„Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a mitovima se priklanjati.“ (2 Tim, 2-4)

Film Zvjezdani ratovi (Epizoda VII) – Sila se budi zadnjih nekoliko dana ruši sve rekorde na svjetskim kino blagajnama. U samo tjedan dana prikazivanja svojim tvorcima (producenti Lucasfilm Ltd i dr., redatelj J.J. Abrams i njegova ekipa suradnika), i distributerima (Disney Pictures, Columbia Pictures, i dr.) uprihodio je preko 680 milijuna dolara i na dobrom je putu da postane komercijalno najuspješnijim filmom svih vremena. Iznimno dobro primljen od strane publike i kritike, Sila se budi najnoviji je (sedmi) nastavak u nizu filmske sage Zvjezdani ratovi (koja seže četiri desetljeća unatrag, do izvornog filma Zvjezdani ratovi (Epizoda IV) – Nova nada iz 1977.). Ova filmska franšiza trenutno se nalazi na 5. mjestu ljestvice komercijalno najuspješnijih filmskih franšiza svih vremena po kriteriju zarade u kinima (iza franšiza Marvel, Harry Potter, James Bond, Gospodar prstenova/Hobbit). Međutim, kad se prihodu na kino blagajnama nadoda prihod od prodaje razne popratne robe (igračke, glazba, TV serije, stripovi, video-igre, suveniri, DVD izdanja, prehrambeni proizvodi, i slično), franšiza Zvjezdani ratovi je bez premca komercijalno najuspješnija u povijesti filmske (i popratne) industrije. Naime, prema podatcima iz 2012. taj prihod je iznosio oko 30.7 milijardi dolara,više nego dovoljno da bude zabilježen i u Guinessovoj knjizi rekorda.

Ovakva golema popularnost ove filmske priče jasan je dokaz da milijuni ljudi širom svijeta u njoj vide iznimnu priliku za zabavu i razonodu; generacije djece u njoj su našle neiscrpivi katalizator mašte, a odrasli način da u sve rjeđoj prilici za dokolicu umaknu na par sati od svakodnevnih briga. Mnogi od njih su tu dokolicu protegli na (gotovo) čitavu svoju svakodnevnicu, sudjelujući u raznim (često kostimiranim) konvencijama, panel diskusijama, sajmovima, okruglim stolovima o „ jednoj galaksiji, daleko, daleko…“

Film Sila se budi neosporno ima i svoju umjetničku vrijednost; mnogi će se složiti da jednostavnošću zapleta, pravim omjerom i uravnoteženošću između karakterizacije likova i emocionalne ljudske priče s jedne strane, te vizualno raskošnih (i kvalitetnih) specijalnih efekata koji dočaravaju kompleksnost, nijansiranost i golemi prostorni, vremenski i kulturalni raspon univerzuma u kojem se priča odvija s druge strane, predstavlja korak naprijed u odnosu na tri prethodna filma u serijalu (po kronološkom redu snimanja, a ne radnje, dakle, Epizode I, II, III, producirane u razdoblju od 1999.-2005.). Tu su i (kroz čitavi serijal već prisutni) elementi: bogata scenografija, kostimografija, izvrsna filmska glazba (John Williams, bard hollywoodskih soundtrack ostvarenja) i grčko-rimsko-šekspirijanska dramatizacija. Na prvi pogled, prisutno je sve ono što ljubitelju sedme umjetnosti ostavlja dojam da je novac potrošen na kino kartu višestruko isplaćen. Taj se dojam pogotovo povećava kod ljubitelja serijala, ljudi koji su bili tek djeca kad je Nova nada osvojila kino dvorane i mlada srca širom svijeta daleke 1977. godine. Naime, scenaristi filma Sila se budi napravili su svojevrsni korak natrag (u pozitivnom smislu), omogućivši fanovima doživljaj svojevrsnog putovanja kroz vrijeme (u vlastito djetinjstvo i njegove bogate emocije) putem kino platna tako što su u priču uključili likove (i izvorne glumce) iz tog dijela serijala: Hana Soloa (Harrison Ford), princezu Leiu (Carrie Fisher), dvojicu najomiljenih droida u čitavom svemiru (R2D2 i 3CPO) i, naravno,…Lukea Skywalkera (Mark Hamill).

