Kad sam u srednjoj školi prvi put čitao “Vrli novi svijet”, živo se sjećam da sam mislio da sam shvatio smisao života. Što je to točno bilo, nisam mogao artikulirati, ali imalo je veze s Johnovom odlukom da živi životom odvojenim od tehnoloških udobnosti što ih pruža “vrli novi svijet”.

Sjećam se da sam uz tu knjigu čitao i “1984.” Georgea Orwella i “Fahrenheit 451” Raya Bradburyja, još dva distopijska romana, koji su djelovali kao zloslutna upozorenja o tome kako bi svijet jednog dana mogao izgledati. Kasnije sam saznao da ti autori nisu nužno govorili o budućnosti – pisali su o stvarima koje su već promatrali.

Dok sam se vraćao ovim knjigama u odrasloj dobi, bio sam šokiran koliko su te knjige točne i pronicljive. Autori su vidjeli u obliku sjemena ono što je sada procvjetalo u zabrinjavajuće stvarnosti. Napredak tehnologije samo je povećao sposobnost moćnika da provedu distopijske ideale. Ovdje je (vrlo) kratak pregled onoga što je svaka knjiga dobro shvatila.

“1984.” Georgea Orwella

Vijesti i kontrola informacija. Orwell je promatrao vladinu kontrolu vijesti tijekom Španjolskoga građanskog rata, i u Engleskoj tijekom Drugoga svjetskog rata, a sada to vidimo svakoga dana, po cijelome svijetu. Velika je razlika u tome što informacije ne kontroliraju samo vlade, nego i tehnološki divovi. Velike korporacije kontroliraju kako i koje su informacije dostupne.

Nadzor. U knjizi “Veliki brat” ima kamere i mikrofone skrivene gotovo posvuda. Sada su mikrofoni i kamere na vidiku i nosimo ih sa sobom. Naša je tehnologija postala alat koji koristimo za sve, i ona prati sve što radimo. Također, nije nužno da je vlada ta koja vodi predstavu, već velike tvrtke.

Kontrola jezika. Jedan od glavnih projekata vlade je rječnik i pojednostavljenje jezika. Jezik izražava misao, a uklanjanjem određenih riječi ne mogu se izraziti određene misli. Danas je naša vlada preuzela zadatak definiranja riječi poput “brak” i “pravilne” upotrebe zamjenica.

“Vrli novi svijet” Aldousa Huxleyja

Seksualizacija djece. U knjizi se djeca od malih nogu obučavaju u seksualnom promiskuitetu kako, kad odrastu, ne bi nikome bila privržena. Cilj je uništiti obitelj kako bi vladajuće sile mogle kontrolirati život od njegova početka do samog kraja. Obitelji stoje na putu dobro funkcionirajućem društvu. Danas se djeca seksualiziraju kroz literaturu i sadržaje koje konzumiraju na internetu.

Kontrola jezika. Građani se ne mogu suzdržati od hihota kad čuju riječi poput “majka” jer je obitelj uništena. Kao i u “1984.”, kontrola jezika je tema, ali se postiže bez sile vlade. Danas je dovoljno samo da video postane viralan i neka riječ ili nečije ime postane okidač za smijeh, a nitko to ne mora shvatiti ozbiljno.

Ovisnost o lijekovima. U knjizi, nitko nikada nije bez svoje some, lijeka koji je izdala vlada i koji svatko može uzeti kad god počne osjećati bilo što drugo osim sreće. I mi imamo tablete i lijekove koje možemo uzeti za svaku priliku i za široku lepezu bolesti.

“Fahrenheit 451” Raya Bradburyja

Opsjednutost medijima. Supruga glavnog junaka većinu vremena provodi u sobi s tri zida pokrivena ekranima kako bi mogla biti sa svojom „obitelji“, odnosno likovima iz serija koje gleda. Mediji su za nju stvarniji od stvarnosti u kojoj živi. I mi trošimo toliko vremena i energije usred beskrajne i besmislene zabave. Jedina stvar u kojoj je Bradbury pogriješio je veličina ekrana – umjesto zaslona veličine zida, imamo milijune sićušnih zaslona koje nosimo sa sobom kamo god idemo.

Potiskivanje velike književnosti. Knjige se spaljuju jer su knjige opasne. Daju ljudima ideje. Dakle, ako nitko ne čita velike knjige i ne razmišlja o velikim idejama kao što su ljubav, pravda, sloboda, dobrota, ljepota i istina, onda se ljudi mogu kontrolirati. Dajte ljudima beskrajnu zabavu i oduzmite im knjige, i oni će postati manje poput ljudi, a više poput kokošiju. U naše doba vlada to ne mora činiti – sami smo to učinili uz pomoć tehnologije.

Potiskivanje velikih knjiga

Tema potiskivanja velikih knjiga – uključujući religiju i Bibliju – provlači se kroz sva tri romana. Možda je to zapravo tema. Shvaćam ovo kao ozbiljno upozorenje, ali je također i tračak nade. Ovi nam autori implicitno pokazuju kako izbjeći da postanemo automati tiranskih vlada i korporacija – čitajte velike knjige.

Zašto? Kao što američki filozof 20. stoljeća Mortimer Adler ističe u svom uvodu u svoje djelo The Great Books of the Western World (“Velika djela zapadnoga svijeta”), knjige u toj zbirci odabrane su jer raspravljaju o velikim idejama, onima koje nas istinski čine ljudima. Pored Biblije, one propituju ideje koje daju smisao životu i čine život vrijednim življenja. Kao što je Sokrat rekao: „Nepropitivan život nije vrijedan življenja“, a ove tri knjige pokazuju nam kako nepropitivan život može izgledati.

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

© EWTN News, Inc. Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje uredništva portala National Catholic Register.