DRVENI BISERI SAKRALNE UMJETNOSTI

[FOTO] Spektakularne drvene crkve koje oduzimaju dah!

Spektakularne drvene crkve i kapele koje ćete vidjeti i upoznati u ovom članku pripadaju neprocjenjivoj svjetskoj baštini drvene sakralne arhitekture. Mnoge od njih zbog svoje su vrijednosti upisane i u UNESCO-ov popis svjetske baštine, a nalazimo ih na području daleke Rusije i Ukrajine, te Poljske, Slovačke, Srbije, Rumunjske i Hrvatske, koja također krije prave male “drvene bisere”. Tu su i čileanske drvene crkve – jedinstvena pojava originalne arhitekture u Latinskoj Americi, kao i veličanstvene norveške “stave crkve” čija će vas ljepota oduševiti! Odvojite vrijeme i uživajte u veličanstvenim prizorima!

Foto: Wikipedia

Foto: Wikipedia

Drvene crkve u južnoj Malopoljskoj

Na području Poljske nalazi se gotovo 3000 sakralnih građevina od drveta, a oko 1700 njih smatra se pravim arhitektonskim biserima. Najljepše i najvrjednije primjere poljske drvene sakralne gradnje nalazimo u njezinoj južnoj pokrajini – Malopoljskoj, a između 237 drvenih građevina (crkvi, palača, kapelica, brvnara…) posebno mjesto zauzima devet crkava upisanih i na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, izgrađenih tijekom 15. i 16. stoljeća u mjestima Binarowa, Sękowa i Szalowa, Lachowice, Dębno, Orawka, Lipnica Dolna, Blizne i Haczów.

Crkve su izvanredan primjer različitih tradicija srednjovjekovne rimokatoličke crkvene arhitekture drvenih konstrukcija uspravnih greda koje su tada bile u uporabi u istočnoj i sjevernoj Europi. Isprva su imale gotičke višebojne ukrase koji su se, zbog drvene građe, bitno razlikovali od tradicionalne poljske gotike od kamena i opeke. Kasnije građevine pokazuju utjecaje baroka i rokokoa, ali i snažan utjecaj bizantske arhitekture zbog prisutnosti Grkokatoličke Crkve na ovom području. No, najinteresantnije crkve kombiniraju ove odlike sa zapadnoeuropskim oblicima kao što su izduženi glavni brod i izduženi tornjevi.

Kliknite na fotografiju i pogledajte galeriju!

Drvene crkve Maramureša

Drvene crkve Maramureša rumunjske su pravoslavne drvene crkve u sjeverozapadnoj rumunjskoj pokrajini Maramurešu u sjevernoj Transilvaniji. Gotovo 100 drvenih crkava izgrađeno je od 17. do 19. stoljeća u različitim arhitektonskim stilovima, s karakterističnim visokim krovovima, te vitkim zvonicima na zapadnoj strani, iznad ulaza.

Maramureš je zapravo veliki muzej na otvorenom i područje na koje je vjerojatno najmanje utjecala suvremena civilizacija. Snažna tradicija gradnje drvenih crkava posebno je izražena u Maramurešu. Drvene crkve Maramureša predstavljaju prekrasan spoj osnovnih arhitektonskih elemenata istočne i zapadne Europe, odnosno spoj bizantske osnove i gotskih oblika, izvedenih prema autohtonoj arhitekturi. Konstrukcije crkava u Maramurešu su većinom od hrastovog drveta, a njihovi visoki tornjevi izvrsno se uklapaju u prekrasni ambijent koji ih okružuje. Crkve su jedinstvene po obliku i načinu ukrašavanja. Posebno visoki krovovi i visoki, uski zašiljeni zvonici često se opisuju kao gotski stil Maramureša. Unutrašnjost crkava oslikali su lokalni umjetnici, predstavivši biblijske scene u seoskom ambijentu. Osam drvenih crkava Maramureša uvršteno je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Riječ je o crkvama u Barsani, Budesti, Desesti, Ieudu, Plopisu, Rogozu i Surdesti.

Pogledajte galeriju!