Međutim, je li sve ovo dovoljno da bi nešto bilo istinska (filmska) umjetnost? Većina današnjeg (sekularnog) svijeta potvrdno će kimnuti glavom. Ipak, iz kršćanske perspektive, stvari izgledaju ponešto drukčije. O tome je već bilo govora u prošlogodišnjem osvrtu na film Egzodus: Bogovi i kraljevi . Podsjetimo, papa emeritus Benedikt XVI. je umjetnicima, 4. srpnja 2011., povodom izložbe koja je bila dar umjetnika Papi za 60. obljetnicu ređenja, između ostalog, poručio:

„…nikada ne odjeljujte umjetničku kreativnost od istine i ljubavi; ne tražite nikada ljepotu daleko od istine i ljubavi, već bogatstvom svoje genijalnosti, svoga kreativnog zanosa, budite uvijek, hrabro, tražitelji istine i svjedoci ljubavi. Učinite da u vašim djelima sjaji istina i to na takav način da njihova ljepota u očima i u srcu onoga tko ih razmatra pobudi čežnju i potrebu svoj život učiniti lijepim i istinitim.“

Mjesec dana kasnije (31.8.2011.) , na generalnoj audijenciji iz Castel Gandolfa, papa emeritus je poručio kako je umjetnost „via pulchritudinis- put ljepote koji dira srce, prenosi poruku, uzdiže um i manifestira ljudsku čežnju i potragu za beskonačnim…za beskonačnom ljepotom, za Bogom“ koji je „izvor svjetla, ljubavi i mira.“

Neka su umjetnička djela, nastavlja papa „ pravi autoput prema Bogu koji je vrhunska ljepota“…ona su zraka svjetlosti koja nas „ranjava“ i poziva nas da se uzdignemo prema Bogu.“ Dvanaest godina ranije, sveti Ivan Pavao II, u svom Pismu umjetnicima , naglašava:“Bog je postao čovjekom u Isus Kristu koji tako postaje „središnja referentna točka za razumijevanje enigme ljudske egzistencije, stvorenog svijeta i samoga Boga…Postavši čovjekom, Sin Božji je otkrio novu dimenziju ljepote, a poruka Evanđelja je prepuna te ljepote….Apeliram na vas, kršćanski umjetnici: želim vas podsjetiti…da bliski savez koji je uvijek postojao između Evanđelja i umjetnosti znači da ste pozvani upotrijebiti svoju kreativnu intuiciju kako biste ušli u srce misterija Utjelovljenog Boga a time istovremeno i u misterij čovjeka… Ljudska bića, na neki način, nepoznata su sebi samima. Isus Krist ne samo da otkriva Boga, nego u potpunosti otkriva čovjeka čovjeku. Stvoreni svijet iščekuje (ovo) otkrivenje djece Božje i kroz u mjetnost i u umjetnosti. Ovo je vaša zadaća. Čovječanstvo u svim vjekovima, čak i danas, od umjetničkih djela traži svjetlo koje će mu osvjetliti put i sudbinu.“

Autor serijala Zvjezdani ratovi je George Lucas: scenarist, producent, režiser, milijarder, filantrop. Odgojen je kao kršćanin (metodist). Upitajmo se ovdje: Bude li njegovi filmovi čežnju za istinom i ljepotom? Sasvim sigurno. To će posvjedočiti ljubitelji njegovih filmova diljem svijeta. No, je li ta ljubav i istina u skladu sa porukom Evanđelja, koja je jasna i jednostavna: Krist je put, istina i život (Iv 14,6) i pozvani smo ljubiti onako kako je on ljubio (Iv 15,12) i ostati u Njemu (15, 4-9)? Kakvom nas to Bogu usmjeravaju i kakvim nas ranama ranjavaju zrake svjetlosti iz laserskih sablji Jedi-vitezova? Je li u Lucasovoj umjetnosti Krist referentna točka? Služi li se Lucas svoju kreativnu intuiciju kako bi ušao u srce misterija Krista, Utjelovljenog Boga a time istovremeno i u misterij čovjeka, ili on na pojam Boga i Božje utjelovljenosti gleda na sasvim drukčiji način?

