Kako drvena lutka postaje pravi dječak? Kako se ukroti divlji dječak pun živosti? Kada dječak postaje muškarac? Koja je umjetnost odgoja mladih da postanu profinjeni i civilizirani? Pinocchio pokazuje da drveni lutak – tvrdoglav, lijen i nezahvalan – zaslužuje čast dječaštva kada stekne ne samo određene vrline poput poštenja, poslušnosti, krotkosti i marljivosti, već i vrline srca – zahvalno i dobro srce, brižno, odano srce i milosrdno srce. Ove kršćanske ideale staroga svijeta Geppetto se trudi usaditi u lutka-dječaka koji nikada ne uči, stalno krši svoja obećanja, uvijek bježi, ignorira dobre savjete i stalno prosi hranu. Pinokio neće moći steći status pravog dječaka ako ne nauči samokontrolu, ne bude cijenio Geppettovu dobrotu i ljubav vile-majke te ne bude poštovao bezvremenske istine poslovične mudrosti kojima ga Geppetto nastoji naučiti.

Sljedeće tradicionalne izreke ponavljaju se kroz cijelu knjigu: „Neposlušna djeca nikada ne čine ništa dobro na ovom svijetu“; lijeni dječaci koji nikada ne uče postaju magarci; čuvajte se zlih prijatelja; „Samo stari i bogalji imaju pravo prositi“; „Zapamtite da svaki čovjek, bogat ili siromašan, mora pronaći nešto za raditi na ovom svijetu“; i „Glad je najbolji kuhar“. Drveni sin, neosjetljiv na očevu mudrost, ponaša se drsko prema Geppettu. Lijeni Pinocchio izmišlja izgovore kako bi izbjegao učenje, i radije prosi za hranu nego da radi za kruh. Samodopadni dječak lako podlegne iskušenju besposlenih zabava i zlih prijatelja koji ga odvraćaju od škole i oduzimaju mu novac, a izbirljivi dječak gladan hrane odbija jesti kruške osim ako nisu oguljene. To su osobine drvenog, tupog lutka, koji se pretvara u pravog dječaka nakon što nauči neprocjenjive lekcije koje Geppettova tradicionalna mudrost nudi mladima.

Prva pouka upućuje lutka u zakon moralnih posljedica, zakon za koji Pinocchio pretpostavlja da ne postoji ili da se na njega ne odnosi. Prkoseći poslovičnim istinama, Pinocchio usvaja njihove pouke iz boli iskustva, a ne iz poštovanja prema autoritetu. Viseći na čavlu na drvetu, uhvaćen u životinjsku zamku, zatvoren u pseću kućicu, zaglavljen u blatu i zaključan u zatvoru, Pinocchio priznaje: „Koliko mi se strašnih stvari dogodilo! I zaslužio sam ih, jer sam tvrdoglav kao mazga.“ Kasnije, a ne ranije, Pinocchio konačno shvaća zakon posljedica koji ga vodi do istinâ moralnoga života. Ne poštujući autoritete i prkoseći pravilima kako bi radio što želi i uživao u potpunoj slobodi, Pinocchio – uvijek bježeći od kuće – ubrzo se nađe s ogrlicom u psećoj kućici gdje priznaje još jednu tešku istinu koju je izbjegavao: „Da sam bio voljan učiti i raditi, da sam ostao kod kuće sa svojim jadnim ocem – ne bih sada bio ovdje na ovom osamljenom mjestu, radeći kao pas čuvar za seljaka.“ Pinocchio mora prepoznati vječni zakon uzroka i posljedice, koji upravlja moralnim životom, kao i fizičkim svijetom.

Još jedna pouka koju mudrost nudi mladima jest osjećaj zahvalnosti za pravu vrijednost dragocjenih stvari. Geppetto prodaje svoj jedini zimski kaput kako bi kupio Pinocchiju početnicu koja mu je potrebna za školu, ali lutak zatim prodaje ovu skupu knjigu kako bi otišao na lutkarsku predstavu dok je „Geppetto ostao kod kuće drhteći u košulji“. Kad Gutač Vatre, Zabavljač, sazna za Geppettovo siromaštvo i njegovu žrtvu za sina, nudi pet zlatnika za Pinocchija kao dar njegovom ocu – novac koji Pinocchio povjerava Lisici i Mačku, koji ga nagovaraju da ga zakopa u Polju čuda, gdje mu je rečeno da će se umnožiti – Pinocchio ignorira Cvrčkovo upozorenje: „Vrati se kući i odnesi četiri zlatnika koja su ti ostala svom jadnom ocu, koji plače i čezne za tobom.“ Pinocchio ne cijeni hranu na stolu kad odbija jesti kruške, niti vrijednost obrazovanja, koje napušta kako bi otputovao u Igralište, koje ga mami obećanjem da neće biti škola, knjiga, učitelja, i da će tjedan imati šest subota i jednu nedjelju. Kada dječaci ne cijene svoje očeve i majke te blagoslove hrane, obrazovanja i ljubavi, pretvaraju se u glupe, grube magarce, koji su izgubili svaku profinjenost i osjetljivost. Bez sposobnosti da razlikuje savjete oca i majke pune ljubavi od glupih savjeta besposlenih prijatelja, Pinocchio ostaje nepokolebljiv u svojoj tvrdoći.

Međutim, Pinocchio konačno postaje pravi dječak kada počne cijeniti strpljenje i opraštanje svojih oca i majke, koji mu otapaju srce. Na kraju cijeni dar njihove bezvremenske mudrosti, koju vidi dokazanu svojim hirovitim životom. Nakon što je gotovo izgubio oca, koji je tražio svojega izgubljenog sina po morima, Pinocchio pronalazi Geppetta u želucu morskog psa i izvodi ga iz usta, a dječak nosi starca koji ne zna plivati ​​na leđima: „Možeš se popeti na moja leđa, a ja ću te sigurno odnijeti do obale“ – gesta koja podsjeća na pijetet Eneje, s težinom svog oca Anhiza na leđima, dok bježe od požara u Troji. Dječak koji je odbio učiti ili raditi bavi se ručnim radom i plete košare kako bi osigurao šalicu mlijeka ovom ocu. Lutka koja je zadovoljstvo stavila iznad dužnosti, i prodala ili izgubila dragocjene darove radi besposlene zabave odlučuje: „Do sada sam radio za svog oca, a od sada ću raditi pet sati duže svaki dan za svoju dobru majku.“ Poput Eneje punog pijeteta, odanoga svojemu ostarjelom ocu, i poput homerskih junaka koji smatraju da im je život nepotpun dok ne uzvrate roditeljima za njihovu ljubav i brigu, Pinocchio priznaje svoju dužnost i pokazuje svoj osjećaj zahvalnosti stjecanjem dobrog srca – najveće pouke koju Geppetto i Vila usađuju svojemu lutku-dječaku. Dok Vila čestita Pinocchiju kada lutak postane pravi dječak: „Zauzvrat, zbog tvojega dobroga srca opraštam ti sva tvoja prošle nedjela. Djeca koja vole svoje roditelje i pomažu im kada su bolesni i siromašni vrijedna su hvale i ljubavi…“

Civilizirani kućni odgoj, i odanost oca i majke punih ljubavi, koji prenose mudrost i moralne ideale koji vrijede za sva vremena, pretvaraju drvene lutke u zahvalne dječake, zahvalne dječake u velikodušne ljude, a velikodušne ljude u plemenite heroje požrtvovnih srdaca.

Izvor: Crisis Magazine | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.