Drvene crkve poljskih i ukrajinskih Karpata

Drvene crkve poljskih i ukrajinskih Karpata skupni je naziv za 16 pravoslavnih i grkokatoličkih crkava upisanih na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Osam crkava nalazi se u poljskim vojvodstvima (Malopoljskom i Potkarpatskom), dok se ostale nalaze u ukrajinskim pokrajinama (Lavovskoj i Ivano-Frankivskoj).

One su izvanredan primjer različitih tradicija arhitekture drvenih konstrukcija uspravnih drvenih greda od 16. do 19. stoljeća, te kulturni izraz četiriju etnografskih zajednica koje su u ovom razdoblju razvile neke formalne, dekorativne i tehničke odlike kako bi se razlikovale. Ove crkve su uglavnom trobrodne s velikim višestranim ili osmerokutnim kupolama i drvenim zvonicima, dok unutra posjeduju ikonostas i višebojne ukrase, a oko njih se nalaze pripadajuća crkvena dvorišta, portali i groblja. Crkve predstavljaju nekoliko tipova gradnje: bojkiski, lemkijski, galicijski i huculski.

Pogledajte galeriju!

Crkve mira u Poljskoj

Crkve mira zajednički je naziv za drvene crkve u povijesnoj pokrajini Šleskoj. Ime su dobile po Vestfalskom miru iz 1648. godine kojim je završen Tridesetogodišnji rat. Istim mirom je Luteranima u katoličkom dijelu Šleske dozvoljeno da izgrade evangeličke crkve od drveta i slame izvan gradskih zidina, bez tornjeva i crkvenih zvona i to u roku od samo godinu dana.

Unatoč različitim ograničenjima, tri izgrađene crkve postale se najveće građevine drvene konstrukcije u Europi, zahvaljujući inovativnim konstrukcijskim i arhitektonskim rješenjima. Dvije preživjele drvene crkve u gradovima Jawor i Świdnica 2001. godine su upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao tada najveće građevine od drveta u Europi i iznimno svjedočanstvo vjerskih sloboda i raskošnog izričaja.

Pogledajte galeriju!

Ukrajinske drvene crkve

Drveno crkveno graditeljstvo prisutno je u većini ukrajinskih regija, osim Krima i juga. Odsutnost drvenih crkava na jugu Ukrajine ima svoje prirodne uzroke, naime, u ukrajinskoj stepi drvo je rijetkost. Najstarije sačuvane drvene crkve potječu iz 15. st., no arheolozi pronalaze ostatke drvenih crkava iz doba prije mongolskog prodora u 13. st. Najstariji spomen o drvenoj crkvi pronalazimo u staroukrajinskom ljetopisu “Povijest teških godina” (Повѣсть времяныхъ лѣтъ) koji spominje postojanje drvene crkvu sv. Ilije Proroka u Kijevu već 944. godine, tj. 44 godine prije službenog uvođenja kršćanstva u Kijevskoj državi od strane sv. Vladimira Velikog.

Znanstvenici pretpostavljaju da se je u Ukrajini, napose u Galiciji, kao i u čitavom slavenskom svijetu, drveno crkveno graditeljstvo razvilo iz građevinskih navika gradnje poganskih hramova. Čini se da istraživanja slovenskog arheologa Andreja Pleterskog potvrđuju tu pretpostavku. Valja primijetiti da su u Galiciji redovito stare crkve, uključivo i drvene, građenje na mjestu poganskih svetišta, što je potvrđeno arheološkim iskopavanjima naselja galicijskih (Bijelih) Hrvata. Zanimljiva je činjenica da se način gradnje drvenih crkava u ostatku Ukrajine dosta razlikuje od načina gradnje u Galiciji, Zakarpaću i Bukovini – nekadašnjoj Velikoj Hrvatskoj Konstantina Porfirogeneta. U zakarpatskoj se regiji primjećuje utjecaj gotičkog stila na drveno crkveno graditeljstvo. Redovito u Galiciji, Zakarpaću i Bukovini drvene crkve izvana nisu obojane, dok su u ostatku Ukrajini redovito izvana obojane u plavu boju.