Upliv Zvjezdanih ratova u suvremenu sekulariziranu kulturu toliko je dubok i velik da mnogi autori u toj filmskoj sagi vide njezinu „surogat“ mitologiju. O važnosti mita za društvo i čovjekovoj urođenoj potrebi da bude mitotvorcem već smo pisali na ovom portalu u nekoliko navrata. Američki pisac i novinar Dick Staub, autor knjige Kršćanska mudrost Jedi vitezova primjetio je kako „Lucasove priče imaju više zajedničkog sa Hinduizmom nego sa kršćanstvom, ali i dalje je riječ o istinitom mitu…mit je priča koja nas suočava sa cjelinom, nečim transcendentnim i vječnim, i čineći to, tumači svjetonazor neke civilizacije. Imajući u vidu tu definiciju, kršćanstvo je dominantni mit zapadne kulture a Zvjezdani ratovi su dominantni mit popularne kulture.“

Svi mitovi u sebi nose element istine: o ljudskoj nutrini, svijetu, transcendenciji. Svaki mit je svojevrsna intenzifikacija stvarnosti, kristalizacija ljudskog iskustva o stvarnosti kroz filter jezika u svojevrsnom svetom narativu koji se prenosi s generacije na generaciju usmenim i pisanim putem. I kršćanstvo u svojem svetom narativu (Sveto Pismo Starog i Novog Zavjeta) sadrži elemente mita. Ali ono što razlikuje kršćanski sveti narativ i njegovu mitologiju od narativa i mitologija svih ostalih kultura je činjenica Objave i prožetost njome. Sveto Pismo je bogoduho; u srcu kršćanstva je Utjelovljenje Božje (koje ovih dana slavimo). Riječ koja je tijelom postala (Isus Krist) ušla je u ljudsko iskustvo, u mit, i dala mu puninu i jasnoću života.

Današnji zapadni svijet jest u velikoj mjeri dekristijaniziran, sekulariziran. To nosi sa sobom određene posljedice. Čovjek lišen mitologije kojom pokušava sebi objasniti stvarnost i religije kojom pokušava dosegnuti svog Stvoritelja i stupiti u zajedništvo s njim ostavlja ga bez izbora: prije ili kasnije počet će kreirati novu mitologiju i novu religiju, lišenu kršćanske Objave.

George Lucas u više navrata je otvoreno priznao da njegova filmska saga nije lartpurlartizam nego je kreirana kao ponuda svojevrsne mitologije mladom dekristijaniziranom, sekulariziranom čovjeku koji je izgubio vjeru u „institucionalnu“ religiju, poticaj na pitanja o Bogu, transcendenciji, vječnosti , moralu. Ono što (navodno) nije želio je činjenica da se oko te suvremene mitologije stvorila jedna nova religija – džedajizam (eng.jediism), koja se čak naziva i Crkvom. U popisu stanovništva 2011. godine u Hrvatskoj se 303 ljudi, po pitanju religijske pripadnosti, očitovalo pripadnicima džedajizma; 2001. godine na izborima u Engleskoj i Walesu zabilježeno je 309 000 džedajista, u Australiji oko 70 000, u Kanadi njih oko 21 000. Uzmemo li u obzir da nedeklariranih gorljivih simpatizera filmske sage Zvjezdani ratovi ima višestruko toliko, govorimo o milijunima ljudi koji svoju religioznost, etičnost i životnu filozofiju formiraju po nekim potpuno novim obrascima

Ili… možda ipak nije riječ o novim obrascima? Možda je riječ o sinkretizmu nekih starih i već dugo postojećih religijskih obrazaca? Ima li kršćanstva u svemu tome? Je li Lucas svojim filmovima pogodovao razvoju tog novog obrasca religioznosti? Postoji li u svemu tome neka prikrivena agenda?

Više o svemu ovome i o odgovorima na sva gore postavljena pitanja, bit će govora u drugom dijelu.

Ostale članke iz ovog niza pročitajte OVDJE.

Danko Kovačević | Bitno.net