Visok 30 metara (ne uključujući postolje) i raspona ruku od 28 metara, kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru jedan je od najvećih kipova s likom Isusa na svijetu, a vjerojatno i najpoznatiji.

Tisuće ljudi koji ga svakog dana obilaze doimaju se pored njega kao male ovčice pokraj pastira koji budno pazi na njih, na čitav grad, ali i na sve olimpijce koji se ovih dana natječu pod njegovim budnim pogledom.

Međutim, kako je taj simbol Rija i čitavog Brazila zapravo nastao i koji je razlog njegova postavljanja?

Carstvo i republika

Prva ideja o gradnji spomenika pojavila se 50-ih godina 19. stoljeća. Prijedlog je dao svećenik Pedro Marija Bos koji je iznad Rija, na planini Corcovado (mjesto na kojem se nalazi današnji kip) htio izgraditi religiozan spomenik u čast princeze Izabele, kćeri brazilskog cara Pedra II. Projekt ipak nikada nije realiziran, a 1889. došlo je do proglašenja Republike i razdvajanja Crkve i države zbog čega je projekt završio u ladicama.

Međutim nije dugo bilo potrebno da se probudi novo zanimanje za religiozni spomenik. Ideja je, naime, opet uzeta u razmatranje uoči početka Prvog svjetskog rata kada je skupina imena “Katolički krug” aktualizirala projekt religioznog spomenika, odlučivši kako bi on trebao biti posvećen Kristu.

Kako je u svom velikom izvještaju o povijesti Krista Otkupitelja napisao BBC, ideja za spomenik kršćanskom Bogu “došla je od skupine Brazilaca koji su se, uoči početka Prvog svjetskog rata, bojali nadolazećeg vala bezbožništva. Crkva i država razdvojile su se kad je Brazil na kraju 19. stoljeća postao republika, a ova skupina gledala je na kip kao na sredstvo ponovnog osvajanja Rija, tadašnjeg glavnog brazilskog grada, za Krista”.

Cijeli projekt dobio je potporu nadbiskupije, a financiran je gotovo isključivo dobrotvornim prilozima brazilskih katolika i Crkve. Također pokrenuta je peticija za postavljanje spomenika, upućena brazilskom predsjedniku.

Projekt je uskoro odobren, međutim tek tada kreću pravi problemi: kako napraviti toliko velik kip na teško dostupnom terenu? Koje materijale koristiti? Kako će kip uopće izgledati?

Jedan kip, petorica graditelja

Nakon što su stigla sva potrebna odobrenja trebalo je odlučiti kako će kip izgledati, ali i kome će se prepustiti izgradnja tako zahtjevnog projekta.

Uskoro je kao arhitekt prihvaćen Heitor da Silva Costa, brazilski inženjer. Njegova prvotna ideja bio je kip Isusa koji u jednoj ruci drži križ, a u drugoj zemaljsku kuglu. Ipak, taj je dizajn odbačen u korist današnjeg kojeg je Costa razvio uz pomoć umjetnika Carlosa Oswalda.

Foto: Shutterstock.com

Kako piše BBC, Da Silva Costa zamišljao je kip koji će biti okrenut prema mjestu izlaska sunca.

“Kip Božanskog spasitelja trebala bi biti prva slika koja izvire iz opskurnosti u koju je Zemlja zavijena i primiti pozdrav zvijezde dana koja bi, nakon što ga okruži svojim svjetlosnim zrakama, njegovu glavu trebala okupati sunčevim svjetlom kao aureolom dostojnom Bogočovjeka”, napisao je.

Shvativši kako je ovo izniman projekt, s obzirom na to da kip treba biti izrazito velik kako bi bio vidljiv, ali i od dobrog materijala kako bi izdržao sve vremenske uvjete, Da Silva Costa se odlučio udružiti s francuskim inženjerom Albertom Caquotom, stručnjakom za beton, od čega je i napravljena cijela konstrukcija.

Tijekom boravka u Francuskoj gdje je surađivao s Caquotom, Costa je također došao u doticaj s kiparom Paulom Landowskim. Landowski je prepravio dijelove prvotnog dizajna, posebno se dotaknuvši ruku i glave koje je napravio od gline u punoj veličini, nakon čega su bili brodom prevezeni u Rio, a potom reproducirani u betonu.

Međutim u cijeloj izvedbi važna je i peta osoba, točnije rumunjski umjetnik Gheorghe Leonida, član Landowskijeva tima, koji je kreirao lice Krista.

Uskoro su projekt i svi detalji bili gotovi, međutim voditelja, Heitora da Silvu Costu, mučio je beton kojeg nije smatrao dovoljno estetski dobrim materijalom. Kasnije će o tome napisati: “Hodali smo prema neizbježnoj umjetničkoj propasti, bez šanse za povratak.”

Ipak na pamet mu je pala ideja da betonski kip obloži steatitom, mekanom stijenom mozaičnog izgleda. Time je i zadnji detalj riješen, a Krist otkupitelj je dobio svoj današnji izgled.

Prvi kamen temeljac postavljen je 4. travnja 1922., a radovi su potrajali punih devet godina do 1931. kad je kip, 12. listopada, svečano otvoren.

Godine 2006., na 75. obljetnicu otvaranja kipa, nadbiskup Rija posvetio je i otvorio kapelicu u njegovu podnožju, dok je prije početka Olimpijskih igara u tom gradu, kardinal Orani Tempesta blagoslovio olimpijsku baklju, također u podnožju kipa.

Krist Otkupitelj, unatoč teškim vremenskim uvjetima i redovitim udarima groma, i danas ponosno stoji na svom mjestu raširenih ruku govoreći: “Ovo je moj grad…” Čini se da je Katolički krug na kraju doista uspio u svojoj namjeri.

Tino Krvavica | Bitno.net