Na stil ukrajinskih drvenih crkava u Zakarpaću utjecalo je mađarsko drveno graditeljstvo, a na stil drvenih crkava središnje i istočne Ukrajine primjećuje se utjecaj baroka i rokokoa. Smatra se da su drvene crkve Galicije i galicijskog dijela Karpata zadržale najstariji stil koji se je formirao početkom kristijanizacije Galicije u 11. st.

U Ukrajini se zvona nisu smještala u crkveni toranj, već su uz crkve građene posebni zvonici. To je karakteristično i za zidane i za drvene crkve kako istočnog tako i zapadnog obreda. Između drvenih i zidanih crkava redovito nema nikakvih razlika u interijeru, a dobar dio drvenih crkava iznutra je ožbukan.

Drveno crkveno graditeljstvo najviše je rašireno u području Karpata, a razlikujemo četiri posebna arhitektonska stila vezana za etnografske skupine Hucula, Bojka, Bukovinaca i zakarpatskih Rusina.

Drveno crkveno graditeljstvo u Ukrajini nije konfesionalno ograničeno. Takve su se crkve gradile i još uvijek grade od strane rimokatoličkih, grkokatoličkih i pravoslavnih zajednica. Trenutno u Galiciji drveno crkveno graditeljstvo doživljava novi procvat. Naime, u uvjetima ekonomske krize vjerske zajednice sve se više odlučuju za izgradnju crkvenih objekata od drveta koja je osjetno jeftinija od uobičajenih načina gradnje.

Do danas je očuvano oko 3000 starih drvenih crkava u samoj Ukrajini i ukrajinskim etničkim područjima – Poljskoj, Slovačkoj i Rumunjskoj. Osam ukrajinskih drvenih crkvi u Ukrajini, te osam drvenih crkvi u Poljskoj proglašeno je kulturnom baštinom UNESCO-a.

Najveći problem u očuvanju starih drvenih crkava je manjak novca. Od trenutka izbijanja ukrajinsko-ruskog rata 2014. pojavio se je o još jedan problem – podmetanje požara za koja ukrajinske vlasti okrivljuju ruske diverzante.

Sakralna drvena arhitektura u Galiciji nije ograničena samo na kršćanske crkve. Svojedobno je postojalo i mnoštvo drvenih sinagoga, koje su na žalost u potpunosti uništene za vrijeme njemačke okupacije 1941. – 1944.

Očuvanju drvenih crkava doprinijelo je i stvaranje skansena – muzeja na otvorenom. Prvi je osnovan 1930. godine u blizini Lavova u šumi Keiserwald. Sada to je šuma u samom gradu. Skansen je dolaskom Rusa 1944. nacionaliziran te pretvoren u državni muzej. Veliki skanseni u kojima se nalazi mnoštvo očuvanih crkava smješteni su u Lavovu, u selu Pyrohiv pored Kijeva, u selu Krylos pored Halyča te na Zakarpaću u Koločava. (Priredio: Orest Wilczynski)

Pogledajte galeriju!

Ruske drvene crkve

U ranoj ruskoj arhitekturi drvo je bilo glavni građevinski materijal. Gotovo sve građevine do 18. su stoljeća građene od drveta. Ruske drvene crkve često se podizane na uzvisinama, s lijepim pogledom na okolne šume i sela. Drvo je bilo rezano sjekirama i građevine su imale vrlo grubu konstrukciju. Kupole u obliku glavice luka, koje u ruskoj pravoslavnoj tradiciji simboliziraju raj, prekrivane su crvenkastim drvenim pokrivačem.

U ruskoj drvenoj sakralnoj arhitekturi posebno mjesto zauzimaju drvene crkve otoka Kiži smještenog na sjevernom dijelu jezera Onega u blizini Sankt Peterburga. Otok Kiži, dužine 7 kilometara, a širine oko 500 metara, zapravo je otvoreni muzej ruske drvene arhitekture koji je 1966. godine dobilo status nacionalnog muzeja, a od 1990. godine nalazi se i na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Najraniji spomen crkava na otoku Kiži datira iz 1563. godine, a donosi opis dvije drvene crkve s tornjem na južnom dijelu otoka iz 1496. godine. Na otoku se nalaze neki od najstarijih sačuvanih primjera ruskih drvenih građevina, uključujući i jednu malu crkvu posvećenu Lazarovom uskrsnuću, izgrađenu krajem 14. stoljeća.

