ranom 19. stoljeću. Kako njezin dovršetak traje i dalje, može je se smatrati katedralom na kojoj se najduže na svijetu radilo. Petogodišnji projekt čišćenja građevine započeo je 2002., a rutinske restauracije i čišćenja se kontinuirano odvijaju kako bi sačuvale njezin blistavi kamen.