fra Andrija Bilokapić: „Raskošno razdavanje – S križa oporuka“, Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2022.

Kad sam prvi put pročitao tekst ove knjige fra Andrije Bilokapića, pročitao sam ga sa silnim uzbuđenjem. Malo je reći da me se duboko dojmio. Ovo je zasigurno jedan od najljepših i najsnažnijih duhovnih tekstova koje sam u životu pročitao. Otada sam ga pročitao više puta. I nedugo ponovno… I uvijek mi je svjež i nov. Za mene je ova knjiga sažetak svega što je fra Andrija Bilokapić pisao, svih njegovih razmišljanja, njegove duhovnosti. I – moguće će nekome zazvučati pretjerano – sažetak Evanđelja.

Fra Andrija Bilokapić na stranicama ove knjige razgovijetno izriče neshvatljivost zbivanja na križu, na Golgoti, i posvuda gdje se Bog žrtvuje za čovjeka, izriče bez preuzetnosti da tu neshvatljivost protumači, kamoli doreče. On ju podcrtava svojom zatečenošću i svojom zahvalnošću. Zbori o otajstvu i posve mu je naravno stajati i zbunjen i zadivljen, egzistencijalno zahvalan. Otajstvom dotaknut, on se prepoznaje ljubljen i otkriva svoje dostojanstvo koje izvire iz Božje ljubavi.

Kako biti dostojan te neizrecivosti?! On na to pitanje ne odgovara, jer na njega odgovora i nema. On tek čezne životno se odazvati Ljubavi, odazivati joj se u svojoj krhkosti. To je ljudska mjera, mjera svakoga od nas, mjera koju Bog svojom prisutnošću ispunja, obnavlja i nosi.

Pozorni čitatelj će na stranicama ove knjige – iščitavajući povijest Isusove ljubavi – iščitavati i svoju osobnu povijest: kako povijest Isusove ljubavi preobražava njegovu povijest – svakako: ima moć preobraziti njegovu povijest. Izbaviti je za smisao, za ljubav, bude li živio svoj ‘neka mi bude po tvojoj riječi’. A to znači: po Isusovoj ljubavi.

Knjiga je prepuna iznenađenja, čudesnih i potresnih iznenađenja. Jer govor fra Andrije Bilokapića, njegov slijed misli posve je osobit. Primjerice, svima nam je iz Evanđelja poznata prispodoba o sjemenu: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ (Iv 12,24) No fra Andrija ima i jednostavnosti i smjelosti to vidjeti – reći ću – s druge strane:

„Znam da zemlja i kiša i sunce,

u žrtvi raspuknutog i darovanog sjemena

bivaju oživljeni i uskrišeni;

na nov način počinju postojati.“

Da sjeme – a to bi moglo značiti: i svatko od nas – na svoj način potvrđuje, potvrđujemo smisao i zemlje i kiše i sunca…

Na jednom mjestu u knjizi fra Andrija Bilokapić pred Isusom – pred Isusom koji žeđa – vapi: „Milost nam udijeli da uđemo u puninu susreta…“ Kroz nadahnuće koje mu je darovano, kojem se čitav podložio i nama ga na ovim stranicama prenio, do nas dopiru Isusove riječi s križa: „Evo ti brata!“ A u srcu tih riječi odjekuju Isusove riječi upućene svakome, baš svakome od nas: „Ti si mi brat! Ti si mi sestra!“

I zaključno: na jednoj od stranica ove knjige fra Andrija Bilokapić piše; moli:

„U tvojoj Crkvi molim:

‘O dođi, Stvorče, Duše Sveti,

pohodi duše vjernika’.

Ti, s našom nemoći posve sjedinjeni,

raskošni Razdavatelju svega što jesi,

dotakni moje biće, i biće svakoga čovjeka.

O da se smilujemo i udahnemo tvoj Izdah.

Osposobi nas da poslušamo

zapovijed Siromaška iz Asiza:

Braća, „Iznad svega moraju željeti

da imaju Duha Gospodnjega

i njegovo sveto djelovanje“.

U smrtnom času, Ti sebe predaješ Ocu,

da bi Duha Svetoga raskošno razdavao Crkvi.

Sveti, ti nisi samo onostrani, drugi od nas.

Prisutni, s nama si i u patnji i u smrti.

Tamo si gdje smo mi, u čežnji

da mi budemo tamo gdje ti jesi.

Tvoje smaknuće, Raspeti i Umirući,

postaje neizmjerno promaknuće Tebe

i, po tvom Daru, nas s Tobom.

Tvoj Dar prihvaćam i dalje ga darujem.“