Sve crkve izgrađene su na kamenim osnovama, bez dubokih temelja, od greda škotskog bora dugih od 3 do 5 metara i promjera oko 30 cm. Donošenje građe na otok bio je veliki poduhvat tog doba. Grede su sječene i oblikovane tako da se uklapaju jedna u drugu, bez čavala, na utor i zator. Ravni krovovi su prekriveni daskama od smreke, a kupole daskama od topole.

Pogledajte galeriju!

Slovačke drvene crkve

Prema povijesnim zapisima, u Slovačkoj je postojalo oko 300 drvenih crkava u kojima su se stilski preklapale značajke zapadne, osobito rimske i istočne bizantske kulture. Do danas je očuvano svega 50-ak takvih sakralnih spomenika iz razdoblja od 16. do 18. stoljeća upisanih na UNESCO-ov popis svjetske baštine 2008. godine.

Od osam zaštićenih crkvi, dvije su rimokatoličke (Hervartov, Tvrdošín), tri protestantske (Hronsek, Leštiny, Kežmarok) i tri grkokatoličke (Bodružal, Ruská Bystrá, Ladomirová), a zaštićen je i jedan zvonik u Hronseku.

Najstarije očuvane rimokatoličke drvene crkve sagrađene su pod utjecajem gotičkog stila: Trnové (1500), Tvrdošín (15. stoljeće) i Zábrežie (1647).

Poseban i u Europi jedinstven tip drvenih crkava čine protestantski hramovi s kraja 17. i početka 18. stoljeća – evangeličke artikularne crkve s tlocrtom u obliku grčkog križa. Zakonski članak 25 i 26 šopronjskih artikula iz 1681. sadržavao je uvjete prema kojima su se mogle graditi protestantske crkve na području Gornje Ugarske. Prema tom se članku crkve i nazivaju artikularne. U Slovačkoj je ukupno 5 takvih crkava: Leštiny i Istebné (Orava), Kežmarok (Spiš), Hronsek (Horehronie) i Svätý Kríž – izvorno potopljena Paludza (Liptov). Uvjeti za izgradnju bili su sljedeći: cijela crkva morala je biti sagrađena od drveta, bez korištenja željeznih klinova, bez glavnog ulaza okrenutog prema selu, bez tornja i morala je biti sagrađena u roku jedne godine.

Najbogatiju skupinu tvore grkokatoličke crkve sagrađene u razdoblju od 17. do 19. stoljeća. Iznimka je crkva u Tročanima (kraj 15. st.) u Šarišu.

Crkve su svjedok razvoja arhitekture u vremenu njihova nastanka i prilagodbe tlocrta, vanjskih prostora i izgleda određenim zemljopisnim i kulturnim kontekstima; te su bogato ukrašene slikama na zidovima i svodovima, te drugim ukrasima koji ih čine još značajnijima. Zanimljivo je da se u većini crkava i danas slavi liturgija.

Pogledajte galeriju!

Crkve brvnare u Srbiji

Premda postoje zapisi da su crkve brvnare u Srbiji građene još u srednjem vijeku, do danas nije preživjela niti jedna. Tek kasnije, u vrijeme vladavine Turaka, ponovno se počinju graditi crkve brvnare, uglavnom na skrovitim mjestima, u gustoj šumi. Drvne građe bilo je u izobilju, a izgradnja crkvice od drveta nije zahtijevala posebnu vještinu. Također, crkve brvnare su se u slučaju potrebe mogle vrlo brzo i jednostavno premjestiti s jednog na drugo skrovitije mjesto, kako bi ih se zaštitilo od Turaka.

Početkom 19. stoljeća započinje obnova starijih crkvi brvnara, a grade se i nove koje su nakon sloma Prvog srpskog ustanka ponovno paljene i rušene. Od 1815. do 1839. Godine, nakon uspješnog Drugog srpskog ustanka započela je nova obnova i izgradnja crkava. U tom je razdoblju podignuto i obnovljeno više od 70 crkvi. U Srbiji je do danas očuvano oko 50 crkava brvnara.

Najstarija od njih je crkva sv. Jeremije Proroka u Goraždevcu na Kosovu podignuta krajem 16. stoljeća.

Pogledajte galeriju!

Drvene crkve Chiloé

Drvene crkve Chiloé je naziv za drvene crkve na otočju Chiloé u Čileu, koje su kao jedinstvena pojava originalne arhitekture u Latinskoj Americi 2000. godine upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi.

Ove crkvene drvene građevine predstavljaju baštinu isusovačke misije iz 17. i 18. stoljeća, koju su nastavili i obogatili franjevci u 19. stoljeću, a koja i danas živi. U njima su utjelovljena bogatstva otočja Chiloé, te svjedoče o uspješnom spoju autohtone indijanske i europske kulture doseljenika. Ova arhitektura je u potpunosti integrirana u krajolik, te također predstavlja duhovne vrijednosti zajednice mestika.

Za razliku od službene španjolske kolonijalne arhitekture, crkve Chiloé otočja uglavnom su građene od lokalne drvene građe i pokrivene drvenom šindrom. Građene su kako bi odolijevale vlažnoj otočkoj i kišnoj oceanskoj klimi. Šesnaest zaštićenih crkvi nalazi se u istočnom području otočja Chiloé.

Pogledajte galeriju!

Norveške drvene crkve

Tzv. “stave crkve” (nor. stavkirke, u slobodnom prijevodu “crkva od drvenih greda”), predstavljaju jednu od najkompleksnijih vrsta drvenih konstrukcija tipičnih za sjevernu Europu od neolitika do srednjega vijeka. Crkve su građene po klasičnom baziličkom planu, isključivo od drveta. Krovni okviri su obrubljeni drvenim pločama, a krov se pokrivao šindrom u skladu s građevinskim tehnikama skandinavskih zemalja.

U razdoblju od 11. do 14. stoljeća na području Skandinavije i Sjeverne Europe izgrađeno je oko 1300 “stave crkava”, no sačuvano ih je samo 30 na području Norveške, te samo jedna u Švedskoj.

Pogledajte galeriju!

Drvene crkve i kapele Turopolja

Drvene crkve i kapele predstavljaju najviši doseg narodnog graditeljstva barokne arhitekture na području Sjeverne Hrvatske. Iako ih je bio velik broj, posebno na području rasta hrasta lužnjaka, do danas ih na spomenutom području brojimo svega četrdesetak iz razdoblja od 17. do kraja 19. stoljeća.

U Turopolju, žarištu koje je koncentracijom izvorne narodne stvaralačke snage širilo svoj utjecaj na cjelokupno međurječje Kupe i Save, i gdje se tradicija gradnje drvenih crkava zadržala duboko u 20. stoljeće, nastao je kompleks drvene sakralne arhitekture s istim svojstvima. Jedno od obilježja drvenih turopoljskih crkava, napose onih iz ranijih vremena, bila su predvorja, ponekad oslikana. Ukrašavali su se zidovi i tabulat, a ponekad i pjevališta. Gotovo uvijek te su crkve imale tornjić iznad predvorja. Pod je crkava bio uglavnom od opeke, a ponegdje i od hrastovine. Inventar je, gotovo u pravilu, bio barokni, pokadšto rustificiran.

Na području Turopolja, te susjednim područjima,  do danas je očuvano ukupno trinaest drvenih ljepotica, među kojima se posebno ističe kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki, podignuta 1642. godine – najatraktivniji je i najreprezentativniji primjer drvene sakralne arhitekture u nas. Više o ovim drvenim crkvama i kapelama doznajte na stranicama Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Pogledajte galeriju!

Fotografije: Wikimedia | Flickr | Turistička zajednica Zagrebačke županije

Priredio: Miodrag Vojvodić

Objavljeno: 3. srpnja 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